Reforme u Bosni i Hercegovini se ne provode zadovoljavajućim tempom, a najvažnije mjere za radnike i poslovnu zajednicu još uvijek čekaju na implementaciju. Ovo je u intervjuu za Indikator.ba Plus kazao Adis Muhović, direktor Centra za politike i upravljanje.
Muhović smatra da se u ovakvim okolnostima ne može očekivati snažniji rast privatnog sektora, veća potražnja za novcem i radnom snagom, pa se svaki napredak privatne poslovne inicijative može tumačiti kao napredak usprkos, a ne zahvaljujući vlastima.
Muhović je odgovarao i na pitanja koja se tiču aranžmana sa MMF-om, ispunjenih i neispunjenih uslova, ocjenom dosadašnjeih reformi i očekivanjima u izbornoj, 2018. godini, a iznio je svoje stavove o dubinskoj analizi federalnih telekoma i neophodnim reformama u bankarskom sektoru, s posebnim osvrtom na odustajanje od Zakona o osiguranju depozita u bankama u BiH kao uslova za drugu tranšu.
Izvršni odbor MMF-a 9. februara će u Vašingtonu razmatrati prvi pregled Proširenog aranžmana sa BiH, a za očekivati je da će nakon toga biti isplaćena tranša u iznosu od 145 miliona. Uprkos izgubljenom vremenu i opstrukcijama, BiH ispunjava ono što je MMF od nje tražio. Iako su govorile da mogu bez novca MMF-a, ipak su se vlasti, uz neskriveno miješanje međunarodnih činilaca u BiH, saglasile oko ključnih izmjena Zakona o akcizama. Šta nam ovo govori?
-Jasno je da su bh. vlastima na svim nivoima finansijska sredstva od MMF-a izuzetno potrebna. Usvojeni su budžeti za 2018. godinu, a kada pogledamo finansiranje istih, vidimo da FBiH planira nova zaduživanja u ukupnom iznosu od 553 miliona KM (zajmovi primljeni kroz državu 43 miliona, primici od dugoročnih obveznica 150 miliona, te primici od trezorskih zapisa 360 miliona KM), dok RS planira zaduživanja u iznosu od 563 miliona KM (primici od izdavanja hartija od vrijednosti 406 miliona, te od uzetih zajmova 157 miliona KM). Po ovom osnovu ukupno zaduživanje entiteta za finansiranje budžeta za 2018. godinu iznosi 1,12 milijardi KM, a samo na ime kratkoročnih i dugoročnih hartija od vrijednosti zaduživanje iznosi 916 miliona KM. S obzirom da plasman vrijednosnih hartija nije garant dobijanja sredstava, a uzevši u obzir da je izborna godina i da su potrebe vlasti za redovnim isplatama značajno veće, sredstva od MMF-a su izuzetno važna.
Aranžman MMF-a ima tehničku i finansijsku komponentu pomoći. Implementacija dogovorenih mjera je tehnički dio i uslovljava finansijsku pomoć, ali je finansijski dio jednako važan, jer omogućava novčana sredstva koja bi, ako se namjenski usmjere, trebala osigurati manje bolnu provedbu reformi. Da podsjetim, tri su cilja Aranžmana i to strukturne reforme na poboljšanju poslovnog okruženja koje trebaju dovesti do povećanja potencijala ekonomije za rast i poticanje zapošljavanja u privatnom sektoru, zatim poboljšanje strukture i kvaliteta javne potrošnje, uz postepeno smanjenje nivoa zaduženosti javnog sektora, te oživljavanje kreditne aktivnosti bankarskog sektora, uz očuvanje finansijske stabilnosti kroz reforme finansijskog sektora. Činjenica da su izmjene Zakona o akcizama usvojene govori nam da se neophodne reforme mogu provesti bez blokada kada za to postoji zajednički interes. Nažalost, može se reći da je ovaj dogovor došao godinu dana kasno. BiH vlasti su, prema planu, krajem 2017. godine trebale zatvoriti peti pregled i primiti šestu tranšu kredita, dok mi još uvijek čekamo odobrenje prvog pregleda i dostavu druge tranše kredita.
