Dr. Sezai Sablak: Koliko smo zaštićeni? – Privatnost pod prismotrom

Privatnost je postala jedna od najvažnijih tema u okviru modernih ljudskih prava. Narušavanje privatnosti i dalje izaziva zabrinutost, a tome doprinosi nekoliko značajnih trendova kakvi su globalizacija (uklanjanje granica za protok podataka), konvergencija (koja vodi ka uklanjanju tehnoloških prepreka za protok podataka) i multimedija

(Dr. Sezai Sablak – novovrijema.ba – Prevela Mubina Muftić)

Privatnost je temeljno ljudsko pravo u različitim regijama i kulturama. Privatnost je postala jedna od najvažnijih tema u okviru modernih ljudskih prava. Iako gotovo svaka država ustavom garantira to pravo, ono je uvršteno i u Univerzalnu deklaraciju o ljudskim pravima, u Međunarodni sporazum o građanskim i političkim pravima i u mnoge druge međunarodne sporazume o ljudskim pravima.
Uvijek aktuelno pitanje

Pitanje privatnosti spram slobode informacija je oduvijek bilo aktuelno. U svjetskoj historiji pojam privatnosti je odavno poznat; Kur’an i Biblija mnogo spominju privatnost; jevrejski zakon govori o konceptu slobode posmatranja; u antičkoj Grčkoj i drevnoj Kini postojali su zakoni o zaštiti privatnosti.

Privatnost predstavlja interes pojedinca da sačuva slobodu ličnog prostora od utjecaja drugih ljudi i organizacija. To je čin u kojem se uspostavlja balans između potreba pojedinca i potražnje društva. Postoji fina odmjerenost između potreba pojedinca da zaštiti privatnost i podjednakih potražnji modernog života, posla i političke vlasti.

Postoje tri glavna pitanja vezana za modernu privatnost: koliko pristupa drugi ljudi mogu imati našim privatnim informacijama, koliko prisupa bismo mi trebali imati privatnim informacijama koje su u posjedu drugih, te koliko pristupa bismo trebali imati javnim informacijama.
Privatnost, tema koja je od posebnog interesa za sociologe, komplicirano je pitanje koje se ne može u potpunosti iscrpiti u ovom članku.
Šta narušava privatnost?

Čak i kad se prihvate zakonski i drugi vidovi zaštite, narušavanje privatnosti i dalje izaziva zabrinutost. Osim očiglednih aspekata privatnosti, njenom narušavanju doprinosi nekoliko značajnih trendova, kakvi su globalizacija (uklanjanje granica za protok podataka), konvergencija (koja vodi ka uklanjanju tehnoloških prepreka za protok podataka) i multimedija.

O privatnosti možemo govoriti pomoću tri odvojena a istovremeno povezana koncepta.
– Privatnost komunikacije ili zaštita od prisluškivanja, koja podrazumijeva da pojedinci žele komunicirati s drugim pojedincima i organizacijama putem sigurnih i privatnih komunikacijskih kanala, naprimjer putem pošte, telefona, e-maila ili na bilo koji drugi način.
– Privatnost osobe, koja se odnosi na fizički integritet osobe i zaštitu fizičkog tijela osobe od invazivnih procedura, kakve su prinudna imunizacija, tranfuzija krvi bez saglasnosti, prinudno uzimanje tjelesnih tečnosti i uzoraka tkiva, te testiranje na lijekove.
– Teritorijalna privatnost, koja se odnosi na uspostavljanje granica za narušavanje teritorijalnog integriteta i granica za sve aspekte ponašanja za domaća i druga okruženja, a posebno kad govorimo o različitim osjetljivim pitanjima vezanim za privatna i javna mjesta (premetačine, seksualno ponašanje i navike, političke aktivnosti, vjerske prakse, videonadzor i provjere identiteta).
– Privatnost informacija ili privatnih podataka označava uspostavljanje pravila kojima se upravlja skupljanjem i upotrebom ličnih podataka. Smatra se da lični podaci o finansijama te ljekarski podaci i vladini spisi ne bi trebali automatski biti dostupni drugim pojedincima i organizacijama.
Pitanje koliko brzo i lahko danas drugi mogu imati uvida u nečiji lični život i aktivnosti temelji se na količinama trenutno pohranjenih informacija o korištenju kreditnih kartica, interneta, o posjetama bolnicama ili apotekama, podacima o porezu, iznajmljivanju filmova, a kojima i autorizirane i neautorizirane osobe mogu pristupiti.
Vrste nadzora: Identifikacija

Napretkom tehnologije mikroprocesora, vrsta, funkcija i integritet kartice se promijenio. Kartice za identifikaciju (ID-cards) mogu pohranjivati biometrijske informacije koje se definiraju kao proces prikupljanja, obrade i pohranjivanja detalja o fizičkim karakteristikama osobe, s ciljem da se izvrši njena identifikacija i autentifikacija.

Posljednjih godina, temeljna tehnologija ove vrste je interesantna za vlade i kompanije jer, za razliku od drugih vidova identifikacije, sad mogu uključiti i nove informacije, naprimjer digitalne otiske prstiju, skeniranje dlana, geometriju šake, skeniranje palca, tehnologiju raspoznavanja lica, tu su i uređaji za prepoznavanje glasa, elektronsko skeniranje retine i druge biološke, razlikovne podatke, kakvi su identifikacija putem DNK. S tim u vezi, osoblje osiguranja će biti u mogućnosti potpunije identificirati ljude koji pristupaju zgradama, kompjuterima ili državnim granicama.
Razvijene komunikacije

Sve kompanije koje razvijaju digitalne telefonske centrale, mobilne i satelitske telefone i druge komunikacijske tehnologije također razvijaju i nadzorne sposobnosti. Gotovo svaka država ima mogućnost prisluškivanja putem telefona, faksa i telekomunikacija, a radi uspostave zakona ili radi obavještajnih agencija.

