Damir Mašić: “Borit ćemo se protiv segregacije i diskriminacije u obrazovanju”

S federalnim ministrom Damirom Mašićem razgovarali smo o općem stanju u obrazovnom sistemu, o usporedbi kvaliteta obrazovanja u privatnim i javnim školama, o problemima oko udžbenika za osnovno i srednje obrazovanje, te o pravima manjina i o tome šta ovo ministarstvo strateški može uraditi na poboljšanju obrazovanja u FBiH.

Na nedavnoj manifestaciji “Ličnost godine” koja se održala u organizaciji banjalučkih “Nezavisnih novina” ministar Damir Mašić proglašen je najboljim ministrom u Vladi FBiH. Usto, Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke jedino je do sada s pozitivnim revizorskim mišljenjem u Federaciji BiH, odnosno jedini federalni korisnik budžeta i jedino federalno ministarstvo koje je od Ureda za reviziju institucija u Federaciji BiH za 2012. godinu dobilo pozitivno mišljenje.

Koji su najčešći problemi i izazovi ministarstva na čijem ste čelu?

Naše analize pokazale su da je obrazovni sistem u FBiH neujednačen i da učenicima i studentima ograničava horizontalnu prohodnost tokom školovanja, tj. prelazak iz jedne u drugu školu istog nivoa u različitim kantonima tokom školovanja. Također, ovakav sistem otežava i vertikalnu prohodnost, jer ukoliko učenik koji je završio jedan nivo obrazovanja po jednom nastavnom planu i programu ima namjeru nastaviti naredni nivo obrazovanja u drugom kantonu u kojem se primjenjuju različiti nastavni planovi i programi, on može imati poteškoće kod upisa ili praćenja nastavnog procesa. Vertikalna i horizontalna prohodnost obrazovnog sistema jedan je od uvjeta da naš sistem obrazovanja bude usporediv i priznat u državama Evropske unije.

Međutim, Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke brojnim pokrenutim projektima i programima doprinosi poboljšanju uvjeta rada i obrazovanja u svim odgojno-obrazovanim ustanovama u FBiH, kao i ujednačavanju obrazovanja na prostoru cijele FBiH. Ti programi se odnose na rekonstrukciju školskih ustanova, opremanje kabineta za praktičnu nastavu, poboljšanje uvjeta za provedbu inkluzije, potom ujednačavanje nastavnih planova i programa, podršku školovanju romske djece, podršku obrazovanju nadarene djece te brojne druge reformske aktivnosti koje obuhvataju cijelu FBiH, a za cilj imaju prvenstveno osavremenjavanje i ujednačavanje uvjeta obrazovanja.

Šta FMON može uraditi ako kanton ne ispuni svoju obavezu koja mu je proslijeđena s nivoa tog ministarstva koje je inače nadležno samo da koordinira?

Obrazovni sistem u FBiH postavljen je tako da nadležnost nad njim imaju kantoni, posebno kad je riječ o zakonodavstvu i finansiranju obrazovanja te utvrđivanju obrazovne politike. U tom slučaju mi možemo ukazivati kantonima da usvoje neke prijedloge i preporuke, ali ih ne možemo sankcionirati ako to ne urade. Međutim, mi kantonima nudimo i stručnu pomoć za rješavanje brojnih pitanja, jer kantoni uglavnom nisu kadrovski kapacitirani da završe tražene reformske aktivnosti. Imamo i pozitivnih primjera uspješne saradnje između kantona, a rezulatati njihovog rada vidljivi su na terenu. Međutim, ima i onih kantona koji ne žele sarađivati i koji odbijaju svaki vid saradnje, a postojeći problemi najviše se, nažalost, odražavaju na djecu. Također želim napomenuti da je pitanje ostvarivanja ljudskih prava, a među kojima je i pravo na obrazovanje na državnom i entitetskom nivou, takvo da se u slučaju ugrožavanja osnovnih ljudskih prava i prava djece ovo Ministarstvo nikad neće oglušiti, nego će u skladu s povjerenim djelokrugom rada i nadležnošću reagirati, a u krajnjoj mjeri i javno ukazivati na nadležne institucije i tražiti pomoć međunarodne zajednice. To kontinuirano i aktivno radimo. Mi, naravno, s obzirom na našu ustavnu i zakonsku poziciju, ne možemo nametnuti rješenja kantonima, ali nećemo ni odustati od njih.

Ukoliko usporedimo kvalitet obrazovanja u privatnim i javnim školama u FBiH, možemo li ustvrditi ko je u većoj prednosti?

