PRAVNI STRUČNJAK, ENVER IŠERIĆ
Milorad Dodik je davno dobio naredbu iz Beograda da „usiljenim maršom“ krene u napad na Bosnu i Hercegovinu.
Piše: Enver IŠERIĆ (nap)
Milorad Dodik je davno dobio naredbu iz Beograda da „usiljenim maršom“ krene u napad na Bosnu i Hercegovinu. I on „vojnički“ tu naredbu izvršava. Radi se ustvari o Memorandumu II SANU-a iz 2011. godine. U tom memorandumu, između ostalog, daju se sljedeća uputstva:
„Vrlo je značajno da političari u RS-u jasno stave do znanja javnosti i međunarodnoj zajednici da BiH ne smatraju kao jedinstvenu državu, već kao zajednicu dve teritorije koje trenutno čine celinu“.
To doslovno danas ponavlja Milorad Dodik izjavljujući : „Bosna i Hercegovina je teritorija dva entiteta i nema teritorije BiH bez teritorijalnog suvereniteta Republike Srpske i Federacije BiH. Bosna i Hercegovina nema suverenitet jer je suverenitet dat entitetima i ona ima samo dio izvedenog suvereniteta”.
Srpska akademija nauka i umjetnosti daje i sljedeće upute:
„Koristiti sve mehanizme da se oba doma parlamenta BiH maksimalno onemoguće u radu, obezvrede i obesmisle na sve moguće načine. Sprečavati donošenje zakona koji se ne smatraju bitnim i ne predstavljaju nikakvu pretnju RS-u. Ovo je jedno od značajnijih sredstava za dokazivanje teze o nemogućnosti funkcioniranja zajedničkih institucija.
Političari i državni funkcioneri Srbije će ubuduće zaobilaziti političare i institucije BiH što je god više moguće. Političari i državni funkcioneri Srbije trebaju što češće imati sastanke sa političarima iz RS-a po protokolu definisanom za međudržavne susrete. Treba izbegavati upotrebu termina Bošnjak i uvek upotrebljavati termin musliman, te ih i na taj način definisati kao religijsku grupu, a ne narod. Koristiti svaku priliku da se istakne kako su to Srbi koji su izdali veru pradedova i prihvatili islam”
Evo, iz nekoliko navedenih uputstava iz Memoranduma SANU, vidimo da se radi o ratu protiv Bosne i Hercegovine i agresivnom djelovanju na urušavanju njenog suvereniteta i teritorijalnog integriteta. I ovih uputa se doslovno pridržavaju svi političari iz Srbije i Republike Srpske. A Bošnjaci i bošnjački političari sve to posmatraju, „prate“, iz godine u godinu ponavljaju da je predizborna retorika Milorada Dodika i njegove stranke i tako dalje.
Nakon općih izbora održanih 2022. godine stranke parlamentarne većine su nas pokušavale, a još uvijek pokušavaju, uvjeriti da se kreće u novu etapu odnosa u Bosni i Hercegovini, da se Dodik promijenio, da se odnosi moraju relaksirati, da se mora razvijati ekonomija, da se moraju ispunjavati prioriteti za članstvo u Evropskoj uniji i slično. I govorili su nam da je sve to dogovoreno sa Miloradom Dodikom i Draganom Čovićem.
Od svega toga u praksi nema ništa. Ustvari situacija je potpuno obrnuta. Napadi na Ustav Bosne i Hercegovine, Ustavni sud i druge državne institucije se nastavljaju i to jačim intenzitetom. Donose se zakoni o neprovođenju odluka Ustavnog suda na području Republike Srpske, o neobjavljivanju odluka visokog predstavnika i sve to prolazi bez bilo kakvih posljedica.
Jedino kao pozitivan primjer možemo navesti sankcije SAD-a koje su uvedene zvaničnicima RS i Željki Cvijanović, članici Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Međutim, te sankcije ih previše ne brinu i oni nastavljaju svojim zacrtanim putem.
Sankcije nisu dovoljne. Oni moraju biti smijenjeni sa pozicija koje obavljaju. Osnovni cilj je izmijeniti Izborni zakon i ukloniti strane sudije iz Ustavnog suda. Sva energija je usmjerena ka tom cilju. A oni će, eto, glasati za Zakon o slobodi pristupa informacijama. Pa šta to mi radimo?
Ono što je zastrašujuće, pokvareno, nemoralno, drsko i bezobrazno, neljudski i krajnje nehumano, je negiranje genocida umanjivanje počinjenih zločina nad
Bošnjacima, veličanje ratnih zločinaca i na kraju obilježavanje godišnjice „OLUJE“, kako reče Janja Beč Neumann „to je nešto što se ne može ni zamisliti, da jedna država u ovom slučaju Srbija, organizuje nešto što se desilo u drugoj državi Hrvatskoj, a da se to obilježava u trećoj državi-Bosni i Hercegovini.“ I to obilježavanje se dešava u Prijedoru, gradu u kojem je ubijeno više od 3.000 Bošnjaka i to na najsvirepiji način.
I Bošnjaci to sve mirno gledaju i smatraju normalnim. Nije to normalno! Bilo bi normalno samo da se Vučiću nije dozvolio ulazak u Bosnu i Hercegovinu toga
dana. Zašto godišnjicu oluje ne obilježavaju u Hrvatskoj ili u Srbiji. Šta Bosna i Hercegovina i Prijedor imaju sa Olujom?
