NVO-izacija se odnosi na profesionalizaciju, birokratizaciju i institucionalizaciju društvenih pokreta, što vodi do depolitizacijskih diskursa i praksi društvenih pokreta. U tom smislu, NVO-izacija stvara privid da se nešto radi, ali korjenite promjene izostaju
U februaru 2018. godine, na intervjuu za posao, direktor me pita da mu nabrojim 5 nevladinih organizacija iz BiH (moguće iz regije, nisam siguran) koje smatram da “vrijede, aktivne su i rade dobar posao”. Ne sjećam se koje sam sve nabrojao, ali sigurno znam da je jedna od njih bila Inicijativa mladih za ljudska prava (Youth Initiative for Human Rights – YIHR). Nakon toga me upitao zašto baš YIHR, na šta odgovaram da već dugo pratim njihov rad i da su stvarno aktivni u polju zaštite ljudskih prava, da izlaze često u javnost, ukazuju na probleme, (ratne) zločine, da su vidljivi i glasni.
Više od dvije godine poslije, u ponedjeljak navečer, prijatelj mi šalje poruku sa linkom koji me vodi na stranicu YIHR BiH i njihovog budućeg projekta zvanog Antifa 2.0. Klikom na link možete vidjeti da:
“Inicijativa mladih za ljudska prava u BiH, pod pokroviteljstvom Rockefeller Brothers Fund, kreće sa programom “Antifa 2.0“.
Svjedoci smo kako globalnih tako i lokalnih regresivnih snaga čiji je glas mržnje i netrpeljivosti prema drugom i drugačijem sve prisutniji i glasniji. U vremenu onog što se može identificirati kao evoluirani i moderni fašizam sa svojim modernim oblicima (ksenofobija, mizoginija, seksizam, islamofobija i drugi) potrebno je dati jasan odgovor sa strane antifašizma.
Na pojavu jačanja fašizma i sveprisutnosti modernih pojavnih oblika fašizma, želimo na iste odgovoriti kroz obrazovanje i davanje glasa mladima.
Kroz projekt “Antifa 2.0” želimo antifašizam nadograditi kako bi uspio odgovoriti na zahtjeve modernih oblika fašizma.
U narednom periodu koristeći alate kulture, obrazovanja i omladinskog aktivizma, modernim oblicima fašizma ćemo suprostaviti glasove mladih ljudi iz cijele BiH želeći kroz kulturu i omladinski aktivizam podsjetiti na važnost društvenog angažmana građanina kao demokratske barijere apsolutizmu i kolektivizmu fašističkih ideologija te angažman stručnjaka kroz promovisanje historijskih činjenica kao odgovor na opasnosti historijskog revizionizma.
Program “Antifa 2.0” će pružiti priliku mladim ljudima da daju svoj glas i ulože napor u jačanju uloge pojedinca kao brane modernim trendovima fašizma te kroz adekvatno korištenje različitih edukativnih i umjetničkih metoda utjecati na širu javnost u Bosni i Hercegovini i dati jasan odgovor fašizmu u javnom mjenju.
Na fb stranici Inicijative mladih za ljudska prava u BiH i kroz medije biti će objavljeni javni pozivi za učešće u projektnim aktivnostima te ovim putem ohrabrujemo mlade osobe, državljane Bosne i Hercegovine, da budu aktivni dio ovog programa.”
Užasi postmoderne, bila je moja prva reakcija na viđeno. No, da li je ovakav projektni, NVO pristup antifašizmu dobar ili loš?
Dobar je jer je kako sam već rekao, YIHR jedna od nevladinih organizacija koja radi dobar posao. Aktivnosti svih godina njihovog postojanja pokazuju da ne šute na porast (ekstremno) desničarskih snaga i politika, neofašizma i neofašista, da žele obrazovanjem mladih i kulturom ojačati (neophodnu) borbu protiv fašizma. Sve njihove aktivnosti možete pogledati na oficijelnoj web i Facebook stranici ali ovdje izdvajam: učestvovanje u obilježavanju Dana bijelih traka (31. 5.), YIHR BiH webinari, Paint Your Culture, razna reagovanja (kao ono na imenovanje Envera Zornića), organizacija Škole drugačijih sjećanja, organizacija konferencije Neispričane priče: mladi o suočavanju s prošlošću, organizacija regionalnog kampa Kozarac 2019, obilježavanje stradanja žrtava na Kazanima u Sarajevu, Putujuća škola nacionalizama, učešće na komemorativnoj antifašističkoj šetnji 16. maja u Sarajevu, i vjerujem mnoge druge.
Sigurno vam je zapalo za oko da će projekt Antifa 2.0 biti pod pokroviteljstvom Rockefeller Brothers Fund (RBF) – fonda osnovanog 1940. godine od strane petorice Rockfeller braće, sa misijom “unapređenja društvenih promjena koje doprinose pravednijem, održivom i mirnom svijetu”. Porodica Rockfeller svoje bogatstvo je stekla nemoralnom poslovnom praksom u naftnoj industriji, ali ako ste pomislili i možda rekli u sebi da se (opet) radi o nekom američko-izraelskom lobiju, na web stranici istraživačkog instituta NGO Monitor možete pronaći detaljne informacije o tome koga i šta sve finansira RBF. Između ostalog, mnogo novca je upućeno i donirano ka anti-Izraelskom, pro-palestinskom pokretu BDS (Boycott, Divestment, Sanctions).
