Čovjek koji je do svoje 45. godine sam sebe podučio svakoj grani znanosti, proveo više od pet godina u znanstvenoj ekspediciji po Južnoj Americi. Udario je temelje za grafički prikaz informacija, postavio svjetski rekord u planinarenju i pozicionirao se kao jedan od najpoznatijih svjetskih znanstvenika. Govorimo o Alexander Von Humboldtu.
Ovaj posljednji čovjek renesanse, kako ga nekada nazivaju, rođen je u Berlinu i utjelovio je sve što je do njegovog vremena bilo poznato o svijetu. Tri desetljeća svog života posvetio je pisanju Svemira, knjige u kojoj je pokušao dati sveobuhvatan znanstveni prikaz svih aspekata prirode. Iako nedovršena do njegove smrti 1859. godine, njena četiri završena toma su jedan od najambicioznijih znanstvenih radova ikada objavljenih.
Tijekom života je tragao za povezanostima u svijetu. Današnje znanje je vrlo podjeljeno. Znanost i čovječanstvo govore različitim jezicima. Humboldt predstavlja težnju uspostavljanju reda. Ako bismo samo malo bolje pogledali, uočili bismo da je intrigantan sklad u pozadini svega što nas okružuje.
O Svemiru je on sam napisao: „Glavni princip kojim sam vođen bilo je iskreno nastojanje da razumijem fenomene fizičkih stvari i njihove opće povezanosti te da predstavim prirodu kao jednu veliku cjelinu koju pokreću unutrašnje sile.“
Da bi razumio cjelokupnu prirodnu uređenost, Humboldt je morao da se obuči u „posebnih granama znanosti“, bez čega bi „svi pokušaji davanja općeg pogleda na univerzum bili ništa veći od uzaludne iluzije“.
Humboldtovo vjerovanje u jedinstvo svemira je imalo dalekosežne posljedice na razumijevanje čovječanstva. Svojim geološkim, meteorološkim i botaničkim mapama je dokazao da udaljeni dijelovi zemaljske kugle mogu biti sličniji jedni drugima, nego neposrednim dijelovima. On je više bio impresioniran sličnostima kod ljudi, nego razlikama i zato je prvak slobode svih ljudi.
Kada je od španskih vlasti dobio dozvolu za istraživanje Južne Amerike, to je bilo iz skroz drugačijih razloga od ostatka Europljana koji su prvi put posjetili ovaj kontinent. Za razliku od njih, on nije bio zainteresiran u eksploataciju te zemlje i njenih domorodačkih naseljenika. Južnu Ameriku je vidio kao prag skrivenog otkrića. I baš tu je otkrio ranije nikad viđene veze između udaljenih mjesta i vrsta koje ih naseljavaju.
Njegovo veliko naslijeđe je i želja za istraživanjem i avanturama. Po njegovom mišljenju, onaj ko želi da istražuje svijet, mora se otisnuti u taj isti svijet i direktno se susresti s njegovim vidicima i horizontima. Humboldt je ohrabrio znanstvenike da od svijeta naprave laboratoriju u kojoj će oni koristiti sva svoja čula i oruđa dostupna znanosti za promatranja, mjerenja i katalogizaciju prirode i njenih vrsta.
Njegov možda najveći poklon je neiscrpna moć inspiracije. O njemu je Simon Bolivar napisao: „Pravi otkrivač Južne Amerike je bio Humboldt, jer je njegov rad bio mnogo korisniji za naš narod od rada svih osvajača“. Charles Darwin, koji ga je opisao kao „najvećeg znanstvenog putnika koji je ikada živio“, kazao je da je baš Humboldtov rad odgovoran što je u njemu „zapaljen žar“ želje da doprinese prirodnim znanostima.
O Humboldtovom utjecaju u Americi, Emerson je napisao: „On je jedno od onih čuda koja se pojave s vremena na vrijeme, samo da bi nam pokazala mogućnosti ljudskog uma“.
MIRSAD Š. – Logicno.com
