Alexander Märdian: Izvoz je ključ za preživljavanje Bosne i Hercegovine

Alexander Märdian, direktor Predstavništva njemačke privrede u BiH (AHK) u Sarajevu, s nama je podijelio neke od ključnih informacija u vezi s bilateralnim odnosima Njemačke i Bosne i Hercegovine. Märdian, koji je također investitor i vlasnik kompanije, iznio je svoj stav o trenutnoj ekonomskoj, ali i društveno-političkoj situaciji u našoj zemlji

(Piše: Orhan Hadžagić – novovrijeme.ba)

Predstavništvo njemačke privrede u Bosni i Hercegovini (AHK) dio je mreže vanjske trgovine koja ima 130 predstavništava u 90 zemalja širom svijeta. Trenutno je ono smješteno u glavnom gradu BiH, Sarajevu, i dio je mreže AHK koja je uspostavljena u svakoj zemlji koja je usko vezana za njemačke vanjsko-trgovinske interese i strategije, te tako daje značaj domaćem tržištu kad je u pitanju njemački izvoz. Mreža AHK je sinonim za iskustvo, praktično znanje, resurse, kapacitete i kontakte, te sarađuje s njemačkom saveznom vladom s ciljem da unaprijedi njemačku vanjsku trgovinu.

U BiH AHK je unija dviju organizacija: Predstavništva za vanjsku ekonomiju Njemačke i Wirtschaftsvereina BiH. Predstavništvo AHK je prva adresa kad su u pitanju njemački investitori zainteresirani za bosansko tržište. Glavna misija Predstavništva u Sarajevu jeste da pruži ključnu podršku i za njemačke kompanije zainteresirane za bosansko tržište, te za bosanske kompanije zainteresirane za njemačko tržište. Partneri AHK u domaćim poslovima su Ambasada Njemačke u Bosni i Hercegovini, koja pomaže u administrativnim sporovima; Agencija za investicije i trgovinu Njemačke (GTAI), koja istražuje mogućnosti investiranja; Njemačko društvo za međunarodnu saradnju (GIZ), koje pomaže u pronalaženju najvrednijih ciljnih izvoznih tržišta za lokalne (bosanske) poduzetnike. Usto, AHK organizira mnogobrojne događaje na kojima predstavlja njemačke poslovne sajmove u Münchenu, Berlinu i Nürnbergu. Predstavništvo trenutno broji 80 uposlenika koji aktivno rade na promoviranju mogućnosti koje obje zemlje imaju unutar svojih tržišta.
NV: Ako sam shvatio pravilno, organizacija koju predstavljate ima predstavništva u 90 zemalja širom svijeta. To je dojmljivo. Možete li nam nešto reći o toj organizaciji?

Sva njemačka trgovinska predstavništva su unutar ove jedne krovne organizacije. Sasvim je normalno podržavati njemačku industriju na vanjskim tržištima. Predstavništvo u Bosni i Hercegovini je uspostavljeno prije nekih 15 godina i zasniva se na političkoj odluci da podržavamo zemlje koje imaju značajan udio u našoj strategiji izvoza/uvoza. Također, Njemačka je najveći trgovinski partner Bosne i Hercegovine, te time nadilazi Hrvatsku. Za Bosnu i Hercegovinu je Evropska unija veoma značajna, jer 75 posto ukupne trgovine ide u EU i obrnuto.
NV: Treba li svaka nacionalna promocija biti svjetskih razmjera?

Vi znate da je Njemačka uvijek prednjačila u izvozu. Bez izvoza, naša ekonomija jednostavno ne bi preživjela. Izvoz je veoma važan aspekt svake ekonomije. U slučaju Bosne i Hercegovine, izvoz je ključ za preživljavanje. Bez izvoza Bosna i Hercegovina se urušava. Njemački model podrazumijeva uspostavljanje trgovinskih predstavništava prije uspostave same trgovine. To je jedinstven model koji se pokazao veoma uspješnim. Druge zemlje ili imaju slične modele, ili uopće nemaju modela, ili uvrste male odjele za trgovinu u instituciju ambasade.
NV: Je li AHK prisutan u još nekoj od zemalja regiona?

