Aldin Džidić potpisao ugovor na tri godine za FK Mladost DK
Dolazak Aldina Džidića u FK Mladost (DK), bez sumnje. predstavlja jedan od najvrjednijih i najpoželjnijih transfera u zimskom prelaznom roku. Dovoljan je to razlog da, između niz igrača koji su stigli u Doboj, izdvojimo ovog internacionalca, za posebno predstavljanje čitaocima sportske rubrike na portalu KakanjLive.
Razgovarali smo u utorak 12. januara, poslije prvog Aldinovog treninga u crvenom dresu Mladosti. Govorio nam je o razlozima koji su ga opredjeljili da potpiše ugovor sa ovim premijerligašem, o korektnom odnosu predsjednika kluba, o važnosti premijerligaškog takmičenja za klub iz Kaknja, o takmičarskim ciljevima i svom prvom, davnom, mladalačkom pokušaju da zaigra u kakanjskom Rudaru.
Aldin Džidić je do sada igrao za kazahstansku ekipu Shakhter Karagandy te za ruske ekipe Baltika i Kamaz, slovenački Interblock, dok je u našoj zemlji igrao za Žepče, Posušje i Čelik.
KL: Potpisali ste ugovor na tri godine. Da li to znači da će te u Mladosti završiti karijeru?
Džidić: Imao sam tri ponude iz Bosne i Hercegovine, zatim ponude iz Kazahstana, Hrvatske i Mađarske. Nisam želio ići nigdje dalje od svoje porodice. Odrastanje djece uz roditelje ne mogu zamijeniti nikakve pare. Obezbijedio sam egzistenciju i novac nije bio prioritet. Vratio sam se u Bosnu želeći da ovdje završim karijeru. Hoću da budem sa porodicom. Imao sam razgovore i sa Čelikom, jer to je moj klub i u Zenici sam odrastao. Nisam htio da se vratim u neuređen klub. U klub gdje nema predsjednika!? Tako sam stigao ovdje zahvaljujući gospodinu Mušiji. Bio je izuzetno korektan. Finansijski sam u drugim klubovima mogao puno bolje proći. U Mladost me nije privukao novac, nego korektan odnos. Sa predsjednikom Mušijom poznajem se od ranije. Znam ga kao izuzetnog, časnog i poštenog čovjeka. Drugi je razlog što je Kakanj blizu Zenice i potpisao sam trogodišnji ugovor.
KL: Dugo niste bili ovdje, konkretno na ovom mjestu, ovdje na ovom stadionu. Kakav ste dojam imali kada ste došli u Doboj i vidjeli ove objekte?
Džidić: Naravno da sam bio iznenađen. Daj Bože da ima više ljudi kao što je u ovom klubu koji samo raste. Ljudi često gledaju samo sebe i svoje interese u sportu. Opštine, kanton, grad obezbijede ljudima da rade, daju im vrijedne poslove, onda oni zarađuju i ne gledaju druge. Malo ko pokušava i drugima omogućiti da se osjećaju dobro. Ima i druga strana, biznis u sportu. Danas se punu ulaže u sport. Imamo primjere u nekim evropskim zemljama, u Americi također. Sport je za vlasnika nekog biznisa, hajmo reći veći biznis od biznisa. To je veoma unosan posao.
KL: Koliko poznajete Premijer ligu? Koji takmičarski rezultat može postići ova ekipa?
Džidić: Pratio sam Premijer ligu Bosne i Hercegovine. Najveći i upečatljiv dojam na mane je ostavila ekipa Zrinjskog. Do samog kraja prvenstva i u vrhu i na dnu ljestvice, vodiće se teška borba. Naš cilj je da ove godine ostenemo premijerligaši. Trudit ćemo se da to ostvarimo. Mislim da je to cilj i ovog grada. Da ima premijerligaša. Očekujem da će već u narednoj sezoni biti boljih talenata koji će igrati i predstavljati Kakanj.
KL: Ovo nije prvi puta da dolazite u Kakanj?
Džidić: Igrao sam u mlađim selekcijama u Kaknju. Bilo je to davno. Nastupao sam za Čelik, reprezentaciju Zeničko-dobiojskog kantona, za mladu reprezentavicu BiH. Međutim kada sam izlazio iz juniora Čelika došao sam u kakanjski Rudar. Na probnoj utakmici, pobjedili smo 3:1. Dao sam sve tri gola i na kraju nisam zadovoljio tadašnjeg trenera Rudara. Znam da je bio profesor, ali mu se imena ne mogu sjetiti. Samo iz njemu poznatih razloga nije me ostavio u Rudaru. Poslije toga sam otišao u Posušje, afirimsao se kao igrač. Sudbina je tako htjela. Možda ne bih imao uspješnu karijeru, posebno međunarodnu, da je bilo drugačije.
(KakanjLive)
