Nedavno smo imali nadrealnu situaciju da Predsjednik RS na paradi povodom 9. januara pozdravlja Putina i poručuje kako smo mi „zagledani u Rusiju“
Herbert Spenser je jednom prilikom rekao: „Logična posledica širenja budalaština u javnom prostoru je povećanje broja budala u društvu.“ Naše društvo u prethodnih 10-15 godina žrtva je dijaboličnog poduhvata indoktrinacije masa kakav je nezabilježen u našoj novijoj istoriji. Ono što radi naša politička elita, u sadejstvu sa režimskim medijima, Srpskom pravoslavnom crkvom i „patriotski odgovornim“ intelektualcima je užasavajući projekt stvaranja kvazinacionalističkog simulakruma u kome se najočitije laži i manipulacije pretvaraju u neupitne istine, najočitije gluposti u svete ideje, a istorija, naročito ona vlastita, do te mjere krivotvori da je opravdano reći kako mi ni ne učimo svoju istoriju već nekakvu panpravoslavnoslovensku mitologiju. Svrha ove dijabolične zavjere je očita: ona je u službi održanja postojećih režima na vlasti najprimitivnijim mogućim sredstvom: opijumom za mase. Posljedice su jednako očite.
Nekoliko jednostavnih primjera ilustrovaće dubinu ovog udruženog zločinačkog poduhvata, kao i njegove aktere:
Mit o Rusiji i snovi o Trampu
Nedavno smo imali nadrealnu situaciju da Predsjednik RS na paradi povodom 9. januara pozdravlja Putina i poručuje kako smo mi „zagledani u Rusiju“. Da stvar bude još grotesknija, sve to se dešava u momentu dok su nam nad glavom letjeli F16 – sa jasnom porukom da još jednom razmislimo prije nego uradimo neku glupost.
„Zagledanost u Rusiju“ je dobro poznati narativ zasnovan na nekoliko mitova: Zapad neminovno propada; „bratska“ Rusija je zaštitnik Srba; Putin će pobijediti u Ukrajini, a nakon toga nastaviti sve do Srbije. Itd. Taj narativ, koliko god bio stupidan, ipak pije vode, jer ima snažnu psihološku privlačnost: kada Zapad propadne, a Putin dođe na Dunav, tada mi Srbi nastupamo: zaštićeni velikim moćnim „bratom“, ne samo da ćemo riješiti Kosovo, već ima da poravnamo račune i sa ostalim komšijama. J….ćemo im kevu za sve. Čak i nekad ugledna Politika dopustila je sebi da plasira takve budalaštine.
Ako gledate „analitičare“ Happy TV, Pinka ili naših medija u BL, onda naravno ne možete ni zaključiti ništa drugo do se zapitati kako to da Putin već nije pobijedio. Obješnjenje nam je nedavno ponudio jedan vojnoanalitički genije koji je mrtav-hladan, u pravom alanfordovskom maniru, objasnio kako putinisti sporo napreduju iz obzira prema civilnim žrtvama i ukrajinskoj infrastrukturi. Šta reći?
Isti motivi nam objašnjavaju i naoko neobičnu sklonost „patriotski odgovornih“ medija i intelektualaca prema Trampu. Oni se naime nadaju da će, ukoliko pobijedi, Tramp zaoštriti izolacionističku poziciju SAD, što će ostaviti prazan prostor za najezdu sa istoka.
U stvarnosti, svakome s imalo mozga u glavi jasno je da putinisti ne mogu savladati niti Ukrajinu, a kamoli poći dalje. Oni eventualno mogu dobaciti do Dnjepra, mada i to iz sadašnje perspektive djeluje kao naučna fantastika. Ali to, čak i da se desi, za nas nema nikakav značaj. Očito je da će Rusija na jedan duži period biti izolovana od evropske civilizacije, što je uostalom i sam Putin u više navrata objavio proklamujući „izlazak Rusije iz Evrope“ i zaokret ka Aziji.
Isto tako, jasno je da šta god da SAD urade (sa Trampom ili bez njega), naša pozicija je jasna: mi smo sa svih strana okruženi NATO paktom:
Koji upravo u našem komšiluku izvodi najveće vježbe u novijoj istoriji. U takvoj situaciji naši prodavači magle nas ubjeđuju da se stavimo na stranu onog protiv koga su te vježbe usmjerene. Da li smo mi uopšte normalni?
Antizapadna histerija
Kompatibilno sa ovim ludilom idu i još luđe priče o antisrpskom filingu Zapada i konstantim antisrpskim zavjerama. Nema ko nam od „zapadnjaka“ nije radio o glavi: arhineprijatelji su nam i Ameri i Vatikan, Soroš, Masoni, germani, zli i pogani Britanci, Hobiti, Gremlini, MI6, Severina, itd, itd. Iz ove nepostojeće premise naši „patriotski“ geniji izvode „logičan“ zaključak: nama nije mjesto u Evropi.
Stvarnost je naravno prozaična i nema veze sa ovim budalaštinama. U odnosu sa drugim državama/nacijama, Srbima se ne događa ništa specijalno, što se ne događa bilo kom narodu na svijetu. Nema tu nikakve zavjere. Očito je da su neke evropske nacije imale interese koji su u određenim momentima bili ili jesu suprotni našima, ali često je bilo i obrnuto. Očito je da je i Rusija imala interese koji su u određenim momentima bili podudarni sa našim interesima, ali često je bilo i obrnuto. Pretvarati tu trivijalnu činjenicu geopolitike u mitološki odnos antiZapada a proRusije je infantilan refleks i očita indoktrinacija. Zapravo, ako bismo već htjeli da o tome diskutujemo, pravo pitanje glasi: zašto u prethodnih 30 godina mi nismo našu politiku uskladili sa onom „Zapadnom“?
Svako pri zdravoj pameti zna da su Srbija, RS, i Srpski narod u cjelini, u samom središtu Evrope – jedna dunavski centrirana nacija, a Dunav je kičma Mittel Europe. Kako je moguće da bilo ko ko ima kartu Evrope i Azije može povjerovati u tako očitu besmislicu da Srbi ne treba da budu dio evropske priče (kakva god ona bila), već nekakvog azijskog carstva, koje pri tome ni ne postoji?
Konsekvence
Efekt ovog suludog projekta je jasan: mi se, kao evropski narod u sred Evrope, stavljamo u poziciju isturene krajine jednog dalekog antievropskog režima. Ničim izazvani, pretvaramo sebe u korisne idiote istočnjačke despotije i crtamo sami sebi metu na čelo. Sa svim posljedicama koje to nosi.
Izučavajući nacističko zlo, često sam se pitao kako je moguće da su Nijemci, jedna od najprosvećenijih nacija planete – narod Getea, Betovena, Kanta, Hegela itd., mogli do te mjere zastraniti da povjeruju u tako očite budalaštine kakva je teorija o arijevskoj rasi. Kako je moguće da su povjerovali u jevrejsku prijetnju iako su Jevreji činili manje od 1% stanovništva Njemačke? Kako je uopšte moguće da su slijedili tako očitog šarlatana kakav je Hitler? Odgovor je, naravno, prost: izloženi gebelsovskoj indoktrinaciji, izgubili su uvid u realnost.
Upravo to se dešava nama kao narodu. U nekom budućem vremenu, ljudi će se u čudu pitati kako je bilo moguće da smo mi, narod sa svih strana okružen NATO članicama, mogli povjerovati da treba da se priključimo Putinističkoj fatamorgani. Kako je moguće da su Srbi, narod u sred Evrope – pomislili da im je mjesto sa nekakvom azijskom despotijom – čak i da ona nije puka fiksideja? Kako je moguće da smo povjerovali u sulude antisrpske zavjere Zapada, unatoč činjenice da nam 90% ekonomske podrške dolazi upravo sa „Zapada“? Kako je moguće da Srbi, jedna od tri najsiromašnije nacije Evrope, sa najvećom stopom iseljavanja iz vlastite države, povjeruju da su „ekonomski tigar“ i nekakav „nebeski narod“? Kako je moguće da 75% mladih Srba ne želi Srbiju i RS u EU, ali istovremeno 70% njih želi da emigrira na Zapad? Itd. Itd. Lako: ako svoje stavove ne kreirate prema stvarnosti, već prema smeću koje plasiraju Happy, PINK i ostali „patriotski odgovorni“ akteri, onda je jasno da će vaša ponašanja biti iracionalna, a misli sluđene.
Buka