Nadzor nad internetom je vid nove, revolucionarne tehnologije koje omućava praćenje e-mail adrese i sadržaja e-mail poruka. S tim je povezana i povećana kontrola vlade nad internetom. Promoviranje nadzora se provodi u ime predupređivanja “cyber-kriminala”, “informacijskog rata” ili radi “zaštite kritičnih infrastruktura”

Internet i crne kutije

Nadzor nad internetom je vid nove revolucionarne tehnologije koja omugućava praćenje e-mail adrese i sadržaja e-mail poruka. S tim je povezana i povećana kontrola vlade nad internetom. Promoviranje nadzora se provodi u ime predupređivanja “cyber-kriminala”, “informacijskog rata” ili radi “zaštite kritičnih infrastruktura”. Jedan broj zemalja traži da provajderi (ISP) instaliraju “crne kutije” koje bi u sistemu pratile saobraćaj.

Ukratko, crne kutije sadrže specijalizirane softverske programe koji rade u kompjuteru zakačenom za mrežu na lokaciji koja omogućava praćenje saobraćaja u sistemu. Ovi sniferi (njuškači) prate sav protok podataka, pretražujući ga po ključnim riječima, frazama ili nizovima kakve su mrežne adrese ili e-mail računi. Administratori mreža mogu uslikati ekran u tekućem vremenu ili po rasporedu, prema vremenu i danu ili prema korisniku, te ih čuvati za buduće preglede; pokrenuti bilo koji program instaliran na fizički udaljenom kompjuteru; isključiti ili ponovo pokrenuti bilo koju fizički udaljenu radnu stanicu; pregledati listu aplikacija pohranjenih na svih mrežama kompjutera, frekvenciju korištenja interneta i još mnogo toga.
Elektronska trgovina

Kupci, surfajući i izvršavajući rutinske transakcije putem interneta, iza sebe ostavljaju trag o ličnim detaljima, ali toga često nisu svjesni. Korporacije prate ogormne količine ličnih informacija (naprimjer e-mail adrese povezane s porukama postavljenim na listu za slanje pošte, od grupnih novosti do podataka o registraciji imena na domeni, individualnih navika internetskih korisnika koji im pomažu u dešifriranju načina na koji ta osoba funkcionira i pravljenju njenog detaljnog profila s informacijama o tome gdje kupuju i šta vole kupovati).

Potencijalna vrijednost ovakvih informacija stoji iza tržišnih procjena mnogih dotcom-kompanija. Oni koji se bave tržištem i oglašavanjem koriste najuobičajeniju tehnologiju praćenja – kolačiće – da bi prikupljali podatke o ponašanju osobe na internetu. Kolačić je veoma mali tekstualni fajl koji sadrži identifikacijski broj koji s interneta skida vaš preglednik i pohranjuje na korisnikov hard disk.
Televizija i T-trgovina

Novo polje interaktivne digitalne televizije ima veliki potencijal. Korisnici mogu poslati i primiti e-mail, surfati internetom, kupovati robu i usluge te igrati igrice putem svog televizora. Industrija predviđa da će ovakva T-trgovina (televizijska trgovina) omogućiti gledaocima da kupe nešto ne razmišljajući o tome, a na osnovu onoga šta nosi njihova najdraža zvijezda ili na osnovu pojedinačno krojenih oglasa koji se pojavljuju tokom njihovih najdražih emisija ili sportskih događaja.
Videonadzori

Danas je korištenje nadzornih kamera, poznato kao CCTV (Closed Circuit Television), radi praćenja javnih i privatnih prostora doseglo nezamislive razine. Većina naselja i gradova prelaze na videonadzor javnih prostora. Ova tehnologija omogućava posmatranje pojedinaca bez njihovog znanja na bankomatima, u prodavnicama, liftovima, restoranima, školskim hodnicima, blokovima, parkiralištima, a u slučaju da ih zaustavi policija ili patrolno vozilo.

Osim očitih primjena u nadzoru, tehnologija videonadzora se koristi i u mjerenju protoka saobraćaja; u otkrivanju nesreća na autoputevima; u praćenju pješačke gužve na javnim mjestima; u prikupljanju podataka o demografiji kupaca u trgovinskim centrima i zabavnim parkovima; u praćenju podataka o rutinskim zadacima održavanja u nuklearnim infrastrukturama te u praćenju broja jedinki ugroženih vrsta. Također, videonadzor se mnogostruko koristi u vojsci: u patroliranju duž državnih granica, u mjerenju kretanja izbjeglica u kriznim područjima, u praćenju mirovnih pregovora i u osiguravanju oblasti oko baza i ambasada. Sve više raste i njihova primjena na privatnim posjedima.
Audionadzor

Audionadzor omogućava ljudima prisluškivanje (i/ili snimanje) razgovora koji se odvijaju na određenim lokacijama ili putem određene telefonske linije. Tehnološki napredak je omogućio lakše i jeftinije prikriveno audioprisluškivanje. Ovi uređaji dolaze u raznim oblicima i veličinama: od transmitera napravljenih mikroinžinjeringom veličine spajalice, do uređaja ne većih od pakovanja cigareta, koji mogu prenositi video i zvučne signale kilometrima. To su čudesa moderne dosjetljivosti; svaki zvučni prijenos se skuplja i analizira u realnom vremenu, što omogućava obavještajnim agentima da tokom samog procesa provjeravaju podudara li se glasovni šablon. Također, uređaj svakom od govornika dodaje ime u njihove dosjee.