Rafale iz Zagreba ili Niša može preletjeti Bosnu i Hercegovinu za tri minute, a odgovor ne postoji
Rafale iz Zagreba ili Niša može preletjeti Bosnu i Hercegovinu za tri minute, a odgovor ne postoji
Dok Hrvatska završava isporuku francuskih borbenih aviona Rafale, a Srbija planira kupovinu iste letjelice u još naprednijoj verziji, Bosna i Hercegovina ostaje jedina zemlja u regionu koja nema ni borbene avione, ni ozbiljan protivzračni sistem. U vremenu rastuće geopolitičke napetosti i vojne modernizacije susjeda, BiH je de facto – nebo bez vlasnika.
Rafale je višenamjenski avion visoke generacije, sposoban za duboke udare, izviđanje, elektronsko ratovanje i precizne napade po ciljevima na zemlji. Sa dometom od gotovo 2.000 kilometara, cijela teritorija BiH mu je operativno dostupna za svega nekoliko minuta – bez ikakvog rizika od otpora. BiH, nasuprot tome, ne posjeduje ni minimalne sposobnosti za detekciju, praćenje ili neutralizaciju savremenih borbenih aviona.
Važno je napomenuti da Rafale nije avion bez mane – njegova operativna efikasnost bila je dovedena u pitanje tokom sukoba između Indije i Pakistana 2019. godine. Iako je Indija uložila milijarde dolara u modernizaciju svog vazduhoplovstva upravo kroz kupovinu Rafalea, ishod sukoba pokazao je da tehnološka superiornost ne garantuje apsolutnu dominaciju. Pakistanski F-16 avioni, iako starije generacije, uspjeli su probiti indijsku zračnu odbranu i izvesti precizan odgovor, dok Rafale nije imao mjerljiv uticaj na ishod. Ovaj slučaj jasno ukazuje da ni najskuplji borbeni sistem nije zamjena za sveobuhvatnu i integrisanu protivzračnu zaštitu.
Geografski položaj Bosne i Hercegovine dodatno pojačava njenu stratešku ranjivost: riječ je o unutrašnjem prostoru Balkana, s malim izlazom na more, okruženim zemljama koje posjeduju znatno veće vojne kapacitete i koje već godinama modernizuju svoje oružane snage. Planinski teren koji je u prošlosti pružao zaklon partizanskim jedinicama, danas ne znači ništa pred nadzvučnim avionima opremljenim savremenim radarima, satelitskom navigacijom i preciznim projektilima. BiH nema dubinu, nema tampon-zonu i nema vazdušni kišobran – što je čini izuzetno osjetljivom na svaku promjenu regionalne bezbjednosne klime.
Zemlja koja ne kontroliše svoj zračni prostor ne može govoriti o punom suverenitetu. Ako se nešto naučilo iz savremenih ratova – od Ukrajine do Gaze – to je da je protivvazdušna odbrana prvi, a ne posljednji sloj sigurnosti. BiH trenutno zavisi od NATO radarske zaštite, ali to nije mehanizam odgovora – to je privremena sigurnosna mreža, dok ne postane prekasno.U ovom kontekstu, BiH bi morala jasno definirati razvoj sopstvenog protivzračnog sistema kao nacionalni sigurnosni prioritet. Ne zbog ofanzivnih ambicija susjeda, već zbog osnovnog prava da kontroliše vlastiti prostor i ne bude nijemi posmatrač kad neko drugi odlučuje šta leti nad glavom njenih građana.Bez te sposobnosti – ostaje gola pod zrakoplovima koji nose moć, poruku i politiku koja ne mora uvijek biti prijateljska.
Piše: Fikret MEHOVIĆ (doktorant na FPN UNSA, Sigurnosne i mirovne studije)
magazinplus.eu