Vjerujete li u investicijski bum, koji se najavljuje već u ovoj godini, nakon što su izmjenama Zakona o akcizama otključana sredstva međunarodnih kreditora?
-Procjena međunarodnih finansijskih institucija je da ćemo imat ekonomski rast, ali se on nikako ne može nazvati “ekonomskim bumom“. Ako pogledamo inicijalne ciljeve MMF-a iz 2016. godine, a koji se temelje na pretpostavci da će reforme biti blagovremeno provođene, projekcija rasta za 2018. godinu je bila 3,7%. Posljednje projekcije Svjetske banke, iz januara 2018., koje odražavaju realnost sporog provođenja reformi u BiH, kažu da će rast biti skromniji i iznositi 3,2%. Da bi mogli sa sigurnošću reći da će se projekcije rasta ostvariti, potrebno je ispuniti niz uslova poput kreiranja boljeg poslovnog okruženja, poreskog rasterećenja rada, reforme socijalnih sistema i javnih preduzeća. Uz to, potrebno je i riješiti problem stabilnosti finansijskog sektora i ojačati kreditni kapacitet banaka, te graditi infrastrukturu u 2018. godini zadovoljavajućim tempom. Iako je napravljen progres u rješavanju nedostataka u oblasti finansijskog sektora, još uvijek nisu usvojena dva važna zakona za stabilizaciju finansijskog sektora. Da bi donijeli zaključak da će se efikasno implementirati veliki infrastrukturni projekti, osim znanja da na raspolaganju imamo novca za gradnju cesta, moramo znati i jesmo li ispunili tehničke preduslove, od pripreme projektne dokumentacije, preko eksproprijacije zemlje, do odabira izvođača radova.
Jedina prethodna mjera koju vlasti trebaju još ispuniti je iniciranje procjene telekomunikacionih kompanija “BH Telecom” i “HT Mostar”. Navodno će ona biti ispunjena već idućih dana pokretanjem procedure izbora partnera za tzv. dubinsko snimanje. Da li se ova mjera može smatrati uvodom u privatizaciju telekoma, iako premijer Fadil Novalić insistira da to nije slučaj?
-Ne mogu sa sigurnošću reći da je to uvod u privatizaciju. U CPU smo uradili dvije analize na ovu temu, i nastavićemo rad u toj oblasti. Privatizacija je jedna od dvije opcije, druga opcija je kvalitetno restruktuiranje uz zadržavanje većinskog državnog udjela. Vlada FBiH je trebala inicirati finansijsku i operativnu procjenu stanja u javnim telekomunikacijskim preduzećima i to je zbog sve lošijih poslovnih rezultata i trenda u tom sektoru zaista potrebno učiniti, bez obzira na kasniju odluku da li privatizirati ili restruktuirati. Ovaj proces kasni sa provedbom, a već je trebao biti završen krajem oktobra 2016. godine. Čini se da se taj proces uopšte ne odvija, jer javnost nije upoznata o napretku. Sve to rezultira posljedicama po sama javna preduzeća, ali i građane kao korisnike njihovih usluga. Dobit BH Telecoma kontinuirano pada, te se prepolovila u periodu od 6 godina – 2010. godine iznosila je 154 miliona KM, a 2015. godine 80 miliona KM. Manja profitabilnost je trend u sektoru na koji smo upozoravali još 2014. godine, kada smo sa donosiocima odluka govorili o privatizaciji telekoma, ali i o nužnosti prilagođavanja javnih operatera novim okolnostima i online komunikaciji. Međutim, BiH zahvaljujući oligopolu operatera, koji ima karakteristike monopola na dijelovima države, infrastrukturno stoji vrlo loše i jedina je zemlja u regiji čiji građani nemaju pristup 4G mobilnom internetu. Dubinske analize trebaju što prije biti provedene i dostupne javnosti, jer samo one mogu biti dobra osnova za donošenje ispravnih odluka o budućnosti tih javnih kompanija…
Kompletan intervju pročitajte u publikaciji Indikator.ba Plus br. 21 koja je izašla 29. januara…
Indikator.ba