Naša organizacije je prisutna u svim zemljama regiona.
NV: Upravo ste spomenuli da je Njemačka najvažniji trgovinski partner Bosne i Hercegovine. Možete li nam reći razlog za to?

Smatram da je razlog dvostran. Prije svega, mi izvozimo triput više robe u Bosnu i Hercegovinu nego što uvozimo. Njemačka roba ima dobru reputaciju ovdje, a povrh svega, Njemačka ima najuspješniju ekonomiju u Evropi. Kad je u pitanju izvoz, veoma je uzbudljivo pratiti šta se dešava. Kad vidimo šta se izvozi iz Bosne u ostatak svijeta, lahko možemo shvatiti da je većina toga neobrađena ili poluobrađena roba.

Bosna i Hercegovina ima mnogo dobrih kompanija koje rade odličan posao pokušavajući da osvoje tržišta i time privuku investitore, čak i iz Kine. No, na domaće tržište također privlače i kineske proizvode i njihove niske cijene. U nekim je dijelovima Kina za 20 posto jeftinija nego Bosna i Hercegovina, ali slanje robe iz Kine u Evropu zahtijeva vremena. Povrh toga, nedostaje fleksibilnosti. Ako naprimjer pogledate njemačko-bosanske trgovinske odnose, nećete primijetiti probleme, zbog toga jer su te dvije zemlje blizu. Treće jeste to što vidimo mnogo potencijala za pojačanje trgovinskih odnosa između Bosne i Njemačke. Kad vidimo ambasadore iz Bosne i Hercegovine, pitamo ih šta je to što njihovu zemlju čini jedinstvenom, i upravo tad nailazimo na probleme u našem razgovoru. Nije uspostavljena administrativna strategija.
NV: U BiH ste od 2005. godine. Šta mislite o birokratiji i problemima koji je prate? Da li se opća situacija poboljšava ili pogoršava?

Kad je u pitanju administracija, stvari su se pogoršale. Administracija je krajnje komplicirana, a i dalje se komplicira na dnevnoj bazi. Imamo 14 vlada sa svojim nivoima autonomije,

te je veoma teško bilo šta učiniti. Da to stavimo u perspektivu: jedna općina u Njemačkoj ima 10 miliona ljudi, dok u Bosni imate otprilike 3,5 miliona ljudi i 14 vlada. Potrebno je pojednostaviti uredbe da bi ekonomija procvjetala.
NV: Kakvo je Vaše mišljenje o Bosni i Hercegovina kao turističkoj destinaciji?

Bosna i Hercegovina i danas je pomalo egzotična destinacija za Zapad, ali je lijepa. Lahko je doputovati do nje, što je zasigurno pozitivan aspekt. Bosna se jednostavno ne predstavlja vani, tako da većina ljudi, nažalost, još ne zna za nju. Turizam je, pak, jedan od važnih sektora vlasti koji bi mogao uspjeti u budućnosti.
NV: Kako je Vaše mišljenje o organskoj proizvodnji hrane u Bosni i Hercegovini?

Bosna i Hercegovina ima mnogo prilika za organsku proizvodnju hrane. U posljednjih pet godina imali smo samo nekoliko proizvođača koji su izvozili ovu hranu, a da bi se povećali izvozi, vlast treba da se umiješa i da kreira strategiju koja će proširiti ovu granu proizvodnje hrane. Da budem iskren, vlast nema nikakvu ekonomsku politiku kad je u pitanju organska proizvodnja.
NV: Sad bih se okrenuo temi društvenih pitanja u Bosni i Hercegovini. Šta mislite o lokalnim univerzitetima i uslugama koje pružaju?

