Kultura

Sjećanje na fra Anđela Zvizdovića

SJEĆANJA NA FRA ANĐELA ZVIZDOVIĆA

Ovih dana spominjemo se smrti fra Anđela Zvjezdovića, fratra iz daleke prošlosti, koji je umro 7. lipnja 1498.g.

Prisjećamo se fra Anđela jer nam je potrebna njegova mudrost i hrabrost. Današnji trenutak u kojem živimo dramatičan je kao što je bio i njegov. I danas je na kušnji, kao i u njegovo vrijeme, i sudbina naroda i budućnost Bosne i njezinih fratara. Sjećajući se fra Anđela i njegova vremena ne želimo bježati u prošlost, nego pronaći snagu za današnje kušnje i nadu za budućnost.
Koje su to bile fra Anđelove kušnje? S jedne strane bio je to strah od Osmanlija i bojazan da s njima nema opstanka, a s druge oni koji viču da se mora otići iz Bosne ili izginuti samo da se ne bi živjelo među nevjernicima. Fra Anđeo je trebao odlučiti, bježati u druge zemlje ili ostati na svojoj zemlji. Mudri i hrabri fra Anđeo stao je pred sultana Mehmeda II. El'Fatiha i od njega tražio i dobio dopuštenje da on i njegov narod mogu ostati u Bosni. Njegov susret sa sultanom bio je neshvatljiv za većinu ljudi njegova vremena – pa i danas, a on je samo postupio kao istinski vjernik u Boga i sljedbenik sv. Franje.
Susretom između fra Anđela i sultana El'Fatiha započeo je u našoj zemlji dijalog između kršćanske kulture i civilizacije te islamske kulture i civilizacije. Tim je susretom pokazano da je moguć zajednički život i da je uspostavljena nova paradigma odnosa između različitih religija i kultura. Paradigma koja zagovara dijalog i razumijevanje kao pretpostavku za zajednički život. Zajednički život s ljudima različitih vjera i kultura, mi baštinimo od djedova i pradjedova, nosimo ga u genima. Danas, više nego ikad, potrebno nam je ljudi fra Anđelova duha i mudrosti, ljudi koji bi nastojali uspostaviti pravedne i umne norme zajedničkog života. Nažalost, puno je više onih kojima nije stalo do istine i zajedničkog života, puno je više onih koji zavode narod lijepim riječima ne oslanjajući se na istinu i moralne norme, a koji o narodu i njegovoj povijesti znaju neoprostivo malo. Kad gledamo povijest, kojoj je put trasirao fra Anđeo i koja se nadahnjivala franjevačkim duhom, vidjet ćemo da naš narod nikad nije bio zatvoren u sebe i neprijateljski raspoložen prema drugima. Naprotiv, namijenjena nam je uloga da budemo otvoreni i u trajnoj komunikaciji s drugima i drugačijima.
Otići iz Bosne ili ostati, pitanje je koje je mučilo fra Anđela, a muči i mnoge od nas. Fra Anđeo je dao svoj odgovor, i taj odgovor ljubavi prema domovini ostavio nam je kao svoju jedinu oporuku. Zato pitanje koje danas možemo postaviti: Možemo li mi, parafrazirajući biblijskog pisca, reći: Nek’ mi se desnica osuši i neka mi jezik umukne ako se odreknem svoje Bosne.
Častimo fra Anđela i naše pokojne djedove i pradjedove, naše rođake koji su tabanali ovim istim putovima kojima i mi tabanamo. Oni mrtvi sigurno bi nam rekli: I mi smo još davno mogli otići odavde, ali smo ostali, jer smo mislili da je to pravdeno i pošteno. Mogli smo otići kad je propalo bosansko kraljevstvo i kad je većina ljudi iz drugih krajeva Bosne iselila se, ali mi smo ostali. Mogli smo otići iz Bosne poslije bečkih ratova kad je osmanlijska vojska došla do Beča i kad je u cijeloj Bosni ostalo 20.000 katolika, ali mi smo ostali. Imali smo mnoštvo prigoda da odemo odavde, ali mi smo ostali i ovdje čekamo uskrsnuće mrtvih. Znali smo da će stranci koji su došli u našu zemlju jednog dana i otići, a zemlja će ostati onima čija je bila i koji je vole. A oni koji je vole spremni su za nju i trpjeti. Oni koji su davno otišli iz Bosne, zaboravili su i svoj jezik i svoju kulturu, a oni koji su ostali sačuvali su i jezik i kulturu i vjeru. Naši su korijeni ovdje poreduboki i nitko ih ne može uništiti osim nas samih. Nas ovdje još ima i ako Bog da bit će nas dok je sunca na nebu. Ali samo pod jednim uvjetom: Ako se oslonimo na Boga.

R.R.

frama-ofs.com

????????????????????????????????????
Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close