-TopSLIDEKolumnePolitikaSvijet

Problem je kako je Trump došao do vlasti, a manje kako će vladati

Amerika ima novog predsjednika, stvari na srednji i dugi rok i ne čine se toliko lošim po tom pitanju, koliko je problematičan proces dolaska na vlast. Trump je posljedica svijeta u kojem živimo, a za kojeg nismo sigurni šta će donijeti u nekim drugim prilikama

Desilo se! Amerika je dobila predsjednika kakvog ranije nije imala ili bar kakvog nismo očekivali da će imati. Donald Trump postao je 45. predsjednik Sjedinjenih Američkih Država i 20. januara naredne godine uselit će u Bijelu kuću. Do jučer je omiljena balkanska fraza oko razumijevanja američke politike bila ona da nije bitno ko je predsjednik, kad svakako Amerikom vladaju lobiji, da čovjek koji sjedi u Ovalnom uredu nije mnogo značajniji od neke marionete. Danas je pak svima bitno ko je američki predsjednik, najavljuje se novi svjetski poredak, kraj svijeta kakvog znamo i Sjedinjenih Država kao velesile. Istina je negdje na sredini, bitno je ko je predsjednik, ali se vjerovatno ništa značajno neće promijeniti.

Trumpu ovo nije prvi dodir s politikom, a ni prva kandidatura. Već je neuspješno probao 2000. godine da dobije nominaciju Reformističke stranke, stranke koju je 1995. godine osnovao poznati nezavisni kandidat Ross Perot. Donald Trump je koketirao s Demokratama, veći dio života zastupao taj sistem vrijednosti, jedno vrijeme se proglašavao nezavisnim kandidatom, a u Bijelu kuću ulazi kao kandidat najveće i najuspješnije američke stranke (Demokrate imaju više članova), stranke koja je do sada u istu zgradu ubacila najviše svojih članova.

Najveći dio problema je sačinjen od činjenice kako je Trump došao do izbora za predsjednika, koje je poruke propagirao i kako mu je izgledala kampanja. Porazno je da biračko tijelo ne osudi govor mržnje, šovinizam i ksenofobiju, te da nagradi krajnju demagogiju, posebno u državi koja se uzima za uzor po pitanju demokratskog sistema. Ipak, previše katastrofično zvuče najave da je ovo kraj Amerike kakvu znamo, početak kraja i uspostava novog svjetskog poretka. Logičnije mi je vjerovati da je Trump kao krajnji pragmatik i poslovni čovjek, našao pravi način dolaska na vlast, te da će sada učiniti zaokret i biti dosta konvencionalniji predsjednik nego to očekuje prosječna publika koja u nevjerici čeka naredna dešavanja u najvećoj svjetskoj sili.

Zapravo je najčudnije da su baš sve etablirane kuće za izborna istraživanja i analize davale ozbiljnu prednost kandidatkinji Demokratske stranke, te da su ankete učinile epski promašaj, nikad kao sada. Samo prije par godina ovakav promašaj u istraživanjima javnog mnijenja bio je nezamisliv. Sigurno je da metodika istraživanja treba napraviti ozbiljnu prilagodbu društvenim promjenama koje se dešavaju, te da ozbiljnije treba ukalkulisati faktor (ne)iskrenosti ispitanika.

Trump je iskoristio sve manjkavosti protukandidatkinje, njene afere, zdravstveno stanje, te eventualne propuste u organizaciji same kampanje. Hillary Clinton izgubila je 26 elektorskih glasova samo u Michiganu i Wisconsinu, državama koje iako po definiciji swing statesmatrane su za one u kojima Demokrate ovaj put uzimaju sigurnu pobjedu. Baš u te dvije savezne države intezitet kampanje bio je najmanji, a u Wisconsinu Hillary nije imala niti jedan skup. Uz poraz u Pennsylvaniji, gdje je isto unaprijed bila upisana pobjeda, ove tri države bile su ključ pobjede Donalda Trumpa i čine tu presudnu razliku u broju elektorskih glasova.

Trumpova retorika i njegov način političkog ponašanja odavno je dio nekih drugih i nekih nama bližih političkih prostora. Njene posljedice Evropa već osjeća, a Brexit je najistaknutiji dosadašnji primjer. Činjenica je da je Trump školski primjenio niz medijskih manipulacija i da je u kampanji lakše i s manje distance komunicirao sa svojim ciljnim grupama. Za novog američkog predsjednika glasali su najviše stariji od 45 godina, bijelci, ljudi koji imaju završeno srednjoškolsko obrazovanje ili neko niže. Glasali su oni koji su pogođeni modernim ekonomskim kretanjima, te odlivom poslova ponajviše u Aziju, poslova koje su ranije radile baš ove grupe.

Trump je posljedica krajnjeg konzumerizma i reality show društva (sam Trump imao je uspješan lični reality The Apprentice koji je prikazivan i na našim programima) kojem svjedočimo zadnjih desetak godina. Britanski televizijiski autor Charlie Brooker u svojoj antologijskoj seriji Black Mirror prije nekoliko godina izcrtao je i predskazao ovakve političke incidente, te naznačio njihove uzroke i posljedice. U epizodi Fifteen Million Merits prikazanoj u decembru 2011. godine kroz plastično prikazan distopijski svijet u kojem je život obesmišljen i ogoljen Brooker donosi bazu iz koje je izrastao Trump. Tri godine kasnije epizoda The Waldo Moment karikaturalno prikazuje kampanju kao što je ova Donalda Trumpa, njegov oporunistički sistem vrijednosti, vulgarnu i šovinističku retoriku, način kako svijet površno i nihilistički prihvaća uvredljivu poruku kao takvu.

Problem je kako u politiku vratiti pravi sistem vrijednosti, odnosno šta ako ovaj izbor od američke političke scene načini još veći cirkus. Šta ako naredni kandidati budu više kao Trump, a manje kao uzori iz svijetle američke demokratske istorije. Najveći izazov je na samom američkom društvu, reakciji na ovaj izbor i procesima koji će biti pokrenuti, a koji sami po sebi i ne moraju biti loši.

Donald Trump je već u pobjedničkom obraćanju zvučao drugačije nego u kampanji plasirajući pomirujuće poruke i smireniji tonalitet. Očekivati je da će ta velika i moćna država nastaviti broditi često na autopilotu, gdje će njen živopisni predsjednik biti dokaz da je vladanje više kolotečina zbivanja i interesa, a ne umijeće upravljanja pojedinca. Za svaki slučaj treba s vremena na vrijeme pokrenuti autopilot opciju.

(Rijad Durkić, Prometej.ba)

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close