Fikret Mehović: Balkan je trebao biti laboratorij mira, a ne novo tržište oružja
Balkan je trebao biti laboratorij mira, a ne novo tržište oružja
Nakon ratova devedesetih, Balkan je imao jedinstvenu priliku da postane regija koja će dokazati da je moguće izgraditi dugotrajan mir kroz saradnju, demilitarizaciju i ekonomsku integraciju. Umjesto toga, prostor koji je trebao biti simbol oporavka postao je tržište za savremene borbene sisteme, projektilne platforme, dronove i artiljeriju. Srbija kupuje kineske i iranske bespilotne letjelice, francuske avione, ruske helikoptere, opremu i nove radarske tehnologije. Hrvatska se oprema američkim borbenim helikopterima, francuskim avionima, njemačkim tenkovima i sve više ulaže u razvoj vojno-tehnoloških kapaciteta.
A mir, onaj istinski, dugoročni mir, gradi se potpuno drugačije. Mir se gradi smanjenjem kupovine oružja, jačanjem ekonomije, ulaganjem u povjerenje, obrazovanje, energetsku povezanost i integrisane sigurnosne mehanizme. Balkan je to mogao postići. Mogao je, poput Skandinavije nakon Drugog svjetskog rata, prevladati historijske sukobe i investirati u regiju kao zajednički prostor, gradeći model koegzistencije zasnovan na saradnji, a ne rivalstvu. Dok su skandinavske države kroz ekonomsko povezivanje, političko povjerenje i stabilne institucije izgradile najmirniju regiju na svijetu, Balkan je ostao zarobljen u logici nadmetanja, straha i neprestanog naoružavanja.
Danas je više nego očigledno da su probosanske političke snage prokockale gotovo tri decenije da izgrade ozbiljan sigurnosni kapacitet države. Dok Srbija i Hrvatska ubrzano naoružavaju, Sarajevo je ostalo zarobljeno u političkim sukobima, ličnim obračunima i potpunom izostanku dugoročne vizije.Umjesto da razviju jasnu odbrambenu strategiju, modernizuju policijske snage, osiguraju održivo finansiranje i ojačaju međunarodne sigurnosne veze, probosanske elite su godinama birale najgoru moguću kombinaciju oblikovane u pasivnosti, samozavaravanju, talovima i uvjerenju da će „neko drugi“ garantovati sigurnost države.
Rezultat je dramatičan. Bošnjaci su ponovo dovedeni u poziciju najslabije naoružanog i najranjivijeg naroda na Balkanu, gotovo identične onoj s početka 1990-ih. Probosanske stranke nisu uspjele formulisati jedinstvenu sigurnosnu doktrinu, nisu razvile jaku vojnu industriju, nisu se izborile za snažne regionalne sigurnosne aranžmane i nisu imale političku hrabrost da prepoznaju realne prijetnje a jedino što još fali jeste da, ako dođe do sukoba, da naši kriminalizirani političari počnu prodavati polovno oružje svojim građanima kao 90-ih.
Zbog njihove nekompetencije i potpune odsutnosti strateškog promišljanja, Bošnjaci danas ulaze u najosjetljiviji period od Dejtona do danas. Opet su nespremni, neorganizovani i bez jasnog plana. Ako se ova greška ne ispravi, historija će ih ponovo brutalno podsjetiti na jednu osnovnu činjenicu a to je da mir se ne čuva željama, nego sposobnošću da ga odbraniš.
Fikret Mehović
magazinplus.eu
