LifestyleOstali sportoviShowbizSport

Arian Milicija, petnaestogodišnji Sarajlija trenira džudo, freerun i parkour

Za “Magazin plus” govori:

Arian Milicija, petnaestogodišnji Sarajlija. Od malena trenira džudo, a uporedno sa tim razvija i ljubav prema freerun-u  i parkour-u. Pored toga aktivno se bavi snowboard-om i skateboard-om.

Intervju sa Arianom pročitajte u nastavku.

Aktivno se baviš sa više sportova, koji bi izdvojio kao omiljeni, zašto?

– Ako bih morao izdvojiti omiljeni to bi bio freerun/parkour, jednostavno u tom sportu sam najslobodniji. Osjećam se sretnijim kada uspijem savladati nove pokrete, na kojima sam dugo radio. Nekako ta sloboda  pokreta, bez pravila, kreativno razmišljanje prirodnog pokreta u odnosu na okolinu gdje treniram je najbolja za mene. Tu se razvijam i kreativano, i tjelesno zavisno od težine nekog salta i linije koje sam sastavim.

Kako si saznao za freerun? Koliko je zapravo bilo teško na početku, da li je sada lakše?

– Kao manji sam počeo i motivaciju sam nalazio u tadašnjim popularnim snimcima, gdje ljudi skaču po krovovima u Londonu i Parizu. A sada mogu da potvrdim da je freerun mnogo,  mnogo više nego skakanje po krovovima objekata. Na početku mi je bilo zabavno, zato nisam ni smatrao to nekom poteškoćom. Treniranje po nekoliko mjeseci da naučim svoj prvi salto, taj, sami, put me je ispunjavao. Mnogima bi bilo teško zato što toliko toga ima da se uradi, nauči da ni ne znaš odakle početi. Iako je zabavno moram priznati da nije uopšte lagano. Sada, kako sam vještiji dolaze druge prepreke koje valja savladati ka napretku.

Možemo li se složiti da sa većom spremnosti i kapacitetom, dolaze veći izazovi. Bili se složio da je parkour jedan od rijetkih sportova, izuzevši borbene, gdje su tijelo i um čovjeka jedino oruđe?

– Da upotpunisti se slažem da uz veće spremnosti i kapacitet dolaze veći izazovi, to jest veći rizici za povredom ako nismo svjesni svojih kapaciteta, sposobnosti i mogućnosti. Tačno je da za parkour nije neophodno ništa sem udobnih patika, trenerke i lagane majice ovisno o vremenu. Samostalan je sport gdje vam niko ne treba za trening možete ga u bilo kojem dobu dana trenirat, ako ste zdravi i imate određeno mjesto za trening.

Da li u BiH postoje predispozicije za razvoj freerun-a i parkoura, postoji li određeno mjesto za trening, koji su to problemi sa kojima se susrećeš?

– Trenuto problem svih nas u BiH je što nemamo advekatno mjesto za treniranje, mada i freerun jeste urban sport, ali za teže pokrete je potrebno mjesto gdje se može trenirati da se smanji rizik od nastajanja povreda. Pričam o takozvanim parkour gyms koji postoje u većem dijelu Evrope, ali ne kod nas. Doduše ovaj sport kod nas je još nepoznat i mali broj ljudi ga treniraja. Svakako pošto je urban sport trenira se u urbanoj sredini to jest na ulicama, parkovima, ili bilo čemu interesantnome, npr. nešto u sklopu zgrade ili objekta, kao i zidovi, ograde, rukohvati i sl., a također se može trenirati na zelenim površinama sa mekanoj travi.

Moram priznati da su mogućnosti zaista široke, a koliko se u svemu tome pronalazi upornost? Ma koliko se mi zaštitili od mogućih  rizika ipak jedan pogrešan oslonac može biti koban, odustaješ li  nakon povrede ili trpiš do određene mjere?

– U ovom sportu moraju se očekivati povrede takva je priroda sporta desit će se kad tad dešava se i iskusnim koji treniraju po 10-15 godina, a i onim koji su tek krenuli takav je sport.

 Ja ću trenirati freerun sve dok budem u mogućnosti, naravno ne treba trenirat povrijeđen  povrede treba ozbiljno shvatiti i pustiti određeno vrijeme da zacjeli da bi opet mogao nastaviti.

Ranije si napomenuo da su simpatične građevine, parkovi i sl. upravo lokacije na kojima se najčešće trenira, stoga ste izloženi učestalim pogledima prolaznika, kako oni reaguju, da li je bilo situacija da se neko zainteresuje ili reaguje burno?

Većinom slučajeva ljudi reaguju burno govore kako ću se slomit. Ljudi često zastajkuju da vide šta se dešava često nam upućuju čudne poglede, ali mi se ne obaziremo na to. Naravno desi da poneka osoba aplaudira i pohvali nas riječima:”Bravo momak, momci!”

Za kraj, koliko je teško održati formu u trenutnoj situaciji sa pandemije Korona virusa, obzirom da je većina mogućnosti uskraćena?

Trenutačna situacija sa pandemijom koronom virusa nije idealna ni za jednog sportistu. Teško je održavati formu za ovako zahtjevan sport samo fizičkim vježbama. Pokušavam da što više kompenziram to što ne mogu da treniram vani sa fizičkom aktivnošću u kući. Pošto je samostalan sport bilo bi idelno u ovo vrijeme da osobe ispod 18 mogu izalaziti naravno sa maskom i bez grupisanja.To bi bilo super za mene i ostale sportiste koji mogu samostalno trenirati bez ikakvih rekvizita.

Zahvaljujemo Vam na odvojenom vremenu, svakako Arianov rad možete pratiti na YouTube platformi na sljedećem linku:

https://www.youtube.com/channel/UCW5mY84FeSg-gXaC5jb2Xsg

Pripremio Magazin plus, Adi Zahirović

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close