Ovaj koncept društvene odgovornosti (ne nužno pod tim imenom) sastavni je dio rastućeg trenda političke korektnosti i ideologije ljudskih prava koji je sve više počeo vladati i našim prostorima. Radi se o konceptu koji nas želi uvjeriti da je kapitalizam s ljudskim licem doista moguć, da je jedan Bill Gates, čiji smo robovi svakodnevno kada koristimo Windows, najveći filantrop na svijetu, a da je George Soros, koji se pola dana bavi finansijskim špekulacijama, a drugu polovicu ulaganjem u obrazovanje i kulturu, primjer novog humaniste za 21. stoljeće. No to ne znači nužno da su promotori društvene odgovornosti loši momci i ideolozi jednog novog oblika kvazi-humanitarne propagande. Prije se radi o tome da sam kapital, kao što je to Marx dobro znao, funkcionira po principu kontinuiranog širenja. Kapital ne poznaje granice i ako se povremeno treba pojaviti pod krinkom altruizma i humanizma, to mu ne predstavlja nikakav problem, ukoliko to donosi novo bogaćenje.
No stvar može biti veoma jednostavna, uzmite pare od koga god možete dokle god radite pravu stvar i dok vas ne spriječava da pričate (i radite) što želite. Lenjinovski rečeno, kapitalist će ti prodati i ono uže kojim ćeš ga objesiti.
Loše je, s druge strane, samo ime projekta. Antifa je skraćenica od termina antifašizam, odnosno antifašisti. Ovaj pokret prisutan je u zapadnoj Evropi, a zatim i u SAD-u još od sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća. Antifa kao radikalno lijevi, ne-hijerarhijski, direktno-demokratski pokret aktivista nije organizacija koja ima lidera, definisanu strukturu i statut, pa se stoga ne može vezati za jednu nevladinu organizaciju i/ili projekt.
Jer to masovni pokret kakav je Antifa suočava sa rizikom NVO-izacije otpora. Ukratko, NVO-izacija se odnosi na profesionalizaciju, birokratizaciju i institucionalizaciju društvenih pokreta, što vodi do depolitizacijskih diskursa i praksi društvenih pokreta. U tom smislu, NVO-izacija stvara privid da se nešto radi, ali korjenite promjene izostaju, što je već viđeno u Latinskoj Americi, Africi, Svjetskom socijalnom forumu. Njihov stvarni doprinos je, kako navodi Arundhati Roy, u tome što smiruju politički bijes, mijenjaju javnu svijestm pretvaraju ljude u nesamostalne žrtve i tupe oštricu političkog otpora. NVO-i oblikuju neku vrstu tampon-zone između administracije i javnosti. U krajnjoj liniji, NVO su odgovorne svojim finansijerima a ne ljudima sa kojima rade. Da bi se postarale za bezbjednost finansija i dobile dozvolu za svoje aktivnosti u određenoj zemlji, NVO su prinuđene da svoj rad predstave u plitkom okviru, manje-više lišenom političkog ili historijskog konteksta. U svakom slučaju, nezgodnog historijskog ili političkog konteksta.
Na kraju, tu je kapital koji nevladine organizacije imaju na raspolaganju i koji igra istu ulogu u alternativnim politikama kao i spekulativni kapital koji protiče kroz ekonomije siromašnih zemalja. Počinje da diktira agendu. Pretvara konfrontaciju u pregovore. Depolitizuje otpor. Miješa se u pokrete lokalnih ljudi koji su se tradicionalno oslanjali na sopstvene snage. NVO imaju fondove za zapošljavanje lokalnih saradnika, koji bi se inače angažovali kao aktivisti u pokretima otpora ali sada osjećaju da čine nešto dobro na neposredan, kreativan način (a pritom i zarađuju za život).
Šta onda mogu uraditi NVO? Dopustite mi da ispričam naizgled nepovezan vic, koji dugujem drugu i filozofu Srećku Horvatu:
Sjede Hitleri Mussolini u gostionici i razgovaraju. Mussolini kaže: Treba ubiti dva miliona Židova i sedmoricu poštara. Hitler odgovori: Ne, treba ubiti pet miliona Židova i trojicu poštara. Čuje to konobar i pita ih: Razumijem da želite pobiti Židove, ali zašto ubiti poštare? Hitler se na to okrene svom prijatelju i kaže: Ducce, jesam li ti rekao da će svi pitati samo za poštare! Slično je s društvenom odgovornošću. Društvena odgovornost je upravo taj poštar koji služi za odvraćanje pažnje od pravog problema.
NVO mogu ne biti poput konobara koji samo misli na poštare (društvenu odgovornost i novac), već usmjeriti pažnju na ono što leži iza toga. Ukoliko dobro odmjere pro et contra – pošto hoće realizovati društveno koristan projekt, a uzeti novce od velikog fonda – da Fond baš i nije najgori za njih i da ih, ni u kojem slučaju, na bilo koji način ne cenzurišu, možda onda bitka nije već unaprijed izgubljena i možda onda još ima nade za ovaj projekt koji može situaciju promijeniti na bolje. Ukoliko ne žele usmjeriti pažnju na ono što leži iza toga i govoriti o kapitalizmu, kako je rekao Max Horkheimer, neka šute i o fašizmu.
Autor: Minel Abaz
Prometej.ba
