Opasne namjere Jean-Claudea Junckera – Europska vojska kao „upozorenje“ Rusiji

Midhat Hajdarević 2015-03-10

„Vrijeme je da Europska unija stvori vlastitu vojsku. To bi trebalo biti učinjeno ne kako bi se Europa natjecala s NATO savezom, nego kao upozorenje Rusiji“, rekao je jučer čelnik Europske komisije, Jean-Claude Juncker.

(altermainstreaminfo.com.hr)

Njemačka ministrica obrane, Ursula von der Leyen, pozdravila je Junckerov prijedlog, ali ta inicijativa vjerojatno neće naići na odobravanje Sjedinjenih Država, koje ne trebaju paralelne vojne strukture u Europi.

„Europska unija treba stvoriti svoju vojsku kao instrument promicanja interesa Europe u svijetu. Zajednička Europska vojska bi trebala pokazati svijetu da između država članica EU nikada neće biti rata. Takva vojska bi nam pomogla voditi zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku. Samo s vlastitim vojskom će Europska unija biti u mogućnosti odgovoriti na prijetnje državama članicama EU ili susjednim zemljama. Na popisu prijetnji, naravno, podrazumijevamo Rusiju. Europska unija vojsku ne želi koristiti odmah, ali bi tako Rusiji pokazali da smo obrani vrijednosti Europske unije itekako ozbiljni“, za njemački list Welt am Sonntag je izjavo Jean-Claude Juncker.

„Snage NATO saveza se ne mogu nositi s ovim problemom iz nekoliko objektivnih razloga, kaže on. Nisu sve članice NATO saveza ujedno i članice Europske unije. Ovo nije pitanje konkurencije NATO-u, već nešto čime bi ojačali Europu. Europa je nedavno značajno izgubila prestiž. Čak i u vanjskoj politici Europsku uniju nitko više ne uzima ozbiljno“, naglasio je Juncker.

U isto vrijeme, Juncker je naveo organizacijske i financijske koristi od sudjelovanja u ovom projektu. Podsjetio je da „intenzivna suradnja u razvoju i stjecanju sustava modernog naoružanja može donijeti značajne uštede“.

Njemačka ministrica obrane, Ursula von der Leyen, pozitivno je ocijenila Junckerov prijedlog, te naglasila „kako Europa treba zaštititi svoj sigurnosni sustav i iz njega stvoriti jedinstveni vojni okvir za sve zemlje članice EU“.

„Zemlje Europske unije moraju udružiti snage, uključujući i pitanja sigurnosne politike. Zato mislim da je europska vojska u budućnosti moguća. Moramo učiniti sve kako bi se spriječilo uništenje svjetskog poretka kojeg smo u Europi izgradili nakon Drugog svjetskog rata, posebno nakon Hladnog rata. Znamo da danas Rusija više nije naš partner, ali treba obratiti pozornost i na činjenicu da Rusija nije postala naš neprijatelj. Želimo riješiti naše probleme za pregovaračkim stolom, ali je dobro imati i jaku Europsku vojsku koja će dati do znanja da je EU spremna braniti ljudska prava i mir u svijetu“, u razgovoru za njemački radio Deutschlandfunk je rekla njemačka ministrica obrane.

Predsjednik Odbora za vanjske poslove njemačkog Bundestaga, Norbert Röttgen, također podržava ideju Junckera i drži da je došlo vrijeme vrijeme za stvaranje jedinstvene Europske vojske.

„Naša sposobnost obrane u smislu sigurnosne politike je neadekvatna sve dokle god imamo male vojske pojedinih država“, rekao je Röttgen.

Reagirao je i predsjednik Odbora njemačkog parlamenta za obranu, Hans-Peter Bartels.

“U posljednjih 10 godina smo malo ulagali u europsku obranu.Potreban nam je novi početak. Važno je brzo provesti konkretne mjere. Ne treba čekati da se dobije opći koncept svih 28 zemalja članica EU, a tek onda tražiti pristanak između pojedinih članica“, rekao je Norbert Röttgen .

