2017. godine slijede brojne godišnjice – 500 godina Reformacije, 100 socijalističke revolucije, 70 godina podjele indijskog podkontinenta, 50 godina Šestodnevnog rata Izraela sa arapskim susjedima, 25 godina priznanja nezavisnosti BiH, i, brojne druge…
Piše: Fuad Đidić
Tačno.net
2017-te u vazduhu će se osjećati revolucija. Ne samo zbog toga što 2017. godine pada 100 godina socijalističke boljševičke revolucije. Već, i zbog toga što 2017. godine dolazi 150 godina objavljivanja Marksovog “Kapitala” (1867.) kao ideološke podloge svih kasnijih revolucija koje su određivale sudbine miliona. Ovaj duh revolucije možda će, široko biti promovisan na Zapadu i zbog činjenice da se 2017. godine navršava 500 godina od kada je pobunjeni sveštenik Martin Luter na vrata crkve u Wittembergu okačio 95 teza koje su kasnije potpalile talas protestantske reformacije u zemljama širom Evrope i uvele stari kontinent u stoljeća vjerskih ratova i krvoprolića. Na osnovama tog reformizma izrastao je kasnije duh koji je snažno oblikovao život Zapada i udahnuo snagu u krvotok novog svijeta, dajući pri tome poseban sadržaj tek uspostavljenom američkom društvu koje je sebe tada opisalo kao “predodređeno“ i „izuzetno“.
Dakle, ništa nije dalo toliko snažne osnove nastanaku modernog svijeta kao ove dvije velike ideje – revolucija i reformacija, a čije se godišnjice susreću u 2017. godini.
Ali, neće samo one biti obilježene naredne godine.Tome se može dodati još nekoliko događaja od povijesnog značaja koje će poslužiti kao gorivo kako, za žive rasprave, tako, i za poteze, ili, odluke političkih vođa sa dalekosežnim posljedicima, bilo po region ili, pak, globalno.
Prvi je – 25 godišnjica priznanja nezavisnosti BiH od maja 1992. kada je BiH prvi puta u svojoj povijesti međunarodno priznata i afirmirana kao nezavisna i suverena zemlja, a što ne prestaje uprkos svemu, izazivati žive rasprave o daljem prekrajanju njenih granica posebno, u centrima udaljenim od BiH. Drugi je – 50 godišnjica odlučne historijske pobjede Izraela nad arapskim susjedima u Šestodnevnom ratu (1967.) kada je Izreal preuzeo gospodarenje nad Golanom, Gazom, Sinajskim poluostrvom, Istočnim Juraselimom, Zapadnom obalom i, što bi moglo biti izvorom tenzija i niza terorističkih akata. Treći je – 70 godina od teritorijalne podjele indijskog podkontinenta, velike migracije 15 miliona ljudi na temelju koje su nastale dvije nove zemlje Pakistan i Indija (1947.) a iza koji su ostala brojna neriješena i zapaljiva pitanja i sporovi.
Najmanje što možemo očekivati od 2017. jeste da to bude stabilna i mirna godina. Takva koja bi se poput mnogih ranije, jednostavno brzo zaboravila.To bi zapravo, mogla biti godina velikih izazova za čovječanstvo, oštrih rasprava i suprotstavljanja, talasa nestabilnosti i novog terorizma, zapaljivih etničkih i vjerskih napetosti i nasilja…
Nedvosmislen je utisak, da obilježavanje 500 godina Reformacije dolazi u prilično kritičnom trenutku – kada događaji u Crkvi sa Papom Franjom signaliziraju vrijeme velikih promjena i pospremanja. Crkva je, prema sudu brojnih kritičara danas, isto kao i uoči Luterove pobune onda, potonula u korupciju i odvojila se od šireg društvenog života i realnosti. Rasprave koje možemo očekivati tim povodom, mogle bi na svjetlo dana izbaciti sličnosti i paralele između svijeta srednjovjekovne Crkve i savremenog doba u kojem brojni politički, ili vojni lideri, kao i stoljećima ranije, nesmetano kupuju “oprosnice“ kojima dobivaju „blagoslov“ za grijehe svoje bahatosti, arogancije i hipokrizije.
