Kurdsko-jevrejski kongres u Berlinu
Kada Berlin u septembru 2025. bude ugostio prvi kurdsko-jevrejski kongres, ovo okupljanje nije samo simboličan susret, već važan korak u jačanju dijaloga i suradnje između zajednica koje se suočavaju s izazovima identiteta i prava u Europi i na Bliskom istoku. Iza zatvorenih vrata, između govornica i panela, stvaraju se geopolitički signali koji bi mogli preoblikovati odnose na Bliskom istoku i u europskom kontekstu. Organizatori, Jewish-German Values Initiative i Kurdish Gemeinde Deutschland, svjesno pomjeraju fokus sa tradicionalnog uličnog aktivizma na institucionalni dijalog, čime se kreira okvir za nova savezništva koja nadilaze državne granice i etničke linije.
Analitički gledano, ovo savezništvo može donijeti nekoliko ključnih efekata. Prvo, Kurdi i Jevreji zajednički artikulišu interese koji direktno potkopavaju tradicionalne režime u regionuTursku, Iran i Siriju koji su se decenijama oslanjali na centralizovane modele kontrole. Drugo, ovakva koalicija pokazuje da marginalizovani narodi mogu razviti transnacionalnu političku mrežu koja im omogućava da pregovaraju i lobiraju na međunarodnoj sceni, umjesto da ostanu ovisni o državnim aparatima ili velikim silama. Treće, sama institucionalizacija dijaloga šalje jasnu poruku: ideologije zasnovane na nacionalizmu i religijskom ekskluzivizmu više ne diktiraju pravila igre. U sjeni kurdsko-jevrejskog kongresa, posebno značajan je nedavni sastanak sirijskih i izraelskih zvaničnika u Parizu, održan u julu 2025. godine. Posredovan od strane američkog izaslanika i ambasadora SAD u Ankari Toma Barracka, ovaj susret označava prvi direktni dijalog između Damaska i Tel Aviva u više od 25 godina i pokazuje da obje strane žele graditi mostove poverenja i konstruktivnog partnerstva. Glavne teme razgovora su smanjenje napetosti u južnoj Siriji, posebno u provinciji Suvejda, i reaktivacija Sporazuma o razdruživanju iz 1974. godine čime jasno pokazuju spremnost Sirije i Izraela da, iako istorijski opterećene, traže zajedničke puteve stabilnosti i sigurnosti u regionu. Iako konačan dogovor još nije postignut, ovaj prijateljski dijalog šalje poruku da suradnja i otvorenost mogu postati ključni alati za dugoročno smanjenje konflikata i izgradnju stabilnih
Pored političkog i kulturnog povezivanja, značajnu dimenziju čini i vojna saradnja između Kurda i Izraela, koja traje još od šezdesetih godina prošlog stoljeća. Izrael je u više navrata pružao vojnu obuku, logističku podršku i obavještajne kapacitete kurdskim snagama, prvenstveno u Iraku, s ciljem balansiranja uticaja Bagdada, Teherana i Damaska. Tokom borbi protiv Islamske države (ISIS), kurdske Pešmerge su bile među ključnim akterima na terenu, a neformalni kontakti s izraelskim sigurnosnim strukturama dodatno su ojačali njihove kapacitete u domenu obavještajnog rada, upotrebe bespilotnih letjelica i modernih tehnika urbanog ratovanja. Takva suradnja, iako često nijekana na zvaničnom nivou, ima strateški karakter jer omogućava Izraelu prisustvo unutar jedne od najosjetljivijih geopolitičkih zona Bliskog istoka, dok Kurdi u Izraelu vide pouzdanog partnera koji im pruža tehničku i političku podršku u međunarodnim okvirima.
Uloga Europe i SAD u ovom procesu je ključna. Njemačka, kroz Berlin kao geopolitičku platformu, pokazuje da je spremna pružiti prostor za razvoj novih savezništava koja mogu stabilizirati Bliski istok indirektno, kroz civilno društvo i dijasporu. Sjedinjene Američke Države, s druge strane, imaju mogućnost da prepoznaju ove mreže kao potencijalne partnere za balansiranje ruskih i iranskih uticaja u regiji, ali i za podršku liberalnim, demokratskim principima u složenom okruženju. Bez odlučne podrške Zapada, takva savezništva ostaju simbolična, dok sa njom, ona postaju strateški resurs. I dok europski i američki akteri promatraju, Turska pokazuje svoju nemoć. Erdoğan, iako nastoji održati kontrolu nad kurdskim pitanjem koju nikada u stvarnosti nije ni imao i regionalnom hegemonijom, želi iz samo njemu poznatih razloga da zaustavi ovakve procese koji se odvijaju u srcu Europe. Kongres u Berlinu, dakle, djeluje kao svojevrsni indikator raspada tradicionalnih mehanizama moći i to upravo onih na koje se Ankara i Teheran tradicionalno oslanjaju a koji nikada nisu dali rješenje na nagomilane probleme.
Za Bosnu i Hercegovinu, implikacije su dvostruke. S jedne strane, iskustvo Kurda i Jevreja pokazuje da marginalizovani ili ugroženi narodi mogu kroz inteligentnu, stratešku suradnju osnažiti svoje pozicije. S druge strane, Bošnjaci kao konstitutivni narod imaju priliku da jačaju svoju državu, stvarajući efektivne saveze unutar EU i SAD, te osiguravajući put ka članstvu u Europskoj uniji. Posebno je važno istaknuti ulogu bosanske dijaspore njena ekonomska moć, politički utjecaj i diplomatske veze predstavljaju ključni resurs za međunarodnu afirmaciju BiH i podršku bošnjačkim strateškim ciljevima. Bošnjačka vizija jake i stabilne BiH, utemeljene na europskim vrijednostima, postaje ne samo politički cilj, već strateški imperativ: u svijetu u kojem savezništva i mreže odlučuju o sigurnosti, Bošnjaci trebaju biti aktivni arhitekti svoje budućnosti, koristeći domaće i dijasporske resurse, a ne pasivni posmatrači globalnih igara.
Fikret Mehović
magazinplus.eu
