Piše: Rasim BELKO
Bit će puno nepravde, ne mogu vam obećati da ćete biti građani prvog reda. Imat ćete prava koliko uzmete. Ne dajte vaša prava, borite se za vaša prava.
Ove riječi prvog predsjednika Bosne i Hercegovine Alije Izetbegovića, izrečena na ratištu kod Olova, poput kletve i proročanstva već dvije decenije su sudbina svih koji žive u Bosni i Hercegovini.
Ove riječi nećete pronaći na kamenju i kamenčićima koje općina Centar razbacuje po gradu kako bi pokazali odanost Aliji i njegovom putu.
Politička organizacija SDA, pod zastavom koju je prvi nosio Alija Izetbegović je najveća tvornica zla i nepravde prema onima koji su tada, a i danas bi, stali na branik Bosne i Hercegovine. Ta tvornica nepravde uništila je sve ono što nisu uništile SDS-ove falange, paravojne formacije i JNA.
Alijino proročanstvo se ostvarilo, ali ni on nije mogao znati da će stranka koju je organizovao i sin kojeg je rodio sa ahbabima biti ključni provodioci nepravde prem vlastitom narodu.
I dok sam više puta, iznova, slušao ove riječi prvog predsjednika, u medijima se pojavi poruka bivšeg visokog predstavnika Wolfganga Petritscha koji kaže da “Bosni i Hercegovini fali demonstracija”.
Zaista, u cijelom svijetu, demokratskom ili nedemokratskom ljudi se udružuju, pokreću i bore protiv tirana koji provode nepravdu. Odvajkada do danas primjera smo imali mnogo. Sjećate li se recimo mladića koji leži i čeka da ga pregazi tenk. Ne posustaje i ne bježi.
Vidite li kako se ljudi organizuju u Francuskoj, Češkoj, Bugarskoj. Stotine hiljada građana tih zemalja su na ulicama. Vidite li vi Bosanci i Hercegovci koliko je ljudi ustalo protiv Lukašenka. U državi čiji se sistem zove diktatura.
Ako svi mogu, odavde do Australije ustati protiv svojih diktatora i nepravednih vođa, političkih ili nekih drugih, zašto ste se vi Bosanci i Hercegovci zavukli u zidine svojih domova i čekate da vam neko sa strane donese pravdu i bolji život.
Plačete kada vam dijete ode u Njemačku, skoči s prozora ili okrene se drogama. Plakanje vam neće promijeniti stanje niti ćete tako oprati savjest. Da vi, vi Bosanci i Hercegovci ste najodgovorniji za stanje u Bosni i Hercegovini.
Vi ste izdali i slavnu prošlost i sadašnjost, ali i budućnost vas i vaše djece. Šutite, čak i branite vojsku nepravde pod bajrakom SDA.
Zašto?
Ko je uništio samopouzdanje i hrabrost naroda koji nikada nije klečao pred ljudima. Zbog čega ste spremni biti robovi sitnih duša elitističkih krugova Bakira, Dragana i Milorada.
Vi, građani Bosne i Hercegovine nosite promjene. One su u vama, svakom ponaosob. Ne nadajte se boljem, jer bez borbe nada je uzaludna. Svi koji su se borili za dobro i prvadu na kraju su pobjednici. Gubitnici koji nestaju su oni koji se ne bore, već predano slušaju, poginju glavu i za siću klikču.
Takvi nisu ni svjesni svoje propasti koja ih čeka iza ugla.
Sjetih se, pišući ovo, izreke “Svaki put kada se čovjek bori za ideal, ili se trudi da poboljša sudbinu drugih, ili se bori protiv nepravde, on šalje mali tračak nade”, Roberta F. Kennedija.
Čitajući o sudbinama i borbi porodica Memić i Dragičević već davno sam uvidio da oni vraćaju nadu ljudima da se nešto može promijeniti. Baš kako i Kennedy davno reče.
Ali pojedinačni slučajevi mogu i trebaju buditi. Kritične mase, odvažnih građana neophodne su za cjelovite i kvalitetne promjene u bh. društvu. Tih kritičnih masa nema, baš kako to Petritsch reče, trebaju nam mirne, uporne i ciljane civilizirane demonstracije u kojima ćemo reći dosta je.
Sve dok se to ne desi ovom zemljom vladat će ideali kriminala i korupcije, obećane zemlje u bijelom svijetu, siromaštva i sudbina učahurenih u beznađe.
Jer, “Porazno je kad u životu pojedinca prije klone duh nego tijelo” – Marko Aurelije.
Vrijeme je da oživimo duh!
Patria
