Jedna sirijska porodica je u Ambasadi Belgije u Bejrutu podnijela zahtjev za “humanitarnom vizom” zbog progona na vjerskoj osnovi s obzirom da se radi o sirijskim pravoslavcima. Sud EU sada odlučuje o ovom slučaju.
Većini ljudi, koji se kao izbjeglice nalaze na Bliskom istoku ili u sjevernoj Africi, ne preostaje ništa drugo nego da u svom pokušaju da se domognu Evrope riskiraju put preko Sredozemlja, koji nosi veliku opasnost po život. Kopneni putevi su zbog rata ili zatvorenih granica teško pristupačni. Samo nekolicina ljudi zna da postoji teoretska mogućnost legalnog ulaska u EU. Od 13. jula 2009. godine to se spominje u Viznom kodeksu EU.
Molbu za tzv. humanitarnu vizu može podnijeti svako i to u ambasadi odnosno konzularnom predstavništvu zemlje članice EU. Ko podnese molbu za takvu vizu, on automatski dolazi pod okrilje evropskih temeljnih prava i može da zatraži azil. Advokati poput Stefana Kesslera iz humanitarne organizacije “Jesuit Refugee Service” u Berlinu i naučna saradnica zastupnice Zelenih Barbare Lochbihler ukazuju na problematiku koja je povezana sa humanitarnim vizama. One važe samo 90 dana i tu ne postoji opšta definicija “humanitarnih razloga”, iz kojih se viza izdaje. U praksi je zemljama članicama EU prepušteno da odluči u kojim posebnim slučajevima mogu da izdaju takvu “humanitarnu vizu”.
Izbjeglice mogu da u Ambasadi neke od članica EU u inostranstvu podnesu molbu za “humanitarnu vizu”
Izvorna namjera je bila da se za tu vrstu vize postave vrlo strogi kriteriji. To znači da podnositelj molbe za vizu mora dokazati da će biti izložen izravnoj prijetnji po život, ukoliko mu se viza ne odobri. Ko bježi iz ekonomskih razloga, kako bi mogao imati bolji život u EU, nema pravo na dodjelu vize iz humanitarnih razloga, ističu pravni stručnjaci. Ona se uvijek dodjeljuje u pojedinačnim slučajevima, koji su izuzeci.
Slučaj pred Evropskim sudom za ljudska prava
Jedan sirijski bračni par sa troje male djece tako je u oktobru 2016. u Ambasadi Belgije u Bejrutu (Liban) podnio molbu za humanitarnu vizu. Ova familija je kao razloge navela progon na vjerskoj osnovi, s obzirom da se radi o hrišćanima, odnosno sirijskim pravoslavcima. Jedan član familije već je bio izložen otmici, batinama i mučenju. Pored toga je granica između Sirije i Libana zatvorena, tako da porodica nije imala mogućnost da se u nekoj drugoj pograničnoj zemlji registruje i dobije izbjeglički status.
Služba za strance u Belgiji odbila je zahtjev za vizu, jer je sirijska porodica imala namjeru da duže ostane u Belgiji. Sirijska porodica je potom nazvala belgijsko Vijeće za sporove sa strancima i podnijela molbu za izuzećem od ove odluke. Potom se država Belgija obratila Sudu Evropske unije da riješi pravne dileme u pogledu ovog slučaja. Iako se radi o hitnom postupku, proći će još najmanje 4 sedmice dok se ne donese presuda. 14 zemalja članica EU poslalo je svoje pravno viđenje slučaja Sudu Evropske unije, koje bi on trebao uvažiti.
Preporuka državnog tužioca
Generalni tužilac Suda EU Paolo Mengozzi
No, čak i prije presude je visoko cijenjeni, uticajni i nezavisni generalni tužilac Suda Evropske unije Paolo Mengozzi, u svojim zaključcima službeno saopštio kakvo pravno mišljenje on zastupa. Po njegovom mišljenju su dotična zemlja, članica EU i njene institucije dužne izdati humanitarnu vizu, ako postoji opasnost po život za podnositelja zahtjeva. Član 4. Europske povelje o temeljnim pravima zabranjuje “mučenje i nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje”. Mengozzi se zalaže za pružanje utočišta izbjeglicama iz osobito opasnih zemalja poput Sirije upravo dodjelom humanitarne vize, koja pruža legalnu mogućnost korištenja evropskog sistema za dodjelu azila. Međutim, preporuke nezavisnog državnog tužioca nisu obavezujuće.
Očekivana sudska presuda mogla bi oživjeti veliki dio onoga što se do sada bezuspješno pokušavalo uraditi oko dobijanja azila. Barem se tome nadaju organizacije za ljudska prava poput Human Rights Watcha. Prije dvije godine raspravljalo se o planovima EU o afričkim Centrima za azilante. Tu se ne bi trebalo odlučivati samo o vizama, već i o pravu na azil. Oni, za koje bi se ustanovilo da trebaju dobiti zaštitu kao izbjeglice, legalno bi mogli doputovati u Evropu. Uprava Saveznog ureda za migracije i izbjeglice (BAMF), koji je u Njemačkoj zadužen za ovakve slučajeve, rekla je da može zamisliti da na jedno vrijeme u takve centre pošalje i svoje osoblje. Ali ideja nije uspjela jer se države članice EU-a nisu mogle složiti oko toga.
Izbjeglice iz Afganistana u Njemačkoj demonstriraju protiv prisilnog povratka
Kay Hailbronner iz Centra u Konstancu za istraživanje međunarodnog i evropskog prava koje se odnosi na strance i azil sumnja da će pozitivan stav nezavisnog državnog tužioca dijeliti i suci. Hailbronner to ovako obrazlaže: “Postoji realna opasnost da sistem za izdavanje viza postane nefunkcionalan jer Ambasade nisu u mogućnosti provjeriti tvrdnje o opasnosti za život, koja prijeti podnositeljama molbi za azil .” Kada bi za azil bilo dovoljno samo uvjerljivo opisati progon, onda bi vjerovatno sve izbjeglice iz Sirije, Afganistana, Iraka ili sjevernoafričkih zemalja imale pravo da dobiju “humanitarnu vizu”. Hailbronner to ne može da zamisli i zato očekuje presudu sa negativnom ishodom za sirijsku porodicu.
DW.DE
- Autor Wolfgang Dick