Kako sada stvari stoje, moglo bi se reći da nema velike razlike između privatnih i javnih škola, kako na nivou osnovnog, tako i na nivou srednjeg obrazovanja. Prema podacima kojima raspolaže Ministarstvo, u FBiH ima 12 privatnih osnovnih i 16 privatnih srednjih škola. Za rad bilo koje privatne obrazovne ustanove i ispunjavanje uvjeta rada te pedagoških standarda i normativa odobrenje daje nadležno kantonalno ministarstvo obrazovanja koje ima i nadzor nad tim školama.

Smatram da je nezahvalno generalizirati pitanje kvaliteta na “javno” i “privatno”. Naime, postoje privatne škole u FBiH koje učenicima omogućavaju izuzetno kvalitetne uvjete rada te kvalitetan obrazovni proces i znanje. To će potvrditi i rezultati koje učenici postižu na domaćim i međunarodnim takmičenjima, a koji pohađaju privatne škole. No, svjedoci smo da postoje i izuzetno kvalitetne javne škole. Možemo ukazati i na činjenicu da i u jednim i u drugim školama ima veoma kvalitetnih prosvjetnih radnika koji daju maksimum da bi njihovi učenici postigli što bolje rezultate.

U skladu s Okvirnom konvencijom o zaštiti prava nacionalnih manjina, jezik i kultura svake značajne manjine koja živi u BiH poštivat će se i uklapati u školu u onoj mjeri u kojoj je to izvodljivo. Postoji li u BiH škola u kojoj se izučava jezik manjina, naprimjer jezik Roma ili neke druge manjine?

Ne samo prema Okvirnoj konvenciji o zaštiti prava nacionalnih manjina nego i prema našim pozitivnim zakonskim propisima, jezik i kultura svake značajne manjine koja živi u BiH poštivat će se i uklapati u školu u najvećoj mjeri u kojoj je to izvodivo. Ali, kao što znate, mi nismo u mogućnosti ispoštovati ni one odredbe koje se odnose na djecu pripadnika konstitutivnih naroda. Vidite i sami koliko traje agonija roditelja djece iz Konjević-Polja, koji traže samo ono na šta su se vlasti Republike Srpske obavezale – nacionalnu grupu predmeta za svoju djecu. Jednaka prava traže i roditelji djece iz Vrbanjaca kod Kotor-Varoša i iz Kamenice kod Zvornika.

Naravno, time ne želimo umanjiti značaj problema koji su vezani za izučavanje maternjeg jezika djece pripadnika nacionalnih manjina, pogotovo romske nacionalne manjine. Poznato mi je da postoji velik interes za pohađanje nastave romskog jezika, pogotovo u onim sredinama u kojima je veća koncentracija pripadnika romske nacionalnosti kao što je Tuzlanski kanton. To pitanje povezano je s nizom preduvjeta, počevši od postojanja adekvatnog nastavnog kadra do izrade nastavnog plana i programa. Ali prije toga treba izvršiti standardizaciju romskog jezika, na čemu rade neka romska udruženja. Uvjet bez kojeg nema potpune afirmacije romskog identiteta i istinske borbe protiv diskriminacije i marginalizacije romske populacije u našem društvu upravo je uvođenje nastave maternjeg jezika za romsku djecu.

S ciljem rješavanja tog problema Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke bilo je izdavač prvog Bosansko-romskog/romsko-bosanskog rječnika u BiH, a i osiguralo je stipendije za najbolje učenike i sve studente romske nacionalnosti. Usvajanjem Revidiranog akcionog plana o obrazovnim potrebama Roma 2010. godine formiraju se preduvjeti da se ovaj problem u skorijem roku što uspješnije riješi.

Jedan udžbenik, jedan predmet – to bi bilo idealno za sve razrede učenika u FBiH. Mnogi roditelji imaju problem što se udžbenici stalno mijenjaju, a nastavnici u školama izvode nastavu prema različitim udžbenicima. No, na drugoj strani, zamjeraju Vam da ste uvođenjem jednog udžbenika za jedan predmet za deveti razred favorizirali neke od izdavača?

Što se tiče zamjerke da se uvođenjem jednog udžbenika za jedan predmet za deveti razred favoriziraju pojedini izdavači, napominjemo da je tržište udžbenika i dalje slobodno i otvoreno za sve izdavače u FBiH i svi se mogu slobodno, u punom kapacitetu i pod jednakom uvjetima, prijaviti na raspisane konkurse, te je samim tim jasno da o bilo kakvom favoriziranju ne može biti riječi. Procedura odobravanja udžbenika za osnovnu školu garantira da će od ponuđenih udžbenika biti izabran samo jedan najkvalitetniji udžbenik. Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke i kantonalna ministarstva obrazovanja i nauke ne odlučuju o tome koji će udžbenik biti odabran. O tome odlučuje stručni tim recenzenata koji svojim iskustvom, znanjem i nepristrasnošću garantira ispravnost izbora udžbenika. Vjerodostojnost i eventualna mogućnost određenog propusta osigurava se na način da se izdavačima omogućava pravo prigovora na odluku stručnog tima recenzenata. O ovom prigovoru odlučuje stručna komisija sastavljena od eksperata za određeni predmet ili nastavnu oblast, i to u potpuno drugom sastavu od stručnog tima recenzenata koji je donio prvostepenu odluku. Napominjemo da se odluka o jednom udžbeniku za jedan predmet odnosi samo na osnovne škole, a odabir udžbenika za srednje škole vrši se po drugoj proceduri.

Navodi o opasnosti da u novonastaloj situaciji budu favorizirani samo određeni izdavači koji bi na taj način ostvarili monopol na tržištu također su u cijelosti neosnovani. Broj izdavača koji imaju odobrene udžbenike, nakon realiziranog Javnog konkursa za pribavljanje rukopisa udžbenika za 9. razred devetogodišnje osnovne škole, koji je izvršen po novouspostavljenoj proceduri, pokazuje da nijedan izdavač nema monopolsku poziciju. U prilog tome govori činjenica da od 13 nastavnih predmeta u 9. razredu devetogodišnje osnovne škole čak 8 izdavača (od 13 prijavljenih) učestvuje u raspodjeli odobrenih naslova.

Nazire li se ukidanje fenomena zvanog “Dvije škole pod jednim krovom”?

Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke je u skladu sa svojim nadležnostima poduzimalo različite aktivnosti koje imaju za cilj eliminaciju segregacije i diskriminacije u obrazovnim ustanovama, uključujući i fenomen “dvije škole pod jednim krovom”. Jedna od ovih aktivnosti bila je izrada dokumenta “Preporuke za eliminiranje segregirajućih i podijeljenih struktura u odgojno-obrazovnim ustanovama u FBiH”, koji je usvojila Koordinacija ministara obrazovanja i nauke u Federaciji Bosne i Hercegovine na četrnaestoj sjednici održanoj 27. augusta 2012. godine.

Riječ je o dokumentu u kojem je detaljno analizirana ova praksa i u kojem su date konkretne, specifične i primjenjive preporuke na koji način se ova praksa može eliminirati i formirati integrirane multietničke odgojno-obrazovne ustanove u kojima će djeca zajedno učiti i odgajati se, te zajednički provoditi vrijeme u vannastavnim i slobodnim aktivnostima. Dokument je dostavljen svim kantonalnim ministarstvima obrazovanja kao vid stručne i savjetodavne pomoći u prevazilaženju ove prakse, te međunarodnim organizacijama. Međutim, do danas dva kantonalna ministarstva obrazovanja u kantonima u kojima još postoji navedena praksa (Hercegovačko-neretvanski i Srednjobosanski) nisu počela rješavati ovaj problem.
Osim toga, Ministarstvo je uručilo nagrade za najbolje literarne radove učenika osnovnih i srednjih škola o temi “Budućnost kakvu želim u Bosni i Hercegovini – jedan krov za sve nas”, a nagrađeno je ukupno 17 učenika.

U budućnosti ćemo se snažno boriti protiv svakog oblika segregacije i diskriminacije u obrazovanju i u tom pogledu spremno pružiti svu stručnu i savjetodavnu podršku kantonima u prevazilaženju ovih problema u obrazovanju, kao i javno ukazivati na njihovo postojanje.

S obzirom na zajedničku odgovornost svih obrazovnih vlasti u Bosni i Hercegovini u kreiranju jedinstvenog obrazovnog okvira u kojem svako dijete treba da ima jednako pravo pristupa i jednake mogućnosti učešća u obrazovanju, bez diskriminacije na bilo kojoj osnovi, neophodno je ispitati sve oblike diskriminacije, segregacije i asimilacije na području cijele Bosne i Hercegovine, a posebno status učenika iz reda konstitutivnih naroda koji su u položaju manjinskog naroda na tom području, s fokusom na organiziranje nacionalne grupe predmeta, da bi sva djeca imala mogućnost kvalitetnog obrazovanja u integriranim multikulturalnim školama na svim stepenima, oslobođeni političkih, vjerskih, kulturnih i drugih predrasuda i diskriminacije, gdje se poštuju prava sve djece.

www.magazinplus.eu – Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke