Priče o paralelnim svjetovima već dugo zaokupljaju misli znanstvenika, filozofa, vjernika i laika zaljubljenih u naučnu fantastiku. U “Šrimad-Bhagavatamu”, drevnom spisu iz vedske tradicije, postoje podaci o moćima polubogova, Yogija i Rišija. Ova živa bića su opunomoćena s više razvijenim osjetilnim moćima za razliku od običnih ljudskih bića, a također su sposobna djelovati unutar područja aktivnosti vremena i prostora daleko iznad običnog iskustva.
Egipatski neteri, grčki heroji i polubogovi, starobabilonska božanstva i rimske božice odvajkada su dijelovi mitologije i različitih svjetonazora, koja “svjedoče” o postojanju bića koja žive u nekom drugom vremenu i prostoru. Anđeli i meleci, šejtani i demoni, te ostala nadnaravna i nadosjetilna bića su sastavni dijelovi vjerovanja svih monoteističkih religija.
U domenu nauke teoriju o paralelnim svjetovima prvi je predstavio fizičar Hugh Everett 1957. godine. Postoji li uistinu mogućnost da smo djelić vremena dalje od alternativne stvarnosti i alternativnog postojanja? Jesu li neki ljudi koje svakodnevno srećemo na ulicama možda bića iz alternativnog svemira koja su već savladala umjetnost interdimenzionalnog putovanja? U radu objavljenom u prestižnom žurnalu “Physical Review X”, profesor Howard Wiseman i dr. Michael Hall iz Grifith centra za kvantnu dinamiku, te dr. Dirk Andre Deckert s Univerziteta u Kaliforniji sugeriraju na to da paralelni svjetovi zaista postoje i utječu jedan na drugi. Univerzum u kojem se nalazimo samo je jedan od ogromnog broja svjetova. Neki su identični našem, dok je najveći broj potpuno različit. Svi ti svjetovi su podjednako realni, postoje kontinuirano tokom vremena i imaju precizno definirana svojstva.
Kako se priča o kvantnoj fizici uklapa u bosanskohercegovačku sliku (nad)realnosti, pitanje je za vrlog pitca nekog? “Manje-više, nikako”, odgovorit će pesimisti. “U trenutku užurbanog približavanja evroatlantskim integracijama sve mogućnosti su otvorene”, zavapit će političari; “Apsolutno je moguće”, kategorično će zagriženi optimisti, dok će agnostici ostati nijemi, nit vjerujući, nit ne vjerujući u priče koje su, po njihovom mišljenju, u domenu metafizike. I zlonamjerni će imati svoje mišljenje, jer takav je vakat došao da svaki ahmak ima svoj profil i mjesto pod suncem, pa će umišljeno, filozofski reći kako nam je stanje takvo da se vrhunac istraživačkog rada svodi na pronalazak metode i načina kako doći do ministra obrazovanja a da te ne primijeti portir. Ali filozofi i jesu filozofi zato što te vode zamamno i tajnovito, a onda te ostave na cjedilu. Ali o njima nekom drugom prilikom.
Nego, vratimo se mi paralelnim svjetovima. Pričao mi jednom tako jedan (jer sve dobre i sočne priče u Bosni počinju na taj način), već sam zaboravio ko tačno i gdje, jednu priču o jednom, ni za njega nisam baš siguran ko je bio i šta, ali sigurno je da je bio i životario ovim našim podnebljem. Ne mora nužno biti da je bio baš naš, može biti, iako se ne bih baš smio zakleti, ali može biti da je bio i tamo neki njihov, ko god oni bili i šta god to značilo. Ali da je bio, bio je… I da ne bi bilo zabune, reći ćemo da je bio naš, pa nek oni tamo crknu od muke! A i bolje da je taj neko naš, jer da nije tako, niti bih ja o njemu pisao, niti biste vi o njemu čitali, što je, složit ćemo se, sasvim prirodno. Neka se svaka ptica svog kaveza drži. Ili ono bi jata? Kako god, da ne dužim.
