18.01.1605. – Prvo izdanje romana “Don Quijote”: Individualizam kao romaneskna i ljudska karakteristika

Prvo izdanje romana “Don Quijote” Miguela de Cervantesa objavljeno je na današnji dan 1605. godine. Roman punog naziva “Bistri vitez Don Quijote od Manche” autor je napisao sa nepunih 60 godina.

Roman je, prema komentarima teoretičara književnosti, vrhunska parodija popularnih viteških romana, ali je istovremeno utabao put nečemu što će kasnije biti jedna od osnovnih karakteristika romaneskne forme.

Fokus na pojedincu kao prva odlika romana

Riječ je o fokusu na likove koji u društvenom smislu ne pripadaju centru, nego dolaze sa izvjesnih margina. Često su neuočljivi na nivou svakodnevnice, dok radnja romana insistira na njihovim specifičnostima koje će graditi radnju i njenu autentičnost. 

Don Quijote je upravo takav, a popularni (kasnije i klasični) romani narednog perioda će također radnju romana graditi na likovima sa izraženim specifičnostima u odnosu na okolinu.

Ovo svakako otvara i temu o individualnom naspram kolektivnih identiteta koja je i danas aktuelna. 

Pojedinačnost nakon toga postaje osnovna odlika romana. Dok je u fokusu epa kolektiv, u fokusu poezije zaustavljen trenutak, u fokusu drame sukob, roman govori o pojedincu.

Atraktivna radnja

Uz navedene odlike (parodiranje i individualizam) Cervantesov roman nudi i površinski zanimljiv tok radnje, zaplete i dinamičnu fabulu. Čitalac na tom nivou može pratiti duhovitu i avanturističku priču koja drži pažnju.

Iako je viteški roman parodiran, Cervantesov svijet počiva na njegovim vrijednostima – u njemu pravda pobjeđuje, a konačnu nagradu dobivaju pozitivci.

Atiraktivnost radnje potvrđuje i nekoliko ekranizacija ovog romana u različitim formama; od dugometražnog igranog filma, preko televizijske serije i crtića, do dokumentarnog filma o neuspješnim ekranizacijama.

Motiv likova-partnera: Različitosti i međusobno komentiranje

Ono što Cervantest donosi kao još jednu novinu, a što će kasnije postati odlikom brojnih romana je uvođenje dva različita karakterna profila koji se međusobno kometiraju u središte radnje.

Na osnovu njihovih naglašenih razlika jasnije se uočavaju nijansirane pojedinačne specifičnosti, ali se dobiva i odgovor na pitanja kako društvo prihvata različite profile ljudi.

Primjera radi, dok je Don Don Quijote plemićkog porijekla, njegov pratilac Sancho Panza je čovjek iz naroda. Prvi je usmjeren na ideale, drugi fokusiran na zadovoljstvo vlastitih apetita. Dok prvi citira viteške kodekse, drugi deklamuje narodne mudrosti. Međutim, dok prvi gaji idealističku iluziju, drugi ima realan pogled na svijet.

Njihove ovako upadljive razlike pomažu portretiranju jednog ili drugog sloja društva.

Ovakav odnos likova biva nastavljen u brojnim kasnijim romanima. Posebno je uočljiv u romanima Dostojevskog (naprimjer, odnos Braće Karamazovih), a prisutan je i u romanu “Derviš i smrt” Meše Selimovića kroz odnos derviša Ahmeda i Hasana.

Odnos junak i pomoćnik kao dvije drastično različite figure će kasnije biti karakteristika govoto svih avanturističkih stripova (Zagor i Čiko, Veliki Blek i profesor Ocultis, Komandant Mark i Žalosna Sova).

—————-

Jedna od poruka koju je moguće izdvojiti obilježavanjem objavljivanja prvog izdanja je da je Cervantesov roman površno predstavljati kao tekst o borbi sa vjetrenjačama, kako se to nerijetko čini.

Vrijednost ovog romana se prvenstveno ogleda u uvođenju određenih principa koje će kasnije postati svojstvene ovoj književnoj formi.

(Preporod.info)