VLADE DRŽAVA PADAJU NA ISPITU ZVANOM POHLEPA CRNOBERZIJACA
Majke nemaju šta kupiti djeci za hranu. Starce otpisuju. Ko treba da preživi? Nabildani buldozi? Kreatori kriza i njihovi čuvari “zakona”?
Ako se uvodi vanredno stanje, prvo se primjenjuje na glavne prozvođače i distributere hrane, vlasnike i direktore lanaca trgovinskih centara, do malih seoskih dućana, na jednostavnom principu: zatvorska kazna i drastična novčana kazna za sve prekršitelje uredbe koja nije od interesa jedino kapitalistima.
Njima je važno da što više prodaju pa će neko kupiti 1000 jedinica istog artikla da bi ih preprodavao, a nekom neće ostati ništa. U kriznim vremenima crnoberzijance su strijeljali na licu mjesta. Da vlade-pljačkaši vlastitog naroda žele dobro narodu, uveli bi mjeru socijalne pravde i ravnopravnosti, ali, tada bi postali komunisti, što oni preziru i ne žele. Trebaju li zato opstati najjači, najlukaviji, najpokvareniji, najzlobniji? Povodljivi narod olako je i prebrzo stvorio generacije koje nikad nisu čule za riječ kapital, jer su svedeni na zombije kojima je značajno samo to imaju li ili nemaju novac za danas, za kocku, za sve druge velike i male poroke i suvišne stvari.
Stvorene su mase konzumenata bez savjesti i sposobnosti kritičkog mišljenja, samokritičkog stava i sposobnosti vrednovanja. Ne znaju šta je ‘granična situacija’ u kojoj umjesto nabildanih mišića i ubistvene panike treba iskazati mir, dostojanstvo, solidarnost, humanost. Kriv je narod koji bira i plaća svoje grobare. Kriv je jer dopušta da ljekari sjede u parlamentu. Kriv je jer se iz UKC protjeruju proslavljeni i u svijetu dokazani medicinski stručnjaci, a dovode se neke sebije i razne balabanke. Kriva je rulja koja financira mega-bokserske i druge gladijatorske zabave, sadomazohističke revije, orgije na stadionima, plaćaju stotine miliona svojim idolima ptičjeg mozga (mada su ptice mnogo pametnije i solidarnije). Znanstvenike protjeruju i uništavaju, a favorizuju idole (podesne za reklame) koji bacaju javnosti prašinu u oči dijeleći mrvice mafijaškog kapitala ponekoj bolnici ili gladnoj djeci, da bi ispali još veći “heroji”.
Takvi narodi, koji grade i ravnodušno nose na grbači vlade svojih kleronacizovanih država i morali su dobiti nebeski odgovor za svu svoju glupost i nedostatak minimuma emocionalne inteligencije. Tek sada kad otvaraju oči počinju shvatati šta je grabež i ko su vodeći konstruktori straha i panike. Polako, kad sasvim progledaju, ako ne bude prekasno, shvatiće da im je ‘neko’ kriv za krivo programiran mozak, posebno kad uvide da iako imaju ušteđen novac na računu, da su banke mrtve a bankari nestali ili pobijeni, i da su nemoćni pred djecom koja zure u prazne frižidere, a sa njihovih mobilnih telefona obavještavaju ih da je policijski čas i da vani nabildani bioroboti pucaju na svakog ko se pojavi.
To zastrašujuće stanje neko uman nazva ‘Matrix’. Nismo li već u toj paralelnoj stvarnosti, ili, na korak do nje?
