Dodik se propisno izblamirao pred Haškim tribunalom
ČUPAO MLADIĆA, UKOPAO SEBE: Dodik se propisno izblamirao pred Haškim tribunalom
Tužilac je u nastavku ispitivanja pokazao da je čak i Radovan Karadžić uoči rata bio manje neprijateljski nastrojen prema Bošnjacima nego Dodik danas. Karadžić je, naime, u jednom intervjuu iz 1990. godine rekao da islamski fundamentalizam dolazi sa ljudima druge rase i drugog jezika, a ne od domaćih Muslimana, “slovenskog naroda, ljudi naše krvi koji su se opredijelili za evropski kvalitet života uz očuvanje islamske vjere”.
(slobodna-bosna.ba)
Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, svjedočeći u odbranu Ratka Mladića, okrivio muslimansko rukovodstvo za početak rata u BiH, a politiku Alije Izetbegovića i navode njegove “Islamske deklaracije” proglasio “pretečom sadašnjih ideologija radikalnog islama”. Tužilac je to pobijao Karadžićevim intervjuom iz 1990. kada je rekao da u BiH “nema mjesta panici” jer su se domaći Muslimani opredijelili za “evropski način života uz očuvanje islamske vjere”
Aktuelni predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik počeo je danas četvrti i posljednji nastup pred Tribunalom – kao svjedok odbrane Ratka Mladića. Do sada je svjedočio u tri različite prilike – prvo na raspravi o odmjeravanju kazne Biljani Plavšić 2002. godine, zatim na poziv optužbe u predmetu Radislava Brđanina 2003. i, konačno, 2013. u odbranu Radovana Karadžića. Danas je opisao događaje i iznio impresije o vremenu kada je bio poslanik, prvo u parlamentu BiH ispred Saveza reformskih snaga, potom i kao nezavisni član skupštine bosanskih Srba. Dodikova današnja zapažanja dijametralno se razlikuju od njegovih ranijih ocjena, što ga u startu diskvalificirao kao svjedoka uputnog moralnog integriteta.
Rat u BiH po Dodiku je počeo zbog nastojanja Muslimana da “majorizuju” ostale narode i proglase nezavisnu državu. U tome su im, priznaje, pomogli Hrvati, ali tvrdi da mu danas govore da su pogrešili i da nikada ne bi ponovili istu grešku. Muslimani su, po njemu, krivi za pokušaj uspostavljanja dominacije, samovolju u parlamentu, zloupotrebu javnih funkcija, formiranje Patriotske lige i, generalno, sve loše što se u javnoj sferi dešavalo uoči sukoba. Optužio ih je i za direktan povod za rat – ubistvo srpskog svata u Sarajevu 1. marta 1992. Po inerciji, rekao je da je Patriotska liga odgovorna i za zločin nad srpskim civilima u Sijekovcu krajem marta 1992, mada se u sudnicama Tribunala mnogo puta čulo da su to počinile hrvatske oružane snage.
Mada je i ranije, naročito nakon nedavnih terorističkih napada u Parizu, kroz pitanja Mladićevih branilaca i iskaze drugih svedoka odbrane sugerisana “bliskost” političkog pokreta bosanskih Muslimana 90-ih godina i radikalnih islamskih grupa današnjice, Dodik je prvi otvoreno ukazao na navodnu vezu među njima. Tvrdio je da je Alija Izetbegović “preteča sadašnjih ideologija radikalnog islama”, a kao ključni dokaz navodi da je bivši predsjednik BiH autor “Islamske deklaracije” iz 1970. godine u kojoj se, kako je rekao, zagovara uređenje države na šerijatskom pravu.
Ako je “Islamska deklaracija” zaista bila takav trn u oku bosanskih Srbima, to bi, ukazao je tužilac u unakrsnom ispitivanju, značilo da je morala biti “vruća tema” na skupštinskim zasjedanjima bosanskih Srba. Dodik se aa takvom ocjenom složio, navodeći da je bila često pominjana i da se redovno govorilo: “Kako je navedeno u Islamskoj deklaraciji Alije Izetbegovića…”
Tim optužbe je, međutim, pretražio transkripte svih zasijedanja, a tužilac Tieger je saopštio rezultat – Islamska deklaracija pominje se prvi put na 35. skupštinskom zasedanju održanom 2. oktobra 1993. godine! Dodik se tu korigovao, rekavši da se o tome razgovaralo van sale, a da se na sjednicama koristio sinonim “Alijina politika”.
Tužilac je u nastavku ispitivanja pokazao da je čak i Radovan Karadžić uoči rata bio manje neprijateljski nastrojen prema Bošnjacima nego Dodik danas. Karadžić je, naime, u jednom intervjuu iz 1990. godine rekao da islamski fundamentalizam dolazi sa ljudima druge rase i drugog jezika, a ne od domaćih Muslimana, “slovenskog naroda, ljudi naše krvi koji su se opredijelili za evropski kvalitet života uz očuvanje islamske vjere”.
Upitan da li je to još jedan pokazatelj “široko poznate činjenice” da su bosanski muslimani “evropeiziran narod”, svedok je odgovorio kontrapitanjem: “Hoćete da kažete da Srbi nisu?”
Mada se najčešće ne osvrće na komentare svedoka o svom radu, tužilac je rekao da Dodikovu sugestiju “izričito odbacuje”. Dodik je, na kraju, priznao da su Bošnjaci “najsekularniji muslimani u Evropi”, ali uz ukazivanje da su 90-ih podržali ekstremne stavove Alije Izetbegovića.
Suprotno sugestiji Dodika da su potezi srpskog rukovodstva u BiH bili reakcija na muslimanski radikalizam, tužilac je ukazao da su Srbi zapravo imali unaprijed razrađen plan za ostvarenje svojih strateških ciljeva, koji su podrazumijevali teritorijalno razdvajanje od druga dva naroda. Predočio je zapisnik sa sjednice Predsjedništva SFRJ iz decembra 1991. godine na kojoj se tom, tada već krnjem tijelu, obraća Radovan Karadžić. Rekao je da njegovo rukovodstvo ima “unaprijed spremljene poteze” koje će povlačiti “tek kad Alija nešto zabrlja”.
Na zasjedanju skupštine Republike Srpske u Bijeljini iz januara 1993. godine odlučeno da “Muslimani nisu nacija”, a Dodik se ne sjeća da li je bio prisutan. Ako jeste, glasao je “za”, jer je odluka donijeta jednoglasno.
