Atif Kujundžić: MILORAD DODIK NE ZNA OKUPACIJE SU I DUŽE TRAJALE ili 3×7=21

Mada rado mlataraju pričom o pet vekova robovanja Turcima, braća  Srbi vrlo su zaboravna. Tačno je to o Turcima sa kojima svako malo rado ćućore o koječemu, naročito o seči šume i izvozu drveta iz bosanskog Podrinja. To je zgodan posao i za pranje svakakvog prljavog novca, a i za propadanje srpskih šuma, hapšenje i puštanje na slobodu nekih direktora, etc.
Istovremeno, Turci su baš zgodni za priču o neoosmanskoj politici i jahanje na grbači bosanskih Muslimana, jer, ne može biti, da je ta neoosmanska polikita smišljena a da muslimanska fajda nije ukalkulirana. Dakle, Turci im dobro dođu sa svih strana, pa i kad im se u Srebrenici konačno osvete za bunu protiv dahija!, a pobiju /10.000/ deset hiljada Muslimana na pravdi Boga. Da kojim slučajem nemaju tako maloumnog đenerala Mladića, ne bi jadnici ni znali kako to definirati i nominirati. Ali, nađe se čovjek za svaku stvar na ovom svijetu. Eto, naprimjer, muslimanski autokefalci rade krvav Mladićev posao.
Nema ništa bez jednog naroda, jednog vođe i jedne stranke, u svojoj vjeri, na svojoj zemlji.

* * *

Upravo su proslavili /21/ dvadesetjednu godinu tzv. Republike srpske. Bilo je tako kukavno, pa su to razvukli na dva dana, pa je ispalo još gore. Otužno. Umalo iz sažaljenja nisam otišao da im povećam broj prisutnih, a možda bih i neki orden dobio, šta su toga svima redom podijelili. Meni bi dali za slobodno novinarstvo, jer to obožavaju. Priča je i nadalje ista, Republika srpska je sve čvršća i postojanija u njoj se živi kao u raju  – čak i kad izostanu brojne važne zvanice, pa i delegacija paralelnih veza iz bratske Srbije, kad niko iz inozemstva ne pokaže interes, popije se poneka na kraju.

* * *

Nakon što je od predsednika Nikolića i premijera Dačića upozoren, a pred kamerama se zakleo da će Republika srpska u dlaku samo pratiti Republiku Srbiju u njezinoj politici o pitanjima Kosova i Metohije, Dodik se za tren prebacio preko glave i uletio u klinč. Pozvao je zvanično Srbe sa Kosova da se humano presele u Republiku srpsku i da se okanu petljanja sa Šiptarima koji upravo zaokružuju projekat Velike Albanije. Šta znači riječ dodik na albanskom, ne znam, dina mi.

* * *

Sada, Srbi na Kosovu i Metohiji hodaju sa Dodikovim nožem u leđima, barem tako pišu i govore, a Dodik još uvijek ne zna ni šta je i koliko izvalio. Navikao na izvaljivanje postao je vrlo neodmjeren i bešćutan u tom poslu. Izvaljuje i što treba i što ne treba.
Javila se i Pravoslavna crkva koja se bori za Kosovo i Metohiju jednako zbog svih Srba koji tamo žive kao i zbog svetinja koje je gradila i čuvala od predbizantskih vremena. I ljudi se opravdano i javno pitaju: je li taj čovjek /Dodik/ uopće normalan?
Osim svega,
Srbi ustvari, oduvijek imaju i odviše grunta i slab priraštaj, pa i poprilično prostora na kojem im desetljećima hara bela kuga, Negotinska Krajina, Vojvodina… Dodikov poziv je svakako, dobrim dijelom potaknut željom da se poveća broj stanovnika u Srpskoj. Zato mu je vrlo omiljena priča koja treba da prestravi sve Srbe, kako će Muslimani dovesti najmanje stotinjak hiljada Turaka u BiH samo kako bi glasali za muslimanske potrebe. Onda se dosjetio da to isto uradi sa Srbima Kosova i Metohije u samo svojoj kući srpskoj.

