Ustav Bosne i Hercegovine jasno kaže, onome ko umije da čita, da niti svetosavlje niti bilo šta slično nema prostora u javnim obrazovnim institucijama, ali se u političkoj baruštini naše svakodnevnice uzajamno naguravaju, markirajući svoje dominione, na štetu manjina i države Bosne i Hercegovine.
Piše: Behzad Čirkin
Naša stranka je, zajedno sa svojim koalicionim partnerima, prespavala značajan dio svoga mandata, na svim nivoima, a izlazi sa saopćenjem kako se pune tri godine zalaže za neskraćivanje časova tokom ramazana u obrazovnim institucijama Kantona Sarajevo.
Op, trt, gewesen sein…
Simptomatično je da je aktuelni premijer Kantona Sarajevo gospodin Nihad Uk iz „Naše stranke“ i da „Naša stranka“, zajedno s koalicionim partnerima iz tzv. Trojke, cijelo navedeno vrijeme obnaša vlast u Kantonu Sarajevo.
Lično sam protiv ovakve i bilo koje slične odluke jer ona direktno korespondira, „na mala vrata“, s okupacionim „svetosavljem“ u RS-u ili s „dvjema školama pod jednim krovom“ u dijelovima Federacije BiH gdje HDZBiH ima značajniju političku moć, a istovremeno je, zajedno sa svim kazanim, u suprotnosti sa ustavom zagarantiranim vrijednostima sekularizma bosanskohercegovačkog društva.
Lično sam bio obradovan da je aktuelna ministrica obrazovanja Kantona Sarajevo s hidžabom jer se time daje slika provođenja vrijednosti multikulturalnosti bosanskohercegovačkog društva, za koje se proklamacijski zalažu sve tzv. probosanske političke opcije, ali je ta radost nestala s ovom diskriminatornom odlukom.
Zar je moguće uvoditi u javne obrazovne institucije specijalne radne režime po potrebama pripadnika jedne vjere u državi u kojoj se garantuje sloboda vjere i sloboda od vjere, a pojam nediskriminacije je državni ustavni imperativ.
Tu se diskriminiraju djeca i uposlenici obrazovnih institucija koji jesu muslimani, ali ne poste; a uskraćen im je normalan nastavni proces, što je veliki hendikep i za njih i za društvo.
Tu je diskriminirana izolacija ustavom garantovane „slobode vjere i slobode od vjere“ jer se svi u ovakvom i sličnim dominionima moraju povinovati odlukama većine na tom prostoru.
Sekularnost je neutralnost javnih institucija po osnovu vjeroispovijesti ili uvjerenja, a kojom se obezbjeđuje puna ravnopravnost građana i građanki različitih vjeroispovijesti ili uvjerenja u javnom prostoru, bez diskriminacije.
To je Bosna i Hercegovina koja ima budućnost, sve drugo je uzajamno propadanje.
Ne samo to, naša „probosanska politika“ se sve više „učahuruje“ u moć nekoliko kantona, bez vidnog i značajnog državotvornog iskoraka ka ostalim prostorima naše države.
Kanton Sarajevo je baška priča, tu je već treću godinu, kao što je spomenuto, u sekularnoj Bosni i Hercegovini uvođenje na mala vrata ramazanskog raspored časova u javnim obrazovnim institucijama, čime se vrši diskriminacija svih onih koji su drugi i drugačiji po bilo kom osnovu (čak i onih đaka koji jesu muslimani, a ne poste, a moraju se uklapati u skraćenost obrazovnog procesa, što je velika šteta).
Da ne spominjem one učenike, prosvjetne radnike i ostale koji pripadaju drugim konfesijama ili koji ne pripadaju nijednoj, što je pojam deklarisane slobode u savremenom društvu. Sekularnost je garancija slobode vjere i slobode od vjere.
Sekularnost je neutralnost javnih institucija po osnovu vjeroispovijesti ili uvjerenja, a kojom se obezbjeđuje puna ravnopravnost građana i građanki različitih vjeroispovijesti ili uvjerenja u javnom prostoru, bez diskriminacije.
Taj ustavom zagarantovani princip narušava aktuelna ministrica obrazovanja Kantona Sarajevo Naida Hota-Muminović, za koju sam bio sretan vidjeti je u hidžabu kao ministricu, ali to je bilo kratkog vijeka zbog ove odluke kojom se gleda jako uska slika bosanskohercegovačkog društva, bez sagledavanja ukupne cjeline i potreba za budućnost cijele Bosne i Hercegovine.
Politika markiranja „svojih dominiona“ jako je štetna i destruktivna za generacije koje dolaze.
Ustav Bosne i Hercegovine jasno kaže, onome ko umije da čita, da niti svetosavlje niti bilo šta slično nema prostora u javnim obrazovnim institucijama, ali se u političkoj baruštini naše svakodnevnice uzajamno naguravaju, markirajući svoje dominione, na štetu manjina i države Bosne i Hercegovine.
U Ustavu Bosne i Hercegovine stoji da sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode, što uključuje i slobodu misli, savjesti i vjere.
U Ustavu Bosne i Hercegovine poentira se pojam nediskriminacije, kojim se garantuje:
„Uživanje prava i sloboda, predviđenih u ovom članu ili u međunarodnim sporazumima navedenim u Aneksu I ovog Ustava, osigurano je svim licima u Bosni i Hercegovini bez diskriminacije po bilo kojem osnovu kao što je pol, rasa, boja, jezik, vjera, političko i drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, povezanost sa nacionalnom manjinom, imovina, rođenje ili drugi status.“
Bosna i Hercegovina s markiranim dominionima, po bilo kojem osnovu, ima jako nezdravu budućnost i jako izglednu gerijatrijsku perspektivu kroz demografski odliv mladih i zdravih ljudi.
tačno.net