Rusija, koja je u Junckerovoj izjavi spomenuta kao „najveća prijetnja međunarodnom pravu i europskim vrijednostima“, također se oglasila.

Predsjednik Odbora Državne Dume za poslove Zajednice nezavisnih država i euroazijske integracije, Leonid Slutsky, priopćio je „kako je Junckerova inicijativa histerična“.

„Europska verzija paranoje traži uspostavu jedinstvene vojske kako bi se suprotstavila Rusiji i protiv koje bi se trebalo boriti“, napisao je Leonid Slutsky na Twitteru .

„Europska vojska, ako i bude osnovana, ne jamči nikakvu sigurnost, a može igrati provokativnu ulogu. Apsolutno ne znam što bi se moglo roditi u umovima zapadnih političara u sljedećoj minuti. Najžalosnije je što su takvi prijedlozi podržani“, rekao je član ruskog parlamentarnog Odbora za obranu Franz Klincevich.

Vjerojatno je zajednička europska vojska zamišljena kao dopuna NATO savezu. Istovremeno, zapadni političari imaju savjesti da Rusiju optužuju za agresivno ponašanje. U nuklearno doba vojna sigurnost nikome nije zajamčena, ali njegova izjava može odigrati provokativnu ulogu.

Glavni urednik vojno-analitičkog portala „Domovinski arsenal“,Viktor Murahovski, podsjetio je da ideja Junckera nije od jučer i ona je u Europi prisutna već desetljećima.

„Juncker nije prvi koji traži takvu vojnu suradnju.Ta ideja se spominje još od ‘70-ih i ‘80-ih godina prošlog stoljeća. Dugogodišnji san nekih snažnijih članica Europske unije o stvaranju vlastite vojske je do sada ostao neostvaren. Protiv takvog prijedloga snažno su se usprotivile SAD, ali i neke zemlje EU, poput Poljske i Velike Britanije“, rekao je Murahovski i podsjeća na pokušavaj stvaranja nekakve zajedničke vojne strukture.

„Možda se sjećate Eurocorpsa, zajedničkog projekta Njemačke i Francuske, kao i šokantni izlazak Francuske iz NATO saveza u vrijeme Charlesa de Gaullea. No, sada je to neostvarivo, jer su sve vodeće zemlje EU ujedno i članice NATO saveza. SAD ne vidi potrebu za stvaranjem paralelne vojne strukture. Amerikanci vjeruju da su svi sigurnosni problemi mogu riješiti u okviru Saveza. Konkretno, navode primjer operacije u Libiji, gdje Sjedinjene Države nisu izravno sudjelovale i sve je bilo riješeno uz sudjelovanje Francuske, Italije i Velike Britanije, naravno, uz pomoć zrakoplova drugih manjih europskih zemalja, podsjeća Viktor Murahovski.

Unatoč tvrdnji Junckera da natjecanje s NATO savezom ne dolazi u obzir, u sjedištu Atlantskog saveza u Bruxellesu to sigurno neće tako shvatiti.

„Većina oružanih snaga Europske unije je u NATO savezu i to je stalna struktura. Stvaranje Europske vojske bi moralo imati i svoje sjedište i zapovjedništva, a to ujedno znači i stvaranje paralelne upravne strukture na svim razinama. Rezultat takvog zapovjednog lanca ne bi io potpuno jasan. Ispada da bi postrojbe jedne te iste vojske imale zapovjedništvo i u NATO savezu i ono europsko, a ne zna se tko bi kome bio nadređen u ovoj dvostrukoj liniji zapovijedanja“, dodaje Murahovski.

„Financijske prednosti, koje naglašava Juncker, zapravo su vrlo nejasne. Većina zemalja EU neće izaći iz NATO saveza, ali samo dvije od njih imaju proračun od 2 ili više posto potrošnje BDP-a na vojsku, ali su to male zemlje, kao na primjer Estonija. Ispada da će zemlje dio sredstava morati uplaćivati u NATO, a dio u Europsku vojsku, što su gluposti, barem ako gledamo ekonomije pojedinih zemalja članica“, zaključuje glavni urednik ruksog vojno-analitičkog portala „Domovinski arsenal“.

