Apsurdi demokratije: Kako se po Dodiku RS oslobađala od Bošnjaka i Hrvata
Apsurdi demokratije: KAKO SE PO DODIKU REPUBLIKA SRPSKA OSLOBAĐALA OD BOŠNJAKA I HRVATA
Ratovi, ekspasnzije, kolonijalizam i prisvajanja tuđih teritorija, ubijanja, protjeravanja, otimanja prirodnih bogatstava i imanja nisu nepoznati u ljudskoj istoriji, ali kada se to vulgarnom i primitivnom sviješću imenuje oslobađanjem, onda se pokaže suštinski nedostatak današnje slobode i demokratije. Takav prizvuk dobija i pojam demokratije i slobode izgovoren od jednog apsolutiste, pa makar on bio i marginalna politička činjenica u svjetskim razmjerama.
Srbijanska oružana ekspanzija na BiH završena je sklapanjem mira 1995. godine. Otvorena srbijanska pretenzija na BiH, a nešto manje otvorena i hrvatska, danas se nastavljaju političkim sredstvima vladajućih režima Srbije i Hrvatske i uz svesrdnu pomoć crkava. Poriče se država BiH na svakom koraku, što ju je usporilo i zakočilo na putu bilo kakvog društvenog progresa.
Ono što bi odmah mogla učiniti takozvana međunarodna zajednica je to da sama prestane pristajati uz veličanje zla, da se prestane usaglašavati na temeljima pristajanja uz “banalnost zla” (Hana Arendt), da prestane šurovati na raznim slavama sa onima koji podmeću iskre sukoba. To je moj opšti utisak sa “srpsko-srpskog” uličnog političkog suočavanja razlika u političkom mišljenju u jednom entitetu BiH. Politička razlika je skoro nevidljiva. Traženje u takvoj magli “susreta sa bilo kim u ovoj zemlji ko sa nama konstruktivno radi na izgradnji budućnosti BiH” (ambasadorica SAD u BiH Morin Kormak) je dodatno zamagljivanje odnosa u BiH. Svako dobronamjeran prema BiH trebao bi usmjeriti pomoć Srbiji i Hrvatskoj kako bi prestale dušebrižniti za BiH na način da je negiraju, osporavaju i dijele. Time se samo pognojava nacionalizam u BiH.
U predstavi Dodikdržave “Ne može nam niko ništa” potpuno je izbrisana granica između njegove “države” i vladara apsolutiste, pa je jednako – ja sam država, “država” to sam ja. Vođa je neprikosnoveni vladar života te njegove zamišljene države. Može hipnotički da upravlja i mislima njemu potčinjenih.
Paradira se uz laž i pjesmu, ugađa se uhu mase. Masa kliče, podržava vođu u hipnotičkoj istini kako je Republika srpska oslobađana od Bošnjaka i Hrvata, kako je postignut ideal etničke čistote. Masa se u delirijumu ne pita za racionalne razloge i samog njenog uništenja i dovođenja pred kontejnere iste te mase da prebiru ostatake od privilegovanih i bogatih. Kad se spoji masa i vođa, svaki razum prestaje, a emocije rastu. Klica fašizma se utemeljuje na plodno tlo, pri čemu se nikakva istina i racionalni obziri ne uvažavaju. Svako, sa imalo razuma, zna kako je Republika srpska “oslobađana” (zapravo nije je ni bilo, korišteni su tada drugi ekspanzionistički termini) ubijanjem i protjeravanjem dva druga spomenuta naroda sa njihovih vijekovnih ognjišta. “Oslobodilo” se od dva naroda i sada je najvažnije “oslobađanje” iz BiH. Iza “oslobađanja” od drugih ostale su masovne grobnice i zgarišta, a “oslobađanjem” iz BiH treba da nastane država.
Na takvim osnovama sva ljudska prava utemeljuju se na “etničkoj čistoti”. Prvi put prekršena su sva ljudska prava, pravo na život, na dostojanstvo, slobodu itd.,oduzimanjem ljudima života samo zbog etničke i u nijansama kulturne razlike a poslije toga i sva druga prava, prije svega da preostali – neubijeni imaju pravo živjeti na višestoljetnom svome teritoriju. To su apsurdi današnje demokratije, da se sporo uviđa granica ljudske slobode čije prekoračenje je i samu poništava apsolutizmom izdvojenim i osamostaljenim od nje. Kada bi život i sloboda bili potpuno zavisni od etničke države ili teritorija, već danas bi mogli reći da će potpuno nestati i slobode i života, jer bi valjalo poništiti i reorganizirati većinu država na svijetu. Hoćemo li i dalje živjeti demokratiju kao iluziju ljudske slobode i na mikro planu, ograničenu etničkim principom !? Ako se išta može spoznati u tako shvaćenoj demokratiji, onda se može reći da se bezobzirno gazi sloboda onog drugoga.