/Milorad se zajebava dok ljudima oči ispadaju. Apsolutizam je takav./

* * *

Pravi tako Dodik računice i izvaljuje panjeve, ali njegova priča nije sasvim bez pozitivne prakse na koju je naslonjena. U vreme kad su svi Srbi trebali živeti u jednoj državi, kad su svi bili ja/e/dan ideološki izluđen narod koji ima jednog vođu, ustvari multipliciranog Slobodana Miloševića u likovima psihijatara – Jovana Raškovića, Radovana Karadžića, a potom i Mihalja Kertesa, četničkog vojvode Vojislava Šešelja, kapetana Dragana i dr., kad su imali jednu jedinu srpsku i to demokratsku stranku, ali i Jugoslavensku armiju, i Knindže, i Ravnogorski četnički pokret na sve strane – Dodik je svršio visoku školu majmunisanja za narodni ćeif, i dan danas je duboko uveren da tada stečena znanja i napabirčena iskustva – nemaju zamenu u njegovom radu i životu.

Jer,
DEMOKRATURA MU CVETA.

Naime,
Jedina stranka i Jedini vođa svojevremeno su digli svakog Srbina iz njegove kuće – pričajući mu kako ga izgone Muslimani i Hrvati, isterali su svakog Muslimana i Hrvata do kojega su došli kako bi u njihove kuće uselili svoje Srbe. I danas drže tu poziciju. Slave dvadesetjednu /21/ godinu te bede. I druge Srbe, sa Kosova i Metohije čak, uvukli bi u sve to, da konačno pobede.

* * *

Osnovno pitanje je sada kako narod i njegovi političari koji imaju tu vrstu iskustva, a imaju ga nepobitno – ne shvataju – da i pet vekova turske okupacije – definitivno prođe?! Pa, uz sve priče o srpskim ratovima i pobedama, Turci su sa dva fermana početkom četrdesetih u XIX stoljeću Muslimanima u Srbiji jebali majku. Prvi Ferman – naredio je bespogovorno da se Muslimani /Bosniaci/ sa sela i svojih imanja u Srbiji, povuku u srpske gradove. Drugi Ferman – bio je odobrenje Srbima da Muslimane /Bosniace/ liferuju preko Drine u Bosnu. Husein-kapetana bega Gradaščevića Turci su već bili zadavili i pokopali na mezarju Ejup u Istambulu – što je i bilo uvjetom takvog humanog preseljenja. Mada su Muslimani navikli na preseljavanje – svako malo – neko umre, tj. preseli na ahiret. Turci bi umjesto nargile popušili jedni drugima da je kapetan Gradaščević bio živ.

* * *

Dodik je ipak, dobro shvatio i izučio velikosrpsku školu. Prvo iz Srbije izbaciš Muslimane u Bosnu, onda im u Bosnu dovedeš i Srbe iz Srbije. Možda je izučio školu ali nema kulturu ponašanja. Ne zna se ni po potrebi umiriti. Svi Bosanci i Hercegovci prihvatili su Republiku srpsku kao nuždu i radi mira, ustvari kao privremenu okupaciju dijela teritorije Bosne i Hercegovine. Tri puta sedam je dvadesetjedan. Kardinalan broj. Izgleda da je kao i turska i ova okupacija prošla, makar se zvala srpska i bila tako mala.

Eto, ni Srbi sa Kosova i Metohije tako dugo izloženi šiptarsko-albanskom drilu, neće da dođu na Dodikov poziv, jer znaju, on ih i nema pravo zvati, čak ni u Beograd.

Bosna i Hercegovina je jedna zemlja.
Bog je Jedan.
Bosnu i Hercegovinu nikome ne daju Bosanci i Hercegovci.
/makar bili Hrvati, Muslimani, Srbi/

* * *

Siječnja, anno Domini, 2013.

Atif Kujundžić
tačno.net