Ljudsko biće ne ostvaruje se ispunjavanjem svega sobom, nego sposobnošću povlačenja, sposobnošću da drugome napravi mjesto. Odvajanje, distanca, granica – sve ono što suvremena kultura često doživljava kao gubitak ili prijetnju – u teološkoj perspektivi postaje izvor odnosa
Stanko Perica, polis.ba
kontekstu vrlo jednostavne i duboke euharistije.
Teologija stvaranja iz praznine stoga nije spekulativna apstrakcija, nego poziv na drukčiji način bivanja u svijetu. Čuvati prazninu znači odupirati se logici totalnosti, posjedovanja i isključivosti. Znači prihvatiti vlastitu nedovršenost i u njoj prepoznati mjesto susreta s Bogom i s drugim čovjekom.
U svijetu koji je obilježen težnjom za potpunom kontrolom, akumulacijom i stalnom prisutnošću, teologija stvaranja iz praznine djeluje subverzivno. Ona podsjeća da svijet nije Božji zato što je u potpunosti ispunjen Bogom, nego upravo zato što mu je Bog dopustio da bude drukčiji. Čuvati prazninu znači čuvati prostor slobode, onaj u kojem se drugi ne reducira na funkciju, prijetnju ili sredstvo. U tom smislu praznina postaje etička kategorija. Ona zahtijeva uzdržanost, nenasilje, sposobnost slušanja i prihvaćanja neizvjesnosti.
Kristološka perspektiva dodatno produbljuje ovu dinamiku. U utjelovljenju Bog ne poništava prazninu, nego je radikalno prihvaća. Krist dolazi ne kao onaj koji zauzima sav prostor, nego kao onaj koji se ponizuje, prazni samoga sebe (kenosis), prihvaćajući granice, krhkost i smrt. Tako se pokazuje da je Božje povlačenje trajna gesta, a ne jednokratan čin stvaranja. Spasenje se ne događa kroz nadmoć, nego kroz samodarivanje koje ostavlja prostor drugome.
Teologija stvaranja iz praznine stoga nije spekulativna apstrakcija, nego poziv na drukčiji način bivanja u svijetu. Čuvati prazninu znači odupirati se logici totalnosti, posjedovanja i isključivosti. Znači prihvatiti vlastitu nedovršenost i u njoj prepoznati mjesto susreta s Bogom i s drugim čovjekom. U svijetu koji ostaje otvoren, jer je Bog izabrao povući se, ljudsko je biće pozvano ne zatvarati taj prostor, nego ga odgovorno nastanjivati – u poniznosti, slobodi i nadi.
Foto: Joseph Turner, ‘Mojsije piše Knjigu postanka’, detalj (Wikipedia)
Stanko Perica, polis.ba
