Abram Jehudi bio je jevrejski učenjak iz nekadašnje muslimanske Španije, koji se nakon progona muslimana i Jevreja sa Iberijskog poluotoka nastanio u Istanbulu, prijestolnici Osmanskog carstva. Živio je u vrijeme vladavine sultana Bajazida II i Selima Javuza.
Historičari navode da je poznavao Toru napamet i bio je veoma učen u znanostima poput astronomije, izrade kalendara, aritmetike i geometrije. Njegovo puno ime glasilo je Iljas b. Ibrahim (Abram) Al-Jehudi i u Istanbul je došao u vrijeme vladavine sultana Bajazida II, a nedugo zatim prihvatio je islam, pa je promijenio ime u Abdusselam Al-Muhtedi, a datum prelaska na islam bilježi se kao 19. džumadel-ahir 902. godi po Hidžri ili 22. februar 1497. godine po gregorijanskom kalendaru.[1]
Na arapskom je napisao polemički traktat o vjerovanja Jevreja pod nazivom Al-Risalat al-hadiye.[2] Djelo je podijeljeno na tri dijela: u prvom dijelu opovrgava dokaze koje iznose Jevreji, u drugom dokazuje poslanstvo Muhammeda, s.a.v.s., shodno navodima Tore (Tevrata), a u trećem dijelu govori o izmjenama koje su u Toru unijeli Jevreji. U poslanici je pasuse iz Tore navodio na izvornom hebrejskom jeziku, sa vokalima, kako bi se rečenice mogle ispravno pročitati i razumjeti.
Na osnovu informacija iz ovog djela može se zaključiti da je Abdusselam prognanik iz Španije, koji je prihvatio islam i da služi na sultanovom dvoru i da veoma dobro poznaje Toru. U toku vladavine Selima I (1512-1520), postao je defterdar (pisar, računovođa) u finansijskoj administraciji sultana, izgradio je džamiju i osnovao nekoliko vakufa i vjerskih sadužbina.[3] U spisima se Abdusselam spominje kao vlasnik i osnivač raznih zadužbina, neke od tih je otkupio od Jevreja, a potom uvakufio.[4] Također, neke transakcije su išle u korist jevrejskoj zajednici, što potvrđuje i zapis jevrejsko autora Jozefa Sambarija, koji u djelu Divre Jozef, završenom 1673. godine, kao Talmid Hakhama[5] u Istanbulu navodi osobu koja je prešla na Išmaelovu vjeru i promijenila ime u Abdusselam Efendi, koji je time bio u stanju da pomogne i podrži Jevreje u Istanbulu i zaštiti ih eventualnih žestokih zakonskih odredbi. Sambarijev navod ukazuje da je Abdusselam uživao veliki ugled na sultanovom dvoru.
Međutim, Ekmeleddin Ihsanoglu je mišljenja da Abdusselam (defterdar) i osoba koju spominje Jozef Sambari, nije ista osoba kao i Abdusselam al-Muhtedi. Njegova tvrdnja nije do kraja istražena i potrebno je opsežnije i detaljnije istraživanje, kako bi se utvrdilo da li je doista riječ o istim ili različitim osobama. Bilo kako bilo, u ovom radu bit će riječi o Abdusselamu al-Muhtediju, španskom izgnaniku, medicinaru i astronomu, koji je dugo godina služio na sultanovom dvoru.
Hodža Ilija al-Jehudi, kako su ga zvali, bio je vrstan medicinar, pa je tako napisao i djelo mjerama koje treba poduzeti protiv kuge, a naziv djela je Micennet al-Ta’un ve va’l-Veba. Također, izumio je astronomski instrument al-dabid, koji je bio precizniji i napredniji od obručaste sfere (armilara), koji je izumio Ptolomej.
„Ilijas b. Abram u predgovoru svoje knjige bilježi da mu je Allah podario znanje o medicini tako što mu je da da putuje poznatim gradovima. Posmatrao je i istraživao poznate knjige starih i novih doktora. Među knjigama koje je Ilijas b. Abram istraživao jesu: Hipokratove Kitabu Epidemia, Kitab al-Emraz, Al-Hadde i Kitabu Takdim al-Ma’rife, Galenove Kitabu Esnaf, zatim Kitab al-Hummeyat Ishaka b. Hunejna, Al-Havi Ebu Bekra Zekerijjaha al-Razija, Al-Resa’ili Mervana b. Zuhra, Ibn Sinaovu Al-Kanun i Ibn Rušdovu Al-Kulliyat. Osim ovih pisaca, naveo je i djela drugih ljekara i učenjaka kao što su: Isidor, Platon, Pitagora, Angzy Gvry, Dženzv (Cidr), Ptolomej i Musa.“[6]
Njegovo djelo Micennet al-Ta’un ve va’l-Veba u kojem govori o kugi i liječenju istog urađeno je veoma kreativno, tako da, djelo sadrži predgovor, četiri poglavlja i tretira deset tema. Namjenski je urađeno na ovakav način, obzirom da su ostala djela koja tretiraju ovu tematiku bila veoma teška za razumjeti i zamršena, što Abdusselam i napominje sultanu Bajazidu II. Obzirom da je prethodno mnogo putovao i susretao se sa mnogim medicinskim djelima, ali i praktičnim načinom liječenja kuge, bio je toliko učen u liječenju pomenute bolesti da je kritizirao Ibn Sinaovo djelo Al-Kanun. „Prema njegovom mišljenju u Al-Kanunu daju se sasvim skromna i nedovoljna objašnjenja o bolestima kje se često pojavljuju i čija je šteta velika, kao što je kuga, dok se daju detaljna objašnjenja o nekim bolestima koje se rijetko pojavljuju i od kojih je mala opasnost. On kaže i da iskusni evropski ljekari opravdavaju Ibn Sinaa u tome, jer je prema njihovom mišljenju ovakav postupak bio opravdan. On je, prema njihovim riječima, davao duga objašnjenja za liječenje bolesti u kojima je imao više iskustva.“[7]
Ovo djelo, koje je napisano na sultan Bajazidov II zahtjev, veoma je kasno prevedeno na turski jezik, prvi prijevod je načinio Geverkzade Hafiz Hasan-efendi 1801. godine.
Vrijedno pomena je i djelo o astronomiji koje je 908/1503. godine s hebrejskog na arapski jezik preveo Abdusselam al-Muhtedi. Risale fi Alet al-Dabid ve’l-amel-biha, sadržilo je predgovor i dva dijela. „Nakon izlaganja u predgovoru o karakteristikama instrumenta al-dabid i znakova na njemu, u prvom dijelu koji se sastoji od četrdeset poglavlja govori se o pitanjima vezanim za promatranje, a u drugom dijelu, koji se sastoji od trideset poglavlja, o astrolabiju. Abdusselam al-Muhtedi na početku predgovora izjavljuje da je uz pomoć sultana Bajazida II pronašao nešto što će pomoći preciznom mjerenju nepomičnih zvijezda i kosmosa, u mjerenju minuta i sekundi, promatranja koje će se obavljati svugdje u svijetu i funkcijama astrolabija. I nakon što bilježi da je to instrument al-dabit, čija je upotreba u narodu poznata kao „instrument s krugom“, kaže da je zbog manje težine i zbog toga što je zaštićen od grešaka i raznih razloga bolji od Ptolomejeve sprave „zat el-hak (obručasta sfera, armilar).“[8]
Piše: Resul S. Mehmedović
Bilješke:
[1] Ekmeleddin Ihsanoglu, Osmanlije i nauka, El-Kalem/FIN, Sarajevo 2006, str. 101-102.
[2] Katib Čelebi, Kasf al-Zunun, str. 900, 2017; Brockelmann, GAL, Suppl., II, 990, br. 10.
[3] Muṣṭafā b. ʿAbd Allāh al-Qusṭanṭīnī al-Rūmī, Kashf al-ẓunūn ʿan asāmī al-kutub wa-l-funūn
1-2, Beirut 1413/1992, vol. 1, str. 900; vol. 2, str. 2027.
[4] Oko 100 km istočno od Istanbula u gradu Izmitu postoji Abdusselam Bey džamija, kao i škola Abdusselam Bey Medresesi u perifernom dijelu Istanbula u naselju Küçükçekmece.
[5] Tamid Hakham ili u prijevodu Mudrac u Tori, čovjek učen u vjerozakonu, softa.
[6] Ekmeleddin Ihsanoglu, Osmanlije i nauka, El-Kalem/FIN, Sarajevo 2006, str. 103.
[7] Ibid, str. 105.
[8] Ibid, str. 108.