Imao je taj moj jedan jednog, da l’ rođaka ili od rođakove žene sestrića, slagat ću, koji se zaposlio i radio u općinskoj administraciji jedne tipične bosanske kasabe. I ne samo da je bio uposlenik dotične općine, nego je bio ni više ni manje nego vijećnik. I zakonodavna i izvršna vlast, dakle. I ne samo da je bio uposlenik i vijećnik spomenute administrativno-teritorijalne jedinice, nego je bio i član odbora razvojne banke te općine. Ali ni to nije sve. Dotični je, osim spomenutih funkcija uposlenika općinske administracije, vijećnika u zakonodavnom organu i člana komisije razvojne banke lokalne samouprave, bio i predsjednik lokalnog nogometnog kluba. I ne samo to. Osim predsjednikovanja u tom klubu, koji je nastupao u drugoj ligi Federacije-Centar, taj isti općinski uposlenik/vijećnik/član komisije i predsjednik lokalnog kluba je bio i aktivni igrač te lige i nogometne momčadi. Kako je sad to moguće, zapitat će se spomenuti agnostik? Pitanje nit je na mjestu, nit je logično, a bome pomalo naginje i provokaciji, odgovorit će taj jedan, sve mu podastirući primjer Ibn Sine koji svojevremeno bijaše i liječnik, i mislilac, i matematičar, i teoretičar, i fizičar, i alhemičar, i geograf/geolog, i psiholog, i teolog, i bavio se logikom i astronomijom, i sve mu to nije bilo dovoljno, pa je pisao i poeziju, onako iz hobija. Zašto bi taj neki Ibn Sina, za kojeg je čuo guglajući apoteke u Tuzli, zašto bi taj neki jal’ Perzijanac, jal’ Arap, jal’ šta već jeste, bio bolji od njega koji obavlja samo četiri funkcije i tek je, eto jučer, kandidiran, ispred stranke dapače, na listi za kantonalnu skupštinu? A i reference su mu na nivou. Znate li vi uopće koliko je daljnje i bližnje rodbine dotičnog, samo zahvaljujući njemu i samo njemu, postalo članovima stranke? I kako on, takav, čiji su i roditelji, i braća i sestre stranački opredijeljeni, da ne bude na vrhu izborne liste stranke od koje, pardon, za koju praktično živi? Nekim ljudima su ideali sve, pa i više od toga, apsolvirat će Ibn Sina našeg sokaka trijumfalno na kraju.
Zato će, kao grom iz paralelnog univerzuma, protutnjati bosanskohercegovačkom medijskom scenom vijest da se neki političar, negdje u bijelom svijetu, žalio predsjedniku zemlje kako ne radi ništa a prima plaću.
Kako prenose agencije, jedan je kiparski funkcioner privukao pažnju u toj zemlji nakon što se u pismu predsjedniku Nicosu Anastasiadesu požalio da već godinu prima plaću, a ništa ne radi.
Izvjesni Marios Droushiotis je u pismu naveo kako nije obavio nijedan posao nakon što je u februaru prošle godine imenovan na funkciju zamjenika ministra energetike, trgovine i turizma. Kako su naveli lokalni mediji, političar tvrdi da nije dobio nikakva zaduženja i da mu njegovi pretpostavljeni nisu povjerili nijedan posao.
“Smatram da je neprihvatljivo da funkcioner s koeficijentom plaće A13+2 ne radi ništa”, napisao je Droushiotis.
Inače, prema ovom koeficijentu, kiparski funkcioneri primaju oko 5.000 eura mjesečno. Droushiotis je u pismu ironično naveo da bi mogao ostati i kod kuće, a država bi, kako je dodao, tako uštedjela novac koji troši na električnu energiju u njegovom kabinetu.
Iz Ministarstva energetike, trgovine i turizma te zemlje poručili su da je novoimenovani zamjenik ministra zadužen za privlačenje stranih investitora i otklanjanje administrativnih prepreka s kojima se suočavaju.
Tako su prenijeli ovdašnji mediji, a glavni urednici portala i novina se još čudom čude da je takvo što moguće, nakon što su i oni, privučeni brojnim komentarima, pročitali vijest koju su za objavljivanje odobrili, ali čiji sadržaj, između dvije kafe/kahve/kafe, nisu iščitali.
Dvije su vrste ljudi na svijetu. Jedni su oni koji vjeruju u ideale i principe, i kojima moral i karakter ne dopuštaju slijepo slijeđenje glasnijih od sebe, te koji razumiju ideju/e i njihovu suštinu pa nisu samo topovsko meso u izbornoj godini. A postoje i oni drugi, kojih je, usuđujem se vjerovati, manje, samo su bolje raspoređeni.
Kako god. Stanje se neće promijeniti sve dok se mi ne promijenimo i pokrenemo.
Onaj spomenuti općinski uposlenik/vijećnik/član upravnog odbora, i predsjednik, i igrač lokalnog kluba već je učinio prvi korak.
Ne igra više zadnjeg veznog, premjestio se, naime, na poziciju centarfora.
Piše: Čovjek
Buka
