Said Šteta: “Marš sa Drine”
Čak je i veliki naučnik Albert Einstein , ostavio povelikog prostora, bolje reći
bezgraničnosti, ljudskoj gluposti, mjereći je sa prostranstvom svemira, no glupost koja se tendeciozno čini i govori na ovim našim prostorima, prevazilazi i one okvire, koje je dao njemački fizičar-teoretičar.
Kako to po pravilu biva na očigled svijeta koji se zaklinje u pravdu i pravednost, još u kući koja simbolizira jedinstvo svih naroda, bez obzira na boju kože, kose, očiju, nacionalno i bilo koje drugo opredjeljenje, desi se da predsjedavajući Generalne skupštine UN-a, ponavljam predsjedavajući Generalne skupštine UN-a i bivši ministar vanjskih poslova susjedne države koja istočno graniči sa Bosnom i Hercegovinom, bezbeli, protiv njegove volje a Boga mi i volje mnogih njemu nalik, pušta se pjesma “Marš na Drinu”.
I ne bi pjesma bila problem, jer nije niti bila kad je nastajala, dok je nisu koliko
juče, u nesretnom ratu, preveli, baš onakvi kakav je predsjedavajući Generalne
skupštine UN-a, u ratnokoljački poklič, baš iz istog smjera i na istu onu Drinu o
kojoj goluždravi pjeva. I pored toga što pjeva i to ružno, još bulazni i dodaje so na ranu, svakom podrinjcu, prije svega, ali i svakom čovjeku sa ovih prostora koji je preživio golgote i nije imo sreće biti negdje u Minhenu ili ti Amsterdamu.
Zato, morebit ću povrijedit, uvaženog naučnika ali jednom za svagda mora se
toj gluposti podcrtati granica, jasno i ne dvosmisleno, makar govornika te iste
gluposti debelo naljutio.
Zarad, srebreničkih majki, koje i da žive još jedan život ne mogu duši naći smiraj tražeći makar jednu kost, koju su vukovi u obličju čovjeka, kidali i raznosili koliko juče a bilo je to prije ravno dvadeset godina.
Zarad toga što ne dam ovu grudu zvanu Bosna i Hercegovina, zarad toga jer nikad i nikad nisam otišao niti u tuđe trešnje a kamoli u zemlju koja nije moja pa da je prisvojim i pokradam, jer sam naprosto tako odgajan, jer se bojim Boga, ali reći ću, marš sa Drine, vuče i svi vukovi sličnog nauma.
Piše: Said Šteta
