Digitalni autoritarizam dugo se povezivao s režimima poput kineskog i ruskog. Riječ je o korištenju tehnologije za nadzor, cenzuru, kontrolu javnog prostora i gušenje kritike, piše The Conversation.
Kina je i dalje najpoznatiji primjer takvog sistema. Masovni nadzor i cenzura unutar zemlje povezani su sa sajber špijunažom, dezinformacijama i kampanjama uticaja izvan njenih granica.
Međutim, problem više nije ograničen samo na Moskvu i Peking. Sve češće se upozorava da i demokratije počinju koristiti iste alate koje su nekada kritikovale. Dva primjera posebno se izdvajaju: Izrael i Indija.
Izrael i izvoz špijunskog softvera
Izrael, kao demokratska država, dozvoljava privatnim kompanijama izvoz špijunskog softvera kroz sistem državne kontrole.
Najpoznatiji primjer je Pegasus, softver koji je razvila izraelska kompanija NSO Group. Zvanično se predstavlja kao alat namijenjen vladinim agencijama za borbu protiv terorizma i teškog kriminala.
Međutim, brojne istrage povezale su Pegasus sa nadzorom novinara, aktivista, advokata i političkih protivnika.
Ovaj softver može prodrijeti u pametni telefon i bez toga da korisnik klikne na zaraženi link. Nakon toga može omogućiti pristup porukama, pozivima, mikrofonu i kameri.
Pegasus je, prema ranijim izvještajima, povezivan sa nadzorom novinara u Meksiku, opozicionih političara u Indiji i organizacija civilnog društva u Mađarskoj.
Izrael je 2021. godine pooštrio pravila izvoza, tvrdeći da se ovakvi alati mogu prodavati samo pouzdanim vladama i za legitimne svrhe. Ipak, problem nije nestao.
Početkom 2025. godine pažnju je privukla i izraelska kompanija Paragon Solutions, čiji je suosnivač bivši premijer Ehud Barak. Ta kompanija razvila je moćan alat za nadzor koji, prema navodima stručnjaka, može ugroziti i šifrovanu komunikaciju.
WhatsApp je saopštio da je gotovo 100 novinara i članova civilnog društva bilo meta napada korištenjem Paragonovog špijunskog softvera. Istraživači Citizen Laba kasnije su identifikovali alat kao Graphite, proizvod kompanije Paragon, i potvrdili da je korišten protiv novinara. I dalje nije jasno ko je tačno stajao iza tih napada.
Zbog svega toga raste zabrinutost da komercijalni špijunski softver postaje normalizovan dio međunarodne politike i bezbjednosti.
Indija: Pegasus okrenut prema unutra
U Indiji su organizacije za ljudska prava i digitalnu bezbjednost upozoravale na forenzičke dokaze da je Pegasus korišten na telefonima poznatih novinara.
Raniji izvještaji navodili su da su se među potencijalnim metama našli novinari, aktivisti, advokati i opozicioni političari. Nakon podnesene peticije, Vrhovni sud Indije treba odlučiti da li će biti pokrenuta istraga o navodnoj upotrebi Pegasusa protiv novinara, aktivista i javnih zvaničnika.
Počinioci u tim forenzičkim izvještajima nisu konačno identifikovani. NSO Group, međutim, tvrdi da se Pegasus prodaje isključivo državnim organima, odnosno agencijama za sprovođenje zakona i obavještajnim službama suverenih država.
Indijska vlada odbacila je optužbe. Ministar za informacione tehnologije Ashwini Vaishnaw izjavio je da takav oblik nadzora nije moguć prema indijskim zakonima. Vlada je kasnije odbila dostaviti detaljan podnesak Vrhovnom sudu, pozivajući se na nacionalnu bezbjednost.
Ove optužbe uklapaju se u širi obrazac zabrinutosti zbog slabljenja demokratskih standarda u Indiji. Kritičari ukazuju na česta gašenja interneta, online cenzuru, pravni pritisak na novinare i aktiviste, kampanje uznemiravanja na internetu i gušenje neslaganja.
Apple je 2023. godine upozorio najmanje 20 indijskih opozicionih političara i novinara da su njihovi iPhone uređaji možda bili meta “državno sponzorisanih napadača”. Time su ponovo otvorene optužbe da se elektronski nadzor koristi protiv domaćih kritičara vlasti. Indijska vlada odbacila je takve tvrdnje, ali je najavila istragu.
Pritisak se ne odnosi samo na špijunski softver. Društvene mreže u Indiji često su izložene zahtjevima državnih agencija i regulatora da uklone sadržaj kritičan prema vlasti. Istovremeno, pristalice vladajuće partije optuživane su za organizovane kampanje online uznemiravanja kritičara.
Globalni problem
Indija i Izrael nisu jedini primjeri. I druge formalne demokratije ili zemlje s izborima, od Mađarske i Turske do Meksika, eksperimentisale su sa špijunskim softverom i agresivnom kontrolom interneta.
Tehnologije koje su nekada predstavljane kao sredstvo oslobađanja, povezivanja građana i jačanja marginalizovanih glasova sada se sve češće koriste za nadzor i kontrolu.
Prema izvještajima o stanju digitalnih sloboda, globalna sloboda interneta 2024. godine opala je četrnaestu godinu zaredom. Razlozi su cenzura, nadzor, dezinformacije, ograničavanje platformi i kontrola pristupa internetu.
Vlade različitih političkih sistema blokiraju platforme, šire nadzor i koriste botove i organizovane online mreže kako bi uticale na javnu debatu.
Ruske online operacije povezivane su s koordinisanim mrežama trolova koje manipulišu političkim raspravama u zemlji i inostranstvu. U Turskoj su provladine mreže, poznate kao “AKtrolovi”, optuživane da pojačavaju zvanične narative i napadaju opozicione glasove na internetu.
Slobode se ne gase odjednom
Digitalni autoritarizam rijetko dolazi naglo. On se širi kroz normalizaciju. Špijunski softver se predstavlja kao pitanje bezbjednosti. Platforme se pritišću da utišaju “problematične” glasove. Gašenja interneta opravdavaju se kao privremena mjera.
Svaka od tih mjera pojedinačno može izgledati ograničeno i opravdano. Ali zajedno, one postepeno nagrizaju slobode do trenutka kada demokratski život ostane samo forma bez stvarnog sadržaja.
Zato je ključno da demokratske države uspostave stroge kontrole izvoza špijunskog softvera. Te kontrole moraju pratiti transparentnost, odgovornost i nezavisan nadzor.
Svaka upotreba nadzora i svako ograničenje online prostora morali bi biti javno obrazloženi i podložni nezavisnoj provjeri.
Jednako je važna zaštita civilnog društva. Novinari, aktivisti i opozicione grupe moraju imati garancije da mogu raditi slobodno, bez straha da će im telefon, računar ili komunikacija postati oružje protiv njih.
buka