„Izjava Junckera o “ruskoj prijetnji” je bez sumnje politički potez. Međutim, on primjećuje da je Rusija na sva “upozorenja” na vrijeme odgovorila. Kada je NATO pojačao zapovjedne centre u zemljama koje graniče s Rusijom, ruska vojska je odgovorila pojačanim brojem letova na svojoj granici. Sada se u baltičkim zemljama i Bugarskoj dopremaju borbeni zrakoplovi NATO saveza, provode vježbe i premiještaju snage iz Velike Britanije u Poljsku, a iz Italije u baltičke zemlje. Dakle, to nije nikakvo “upozorenje”, nego stvarna prijetnja Rusiji“, zaključuje Murahovski.

U izjavi Viktora Murahovskog je zanimljivo to što on tvrdi kako ova ideja nije nova, te da su europske sile, konkretno Francuska i Njemačka, desetljećima razmišljale o stvaranju Europske vojske, ali ovaj prijedlog sada dolazi od strane iskusnog političara i aktualnog predsjednika Europske komisije Jean-Claudea Junckera, koji dolazi iz „poznate svjetske vojne velesile“ – Luksemburga. Dakle, ako se o tome i sanjalo, trebalo se sanjati u Berlinu i Parizu, ali nikako u zemlji koja ima oružane snage od 450 vojnika, od čega 100 civila, vojni proračun 369 milijuna dolara, što je 0,9 % ukupnog BDP-a Luksemburga. (Luxembourg Army)

Dakle, bivši ministar financija i premijer Luksemburga, aktualni predsjednik Europske komisije sebi uzima za pravo da zemljama članicama Europske unije iznosi prijedlog koji bi nesumnjivo bio udar na proračune svih 28 zemalja članica EU, dok njegova zemlja istovremeno nije bila u stanju postupiti po naputku prošlogodišnjeg summita NATO saveza u Walesu i podignuti izdvajanja za „vojsku“ na 2%. Što bi trebale reći Italija, čiji je vanjski dug oko 2 178 milijardi eura, ili Grčka s dugom od oko 323 milijarde eura. Tu su i ostale zemlje pogođene krizom, koje teško uspijevaju zadovoljiti proračunsku stavku za obranu, a izjava njemačke ministrice čudi iz razloga što je njemačka vojska također u problemima, a 15. veljače je kompanija dobavljač streljiva i opreme za potrebe Oružanih snaga Njemačke, „LH Bundeswehr Bekleidungsgesellschaft mbH“, bila je na rubu bankrota. Osim toga, tu je i nedavni skandal kada su zbog nedostatka oružja vojnici njemačkih postrojbi novih „Specijalnih snaga NATO saveza za brzi odgovor“ (NATO Response Force) morali koristiti obojene štapove umjesto pušaka, što je po mišljenju umirovljenog njemačkog generala Haralda Kujata „sramotno i poražavajuće, kako za vojsku, tako i za cijelu zemlju“. (Skandal u njemačkoj vojsci: Njemački vojnici u NATO vježbama morali koristiti drvene štapove umjesto oružja!)

Ova bi ideja bila dobrodošla u kontekstu osamostavljivanja Europske unije od Sjedinjenih Američkih Država, ali Juncker je svojom izjavom već dao do znanja tko je „glavni neprijatelj europskim vrijednostima“.

Junckerova „ugroza europskih vrijednosti“ ili, prema riječima njemačke ministrice obrane, „nužnost očuvanja svjetskog poretka kojeg je Europa izgradila nakon Drugog svjetskog rata, a posebno nakon Hladnog rata“ su prilično zabrinjavajuće izjave.

