MUKE NA GRANICI Bh. izvoznici i prevoznici u problemima zbog nebrige institucija BiH i ‘nespremnosti’ Hrvatske!
Kilometarske kolone, ogromne gužve, čekanje satima, nekada i danima.
Glad, žeđ, nepostojanje mokrog čvora, neispavanost, nervoza. Briga za robu, naročito onu koja ne može dugo stajati u kamionima. Ovo su samo neki od problema s kojima se bosanskohercegovački prevoznici suoče kad dođu pred vrata Evropske unije.
Istina je da je bh. regulativa neusklađena s onom u EU, ali mnogo je veći problem manjak adekvatno opremljenih graničnih prelaza. No, prema svemu sudeći, najveći problem je ciljana politika iz susjedne Hrvatske, pa se tako često dešavaju “padovi sistema” u objektima u kojima je smještena granična kontrola Hrvatske.
“Državno usko grlo”
Sve to predstavlja nerješivu enigmu za one koji život žive i zarađuju na točkovima, a zbog čega trpe veliku štetu. Zakazao je sistem, i to onaj državni, preciznije Vijeće ministara BiH i Ministarstvo saobraćaja i komunikacija, te Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa, piše Patria.
Na čelu tih ministarstava su Edin Forto (Naša stranka) i Staša Košarac (SNSD). Obojicu smo pokušali kontaktirati, ali smo ostali uskraćeni za odgovore.
Udruženja prevoznika nebrojeno su se puta obraćala državnim instancama, ali one su uglavnom ostajale gluhe. Rješenje problema svakako da postoji, no koliko je državu briga za muke i gubitke, kako prevoznika, tako i proizvođača?
Član Odbora Udruženja međunarodnih cestovnih prijevoznika tereta pri Vanjskotrgovinskoj komori (VTK) BiH Jovo Cvijić kaže kako ni sam ne zna odakle bi počeo razgovor za Patriju.
– Najjednostavnije, bh. institucije su zakazale. Naša država je zatajila, da li zbog sporosti ljudi iz Vijeća ministara BiH, da li zbog neodržavanja tih sjednica na kojima bi se donijele određene odluke. Vjerovatno tu sve to negdje koči – ističe Cvijić.
Udruženje, čiji je član, pojašnjava, ima “crno na bijelo” bezbroj zahtjeva, upita, molbi upućenih prema Vijeću ministara BiH. No, u državnoj Vladi šute.
Od 17 graničnih prijelaza, koliko ih Bosna i Hercegovina ima sa Hrvatskom u međunarodnom cestovnom prometu roba, svega tri opremljena su inspekcijskim kontrolama, odnosno službama u kojima se provjeravaju kamioni s robom iz naše države – Orašje, Gradiška i Vinjani Donji.
– Čak mislim da Orašje i nema sve te službe, već samo neke. Naročito je problematično to što se favorizuje Granični prelaz Gradiška, koji je “državno usko grlo”. Vi znate da se tu prelazi preko jednog mosta širine pet metara, a preko njega saobraća se iz oba pravca. To je nevjerovatno.
Favorizuje se upravo taj granični prelaz, opremljen veterinarima, fitopatolozima i svim tim pregledima kojima podliježe više od 50 posto roba, iako imamo i druge granice koje su znatno pristupačnije, možda fizički i veće, šire. Ali one ne raspolažu tim institucijama koje iz Bosne i Hercegovine mogu da u Evropsku uniju puste robu biljnog i životinjskog porijekla – govori nam Cvijić.
Navodi egzaktan primjer koji dokazuje da bh. zakonska regulativa znatno kasni za evropskom.
– Uzmite za primjer da jedan prevoznik koji krene iz Švedske sa jednim jedinim papirom vozi sve do granice Bosne i Hercegovine. A kad dođe na našu granicu, tek onda nastaju muke i raznorazni problemi – potcrtava Cvijić.
Pad sistema
Hrvatska se od 1. januara nalazi u šengenskom prostoru, bh. prevoznici samim tim podvrgnuti su znatno rigoroznijim, detaljnijim i preciznijim kontrolama i pregledima, kako papira, robe, unutrašnjosti kabina…
– Jeste, stoji to. Ali opet je to do njih, do njihovog zakona. Oni su sada, maltene, filter za EU. Međutim, nije to glavni problem prevoznika. Jednostavno, treba poštovati regulativu – ne smije se nositi to i to, smije se nositi to i to u određenim količinama itd. U prvoj godini vjerovatno će i ti pretresi trajati nešto duže.
Ali osnovni problem koji imaju prevoznici iz Bosne i Hercegovine je što kamionske i autobuske posade podliježu zakonu koji, recimo, ne važi za posade aviosaobraćaja vezano za boravak u šengen zoni.
U praksi to znači sljedeće: hrvatski organi počet će da broje one pečate na ulasku i izlasku iz EU, i sabiraju dane. Recimo, vozač kamiona ili autobusa imat će pravo da na području šengena provede tri ili četiri mjeseca u toku jedne kalendarske godine.
Zamislite da nakon šest mjeseci izgubi pravo da ide u Hrvatsku, i onda mora pauzirati šest mjeseci. I šta onda? Umjesto njega mora se zaposliti neki drugi čovjek ili druga posada. A ionako imamo manjak kadra u ovom našem poslu – potcrtava Cvijić.
Dodaje da će to biti jedan od glavnih problema sve dok Vijeće ministara BiH ne pokuša da to riješi s Hrvatskom kako bi se vozači kamionskih, autobuskih i svih drugih posada u tom pogledu izjednačili s avioposadama.
Na društvenim mrežama bh. vozači se, između ostalog, žale i na to da je jedan od nerijetkih razloga njihovog dugog zadržavanja na granicama s Hrvatskom, koje zna potrajati i nekoliko dana, “pad sistema” u objektima na teritoriji Hrvatske. Vozači iz naše zemlje sumnjaju da je takvo opravdanje hrvatskih graničnih policajaca izmišljeno.
– Oni su davno ušli u EU, ali su tek od skoro u šengen zoni i mislim da su i oni malo nespremni. Pad elektronskog sistema na graničnim prelazima je pojava koja se dešava i u Austriji, i u Srbiji i u svim drugim zemljama – napominje Cvijić.
Velike gužve na graničnim prelazima posljedica su i ograničenog radnog vremena fitosanitarnih inspektora na hrvatskoj strani. To je najveći problem prevoznicima u čijim kamionima je lako kvarljiva roba, poput voća i povrća, jer fitosanitarna inspekcija na hrvatskoj strani radi do 15 sati. Praktično to znači da svi vozači koji recimo na granični prelaz stignu nakon 15 sati, prisiljeni su čekati sve do ujutro.
– To je problem koji se vuče već dvije godine. Mi kao Udruženje prevoznika BiH upućivali smo razne molbe, zahtjeve, odluke… Ali, konkretnog rješenja nije bilo. Te sanitarne i carinske službe postoje na nekoliko graničnih prelaza koji se favorizuju, gdje isto tako imaju izgovor da nemaju ljudi, pa onda korona, a kad nije korona onda je neka druga bolest. Izmišljaju razne stvari u nedostatku ljudstva i nepokrivenosti svih granica. Da sve granice imaju takve službe, zadržavanja bi bila znatno kraća – zaključio je Cvijić.
Očigledno je da nadležnim institucijama u Bosni i Hercegovini i nisu prioritet prevoznici i roba koja se izvozi, što u Hrvatskoj koriste i na određeni način kažnjavaju bh. izvoznike, držeći im robu predugo na granici, nakon čega ona nerijetko biva neupotrebljiva. Naročito u slučaju osjetljivih roba, voća, povrća, mlijeka i slično.
Patria