Slično se dešava i u Mostaru. Tamo su naumili izgraditi Muzej HVO-a na prostoru mjesta stradanja logoraša Grada Mostara i Bosne i Hercegovine. Radi se zgradi bivšeg logora Hrvatskog vijeća odbrane (HVO) Heliodrom, u mjestu Radoč kod Mostara. Ali zato udruženju logoraša nije omogućen pristup zgradi bivšeg logora.
Jesu li to Čovićeve evropske vrijednosti? Ili se ipak radi koordinirano sa Miloradom Dodikom na razaranju društva i države Bosne i Hercegovine? Osim toga blokada rada institucija Federacije Bosne i Hercegovine (ministarstava i drugih organa uprave i upravnih organizacija je na djelu i slična je blokadi institucija Bosne i Hercegovine, a po uputama iz Memoranduma 2 SANU.
O određenim blokadama, koje traju više od deset godina, sam u više navrata službeno obavještavao sve relevantne institucije i pojedince Federacije (Parlament Federacije BiH, Vladu- premijera i dopremijere, Predsjednika i potpredsjednike Federacije), ali i Ured Visokog predstavnika gospodina Šmita i Delegacije Evropske unije u Bosni i Hercegovini, gospodina Sattlera.
Radi se o blokadi unapređenja rada javne uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine. Znači, o svemu tome su bile upoznate odgovorne osobe u Federaciji, ali nisu ništa poduzeli da se to spriječi. Znači država se napada i iz vana i iznutra. Zbog nesposobnosti i nedostatka hrabrosti da takvim napadima stanemo na put, pomažemo tim napadima. Ali možda ima i onih koji su i sposobni i hrabri, ali koji lahko „prodaju vjeru za večeru“, odnosno koje neprijatelji države kupe za sitne „pare“. Takvih ima sigurno! A o proporcionalnom sastavu u organima uprave u oba entiteta i na nivou države da i ne govorimo. Sve je suprotno ustavima i na štetu Bošnjaka.
I u ovako vrlo složenim političkim okolnostima sa kojima se suočavaju Bošnjaci i država Bosna i Hercegovina, kada nas žele, po uputama SANU-a, vratiti i definirati ponovno kao religijsku grupu, u situaciji kada se vode žestoke međustranačke u unutarstranačke, odnosno frakcijske borbe, pojavi se neki „akademik“ koji osnuje udruženje građana – Akademija nauka i umjetnosti i dodijeli sebi titulu akademika. A zapamtimo dobro, nema bošnjačke akademije nauka bez zakonom osnovane te akademije na bilo kojem nivou vlasti. Ti i takvi samoproglašeni akademici u ovako odsudnom vremenu za opstanak države, zaslijepljeni svojim akademskim titulama, pokušavaju nam držati historijski čas i davati upute cijelom narodu, i to ni manje ni više nego o promjeni imena naroda.
A najumniji Bošnjaci o tome raspravljaše i donesoše odluku o vračanju starog imena Bošnjak na zasjedanju Bošnjačkog sabora 1993. godine. Vrlo opasno i nezrelo rasuđivanje, posebno u ovom vremenu. Kao da trebamo mijenjati ime naroda nakon svakog popisa. Pa valjda se Bošnjaci po automatizmu pripadnici bosanskohercegovačke nacije „Bosanci“ kao i svi drugi građani Bosne i Hercegovine. Vrlo su upitni motivi ovakvog djelovanja.
Nešto se vrlo čudno sa nama dešava. Ne smijemo spavati. Rizikujemo opstanak države zbog našeg komfora u koji smo zaplovili. Mi se zadovoljavamo visokim, vrlo često nezasluženim pozicijama i udobnim foteljama. Bagatelišemo struku i nauku. Izbjegavamo razgovore i dogovore. Možda je to strah od vlastitog neznanja ili smo kao pojedinci umislili da sve znamo i da smo sami sebi dovoljni.
Na kraju moram izdvojiti nedavna državnička obraćanja Denisa Bećirovića, člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine i Načelnika Općine Cazin i predsjednika NES-a Nermina Ogreševića, koji upozoravaju na opasnosti koje nam prijete, ali i pozivaju na jedinstvo svih političkih stranaka u cilju efikasnije odbrane države.
Zato je NUŽNO i to HITNO, raskinuti koaliciju na državnom nivou sa SNSD-om i ne dozvoliti mu urušavanje države i to sa pozicija u njenim organima, a na nivou Federacije uključiti sve parlamentarne stranke u „parlamentarnu većinu“ i tako onemogućiti opstrukcije u radu Parlamenta i Vlade Bosne i Hercegovine i Federacije.
Ne budu li naši predstavnici tako postupili dovodimo u opasnost opstanak i države i naroda. Imperativ je zaustaviti rušitelje države, a ako nastave sa svojim aktivnostima ukinuti entitete i vratiti se na Ustav Republike Bosne i Hercegovine. Entiteti postaju prijetnja državi. Budimo svjesni onoga što činimo u našoj državi i za našu državu. Dodikove prijetnje i aktivnosti shvatimo ozbiljno. Ko Dodika ne shvata ozbiljno on nema pojma ni o državi ni o politici.