Luter je 5 stoljeća ranije potpalio promjene koje su Crkvi osigurale novi život a, ova 2017. godina mogla bi raspršiti, ili povratiti, naše slabašne nade da ipak, ima osnova za dolazak novog Lutera u Crkvi.
Narativ o 100 godina boljševičke revolucije neće posve sigurno, ukazati na ništa manje otuđenje i odsustvo dodira sa stvarnim svijetom i životom posebno kod onih političkih elita koje se hvale da baštine naslijeđe revolucije i stvaralaštva Vladimira I. Lenjina.
Savladavanje ove kontradikcije dati će ton obilježavanju ove godišjice, ali i baciti više svjetla na recepciju ideje revolucionarnog u modernom političkom svijetu.
Prvi komentari nekih liberalnih zapadnih izvora tim povodom ukazuju na predominaciju duha Staljina u odnosu na revolucionarni duh Lenjina, i to potkrepljuju činjenicama da je moderni sistema vladanja već beznadežno prožet proizvodnjom straha i nepovjerenja, podizanjem Željeznih zavjesa, stalnim jačanjem pripravnosti, neprekidnom obnovom ethnosa i tome saobraznih patriotskih osjećanja širokih masa, konzerviranjem i stabilizacijom, a ne konkurencijom, stvaralaštvom i saradnjom.
Sve u svemu, važno će biti da u 2017. godini čujemo kako će se politički lideri nositi sa izazovima, porukama i kontradikcijama koji se sadrže u ovim datumima i godišnjicama
jer će takva stajališta određivati karakter cijele 2017. godine ako ne i šire.
Amerikanci su već glasali za svoju revoluciju. Zapanjujuća Trumpova pobjeda već šalje svoje šokantne talase širom svijeta. Ova revolucija sada će biti provođena uz potporu Bijele kuće i oba doma Kongresa. Ostaje da se vidi kakav će biti njihov odnos prema nasljeđu reformacije ili revolucije a što će odrediti tok i karakter preustroja postojećeg svjetskog poretka.
Francuska u 2017. godini izlazi na dva kruga predsjedničkih izbora i to u aprilu, i maju 2017. godine. Njemačka na glasanje izlazi u maju gdje će biti odlučeno o nastavku života ili o smrti velike ideje liberalizma koja je ponikla iz najboljih tradicija evropskog humanizma i renesanse.
Ali, od čega će ovisiti onda, naša sudbina, te 2017. godine?
Rekao bih, da će naša sudbina ovisiti prije svega, od onoga kako budemo djelovali.
Ona će ovisiti od jednog jednostavnog izbora – izabrati aktivnost ili ostati postrani – potonuti u ravnodušnosti i slušati druge kako govore – “i onako ništa ne možete promijeniti….”
Sva moderna Revolucija i Reformacija danas bi se sastajala u jednom tako jednostavnom i prostom činu – podići “Željeznu zavjesu“ i „Pregradu“, prigrliti Druge – prigrliti druge ljude, ideje, kulture, izazove…I samo je potreban taj revolucionarni čin da bi 2017. godina ostala upamćena kao historijska vododjelnica sa jednim mračnim i sumornim svijetom na horizotu.
Godišnjice Revolucija i Reformacija nikada neće doći u povijesno važnijem trenutku.
Dan prije predaje ovog teksta moj prijatelj, vrstan poznavalac prilika u svijetu i posebno regionu, vratio me je u stvarnost tako što mi je napisao ovu Viber poruku –
„Teška nas godina čeka….“
Ja sam odgovorio – „Znam“,
A on me je pitao – „Šta znaš!?“
Odgovorio sam mu riječima jednog poznatog britanskog autora koji je ranije rekao u listu “Spectator“, i, ponovio u kasnijem, usmenom razgovoru:
„2017. godina… bi mogla donijeti da jedan narod, dobro izgubljen u svijetu danas, bude nažalost, već sutra izgubljen i u svojoj zemlji…”
Treba biti spreman za vožnju po drndavom i razlokanom putu.
2017. godina je. Sretno.
