Kultura

28.08.1995. – Počinjen drugi masakr na Markalama (Video)

Masakri na Markalama su dva masakra počinjena nad sarajevskim civilima od strane Vojske Republike Srpske tokom opsade Sarajeva za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini. Dogodili su se na Markalama u historijskoj jezgri Sarajeva, glavnog grada Bosne i Hercegovine.

Drugi se dogodio 28. augusta, 1995. godine, a ubijeno je 37 ljudi, dok je ranjeno 90. Drugi napad je bio direktan povod za kampanju bombardovanja srpskih položaja od strane NATO pakta, jer su masakri nad civilima u Sarajevu i drugim opsjednutim gradovima ili enklavama postali uobičajena praksa srpskih snaga, koje se nisu obazirale na česta upozorenja NATO-a i drugih međunarodnih organizacija.

Relativizacija masakra, špekulacije o počiniocu, ali i negiranje samog zločina su i dalje predmet brojnih rasprava i teorija zavjere.

Drugi masakr se dogodio 28. augusta 1995. u 11:00 sati ujutru, sa pet ispaljenih granata, ali manje žrtava.

Tog dana ubijeni su Omer Ajanović, Hidajet Alić, Salko Alić, Zeno Bašević, Husein Baktašević, Sevda Brkan-Kruščica, Vera Brutus-Đukić, Halida Cepić, Paša Crnčalo, Mejra Cocalić, Razija Čolić, Esad Čoranbegić, Dario Dlouhi, Salko Duraković, Alija Dževlan, Najla Fazlić, Rijad Garbo, Ibrahim Hajvaz, Meho Herceglić, Jasmina Hodžić, Hajrudin Hozo, Jusuf Hašimbegović, Adnan Ibrahimagić, Ilija Karanović, Mesudija Kerović, Vehid Komar, Muhamed Kukić, Mirsad Kovačević, Hašim Kurtović, Ismet Klarić, Masija Lončar, Osman Mahmutović, Senad Muratović, Goran Poturković, Blaženka Smoljan, Hamid Smajlhodžić, Hajro Šatrović, Samir Topuzović, Hamza Tunović, Ajdin Vukotić, Sabaheta Vukotić, Meho Zećo i Narima Žig.

Istraga masakra od strane Ujedinjenih Naroda je vođena u tajnosti, što je izazvalo špekulacije u medijima o nemogućnosti utvrđivanja lokacije sa koje su granate ispaljene. Ovu špekulaciju su po ustaljenom šablonu podržale srpske vlasti koje su, kao što su uradile i nakon masakra 1994. godine, demantirale svu odgovornost i optužile vladu Republike Bosne i Hercegovine za bombardovanje vlastitog stanovništva s ciljem izazivanja međunarodnog revolta i moguće intervencije. U stvari, kao što se i saznalo kroz izvještaj za Generalnu skupštinu Ujedinjenih Naroda 1999. godine, UNPROFOR je smatrao da su dokazi bili dosta jasni: tajni izvještaj nedugo nakon događaja je utvrdio da je svih pet rundi granata ispalila Vojska Republike Srpske. Čim su tehnički i vremenski uvjeti dopustili, a sigurnost UN radnika koji su tada prolazili kroz srpsku teritoriju bila obezbjeđena, započeta je Operacija Namjerna Sila.

David Harland, bivši šef civilog sektora UN-a u BiH, priznao je na suđenju generalu Dragomiru Miloševiću pred MKSJ odgovornost za nastanak mita o tome da UNPROFOR nije utvrdio ko je ispalio minobacačke granate koje su dovele do masakra poznatog kao “Markale 2”. Harland je rekao da je taj mit, koji se održava već više od deset godina, nastao zbog “neutralne izjave” tadašnjeg komandanta UNPROFOR-a, generala Ruperta Smitha. On je, naime, na dan “Markala 2” izjavio da “nije jasno ko je ispalio granate, mada je već imao tehnički izveštaj obavještajnog odjeljenja UNPROFOR da je izvan razumne sumnje utvrđeno da su one ispaljene sa položaja VRS u Lukavici.” Harlandova odgovornost je u tome što je upravo on savjetovao generala Smita da istupi sa “neutralnom izjavom, kako ne bi alarmirao Srbe koji bi, da je odmah upro prstom u njih, znali da predstoje vazdušni udari NATO-a na njihove pozicije.”, što bi ugrozilo bezbjednost snaga UN-a koje su se u tom trenutku nalazile na teritoriji pod kontrolom VRS-a ili na položajima koji bi mogli da budu izloženi odmazdi srpskih snaga.

U nastavku pogledajte prilog Televizije Bosne i Hercegovine o drugom masakru na Markalama.

 

www.magazinplus.eu/www.veterani.ba

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close