Prvo što moram reći kad je u pitanju obrazovanje jeste da imamo mnogo mladih ljudi na univerzitetima, što za posljedicu ima nedostatak radne snage. Ako nemate zanatlija i majstora, onda nema proizvodnje. Ljudi s diplomama imaju kvalitete koji ne odgovaraju trenutnoj situaciji. Imamo previše studenata ekonomije, prava i informatike, a nemamo kvalificirane radne snage koja bi mogla obavljati poslove koje traži sadašnja ekonomija. U privatnoj industriji nedostaje vještih radnika, što je još jedan od problema. No, kad su u pitanju univerziteti, mi u stvarnosti ne vidimo vrijednost diplome na međunarodnoj pozornici, jer većinu njih su izdali mali, privatni univerziteti.
NV: Ono što vidimo ovdje u posljednje vrijeme jeste da naša zemlja izvozi određenu robu (a pod tim stvarno i mislim “robu”), a to je naš mlađi dio populacije, i to konkretno u Njemačku. Mislite li da bismo se zbog toga trebali zabrinuti?

Da, apsolutno. Mnogo mladih ljudi napušta ovu zemlju jer ovdje ne vide svoju budućnost. Ne idu oni samo u Njemačku, nego emigriraju u Skandinaviju, Austriju i Sjedinjene Države. Jednostavno idu u one zemlje koje im nude bolje mogućnosti. Taj dio populacije bira Njemačku prije bilo koje druge zemlje, i to njemačka vlada cijeni, iako to za Bosnu i Hercegovinu ima negativne posljedice. Veoma je lahko jednom Bosancu s pravim kvalifikacijama napustiti zemlju i emigrirati u Austriju ili Njemačku.

Moji osjećaji su podijeljeni glede toga. Ja sam Nijemac i, prema tome, sretan sam što ti ljudi grade bolju budućnost za sebe, pomažući Njemačkoj. No, Bosna i Hercegovina se suočava s dugoročnim problemima. Ne govorimo samo o Bosni – sve regionalne zemlje imaju iste probleme. Sve zemlje na ovom dijelu Balkana se nose s istim problemom. Kad su u pitanju globalni transporti, ove zemlje moraju da shvate da Evropska unija iz njih odvlači radnu snagu.
NV: Postoji li išta što bi AHK mogao uraditi i tako utjecati na Bosance u Njemačkoj da investiraju ponovo u matičnu državu?

Predstavništvo AHK nema mandat za to, ali mi, ipak, vidimo potrebu za tim. Konstantno činimo uzajamne napore u promoviranju bosanskih tržišta u Njemačkoj. Nije da njemački investitori nisu zainteresirani za Bosnu i Hercegovinu, nego oni jednostavno ne znaju mnogo o bh. ekonomskoj situaciji. Od deset poslovnih ljudi koji nas kontaktiraju, njih osam doslovno nemaju pojma o bosanskom tržištu. Prema tome, pokušavamo da budemo što je moguće fleksibilniji kad je to u pitanju.
Posao Alexandera Märdiana je ekonomija i bogatstvo. Nakon što je pokrenuo vlastite kompanije u Njemačkoj, radio je kao savjetnik za trgovinu u jednoj od prvih agencija za trgovinsko savjetovanje u toj državi. Kako sam kaže, njegov najveći uspjeh bio je to što su uspjeli dovesti ruske kompanije na Baltik. U BiH je došao 2002. godine, a prvi službeni mandat bio mu je da savjetuje premijera Zeničko-dobojskog kantona u vezi s ekonomijom. Na toj poziciji ostao je do 2007. godine kad je uspostavio centar za poslovne usluge, koji je konkretno bio područna agencija za promoviranje. Također bio je savjetnik načelnika Mostara od 2007. do 2008. godine, nakon čega je otišao u Njemačku. U BiH se vratio 2013. godine i tad je počeo svoj rad na čelu Predstavništva njemačke privrede u Bosni i Hercegovini (Auslandshandelskammern – AHK).