Kojim to „europskim vrijednostima“ prijeti Rusija? Hipotetskim napadom na baltičke zemlje, što se zasigurno neće dogoditi, ili nametanjem svog ekonomskog i poltičkog modela Europi, praksa koju Moskva ne provodi ni u manjim savezničkim zemljama, a kamoli u Europskoj uniji. Ne postoji nijedno pitanje unutarnje politike ili ustroja EU gdje je Rusija Europi prisilno pokušala nametnuti svoj model. Za Europsku uniju se ne može reći isto. Primjer su brojne zemlje koje su zbog ulaska u EU morale mijenjati gospodarske modele, politički ustroj i zakone, a sve se to pravdalo „tranzicijom iz totalitarnog mraka komunističkih režima u slobodni i demokratski svijet europskih vrijednosti“. Naravno, sve se u konačnici svelo na slobodno tržište i privatizaciju. Srećom, Rusija ne izvozi svoj model silom, a kako će živjeti Rusi, neka oni sami odluče.

Njemačka ministrica obrane je spomenula „nužnost očuvanja svjetskog poretka kojeg je Europa izgradile nakon Drugog svjetskog rata, a posebno nakon Hladnog rata“. Otkud njemačkoj ministrici Ursuli von der Leyen pravo da europski poredak naziva „svjetskim“? Nametanje vlastitih vrijednosti cijelome svijetu i proglašavati ih univerzalnima u najmanju ruku ima prizvuk hegemonije, ako ne i gore. Konačno, europski poredak kakav danas poznajemo je bio moguć samo zahvaljujući pobjedi nad naci-fašizmom i nije moguće da njemačka ministrica obrane poznaje alternativnu povijest koje nema u udžbenicima, ili se i ona priklonila aktualnom trendu povijesnog revizionizma.

Dakle, zagovornici „Europskih oružanih snaga“ nisu ni u primisli imali osamostaljenje od NATO saveza i jačanje političkog utjecaja Europske unije na globalnoj razini, nego bi ta vojska trebala Europu štititi od „barbara“ s istoka.

Zanimljivo je da kada je s tim prijedlogom u javnost izašao bivši njemački ministar vanjskih poslova Guido Westerwelle, koji je 2010. pozvao je EU da u okviru Lisabonskog ugovora nastavi s planovima za stvaranje Europske vojske, da je dobio podršku Sergeja Lavrova i Rusije.

Naime, izjavu Westerwellea na godišnjoj Konferenciji o sigurnosti u Münchenu 2010., gdje je pozvao njemačkog ministra obrane Karla Theodora zu Guttenberga da okonča ono što je on nazvao „NATO-ovom apsurdnom praksom jednoglasnog odlučivanja“, pozdravili su mnogi sudionici skupa, Rusija posebno, ali ne i SAD i Velika Britanija.

Njemačka je tada željela ostvariti napredak na tom planu, a dugoročni cilj je bio izgraditi europsku vojsku pod parlamentarnom kontrolom. Guido Westerwelle ulogu takve vojske nije zamislio kao „upozorenje“ nekome, nego „snagom koja će upravljati kriznim situacijama u vrijeme oskudice resursa i biti motor za užu suradnju unutar EU“.

Njemačka diplomacija tada nikoga nije imenovala neprijateljem i izjave iz 2010. su sušta suprotnost ovima Jean-Claudea Junckera i ministrice Ursule von der Leyen. Na žalost, sve one koji pate od kronične amnezije po tko zna koji put treba podsjetiti na sporazum Moskve i Washingtona, prema kojem se NATO savez nakon pada Berlinskog zida nije ni trebao širiti na istok? Treba li uzalud objašnjavati kako nije bilo nikakve „iranske prijetnje“ kojom se pravdalo postavljanje NATO-vog proturaketnog štita, a čiji projektili u nekoliko minuta mogu doseći Moskvu, kao i plan marionetske vlade u Kijevu da cijelu Ukrajinu, zajedno s Krimom, preda u ruke Atlantskom savezu? Očigledno Jean-Claude Juncker i ministrica Ursula von der Leyen imaju problema s pamćenjem i percepcijom ne tako davnih događaja. Srećom, kako sada stvari stoje, vjerojatno će novac odlučiti o svemu i jedinstvena Europska vojska će i dalje ostati neostvareni san.

Isto tako treba reći da onog trenutka kada se zaista bude govorilo o neovisnoj Europskoj vojsci, koja za razlog svog postojanja neće po svijetu tražiti neprijatelje, tu ideju treba pozdraviti.

Proračunska izdvajanja zemalja NATO saveza: