PISMO IZ NORVEŠKE
Dragi moji!
Nemam mnogo toga reći. Stavanger je ljepši i topliji nego što sam očekivao. Grad sa srdačnim ljudima, koji hoće pomoći.
Univerzitet je izrazito lijep, miran. Norvežani su opušteni, susretljivi.
Kad nisam na predavanjima, jesam u biblioteci. Studenti čituckaju.
Tako i ja. Čituckam neke knjige i stručne radove, jer je takav sistem obrazovanja ovdje. Ti sam sebi, praktično, biraš način sticanja znanja i školuješ se.
Naveče se često družim sa kolegicama i kolegama iz grupe, pa rjeđe zalazimo u ugostiteljske objekte, jer je ovdje sve dosta skupo. Tako da gledamo filmove, organizujemo male žurke ili neke proslave. Ako i nema pravog razloga za to – izmislimo ga.
Naveče popijem pivo-dva, radi relaksacije. A i volim mu ukus. Ima tamno pivo, “ginis” se zove; dosta se hmelj osjeti, dobar šmek.
I tako. Navikao sam se na klimu. Kakvo god da je vrijeme – dobro je.
Dešava mi se dosta novih stvari, drugi odnosi se morfiraju i metamorfiraju. A svakodnevna komunikacija nikad mi nije bila jača strana.
Postao sam osjetljiviji nego što sam prije bio, bar vjerujem da je tako. I, iskreno, drago mi je zbog toga.
Nakupio sam godina, a nisam hladan ili emocionalno frigidan. Tako da mi fali one moje otresitosti, ali vratiće se ona. Vraća se.
Toliko. Nemate se šta brinuti za mene, ovdje sam baš zadovoljan.
Nikola Lero
magazinplus.eu
