Bez tla pod nogama

“Je li ikada u povijesti bilo ljudi koji su u svojoj sadašnjosti tako malo tla pod nogama imali kao mi – kojima su se sve alternative sadašnjosti, koje se nalaze na području mogućega, činile jednako neizdržive, protivne životu, besmislene – koji su izvan svih tih prisutnih alternativa  tražili izvor svoje snage sasvim u prošlosti i u budućnosti – a koji su ipak, premda nisu postali fantasti, mogli s povjerenjem i mirno očekivati uspjeh svoje stvari kao mi? Ili još više: da li su odgovorni mislioci nekog pokoljenja pred nekim velikim povijesnim obratom nekad drugačije osjećali nego mi danas upravo zato što je nastajalo nešto novo, što se nije pojavljivalo u alternativama sadašnjosti?” (Dietrich Bonhoeffer, 1906-1945, njemački protestantski teolog, žrtva nacističkog režima)

 

Je li ikada u povijesti bilo ljudi koji kao danas, u drugom desetljeću 21. stoljeća, imaju tako malo tla pod nogama? U Bonhoefferovo vrijeme alternative su se nazirale: nacizam je mogao biti pobijeđen, i to je najzad učinjeno. Ni u godinama poslije njega, nijedna ideologija nije bila zavladala svijetom. Što danas? Prvi put u povijesti jedna ideologija postala je svjetska ideologija, a utjecaj joj je toliki da se ona i ne dovodi u pitanje: neoliberalizam je postao prirodno stanje, stvorio je percepciju da živimo u postideološkom, otvorenom, društvu, u najboljem od svih mogućih svjetova. Mi smo generacija koja je prvi put u povijesti izgubila nadu u promjenu. Je li ovo doista Fukuyamin kraj povijesti, a mi posljednji ljudi?

Prometej.ba

| 19.01.2013. |