11. 03. 1927. rođen je kralj sevdalinki Himzo Polovina
Dr. Himzo Polovina (rođen 11. marta 1927. u Mostaru, u kvartu Donja Mahala, a preminuo 5. augusta 1986) je bio poznati bosanskohercegovački prikupljač pjesama, interpretator, tekstopisac, kompozitor, odličan poeta i doktor – specijalista neuropsihijatar.
Mnogi smatraju da je on najprominentniji pjevač i sakupljač sevdalinki svih vremena. Polovinin sakupljački i interpretativni rad starogradske (malovaroške) pjesme se karakteriše kao autentično muzičko nasljeđe Bosne i Hercegovine. Njegovo duboko razumijevanje i znanje duha sevdalinki ostavilo je veliki trag u bosanskoj kulturi.
Himzo Polovina je u pjevačkoj karijeri proveo više od trideset godina. Nastupao je u zemlji i inostranstvu prenoseći slavu narodne pjesme, a posebno sevdalinke. Snimio je dvadesetak gramofonskih ploča koje su dostigle milionske tiraže, kao i nekoliko audio kaseta visoke muzičke vrijedosti. Napravio je veliki broj arhivskih snimaka za Radio Sarajevo. Često je nastupao na koncertima priređenim u humanitarne svrhe, po bolnicama, itd.
Njegove interpretacije su smirivale i zanosile čovjeka. Nije bio egoista – samo za svoju dušu. Bio je lepeza otvorenosti svojih interpretacija prema ljudima. Ostavio je iza sebe ogromno bogatstvo muzičke baštine otrgnute od zaborava. Volio je pjesmu, a i pjesma je voljela njega.
Emina
Jednu od najljepših, ako ne i najljepšu pjesmu o ženi i njenoj ljepoti napisao je Aleksa Šantić. Njegova Emina tiho je došla u svjetsku književnost i, ostala. Jedina pjesma kojoj se pjevačima bilo teško prišunjati zbog Himze Polovine. Tajanstvenost njene ljepote jedino najbolje je opjevao Himzo.
Ostali ili nisu znali ili nisu smjeli. Zbog Himzine interpretacije i kvalitete pjesme mnoga ženska djeca dobiše ime Emina. Pjesma Emina uvijek će biti Šantićeva i Himzina.
Pjevao je Himzo o gradovima i ljudima, pjevao o lijepom Višegradu, o postanku Banja Luke, o Sarajevu divnom mjestu, o Tuzli koju je guja opasala, o hairima koje je po Bosni gradio Mehmed paša Sokolović, o sultanu što na prijestolu sjedi, o Komadini Muji, poručivao djevojci da otvori vrata od hamama, pjevao o Hajdar gaziji, pjevao o djevojci što majku tjera da je šalje na vodu, o svom Mostaru, o Suljaginoj Fati kojoj hrsuz Mujo zamandali vrata… ali je Emina ostala, kako sam reče popularni pjevač „behar među pjesmama“.
Preminuo 5. augusta 1986.
Osvanuo je 5. august 1986. godine. Lutajući sa pjesmom po selima i gradovima stigao je i do Plava, malog crnogorskog gradića. Oduševljeni gledaoci pet puta su ga vraćali na bis a zadnju je pjevao Eminu. Samo nekoliko minuta prije nego što će dušu pustiti nazvao je svoju suprugu i rekao joj: “Fikreta, ja ti se jako loše osjećam i mislim da neću dugo. Poljubi djecu i čuvaj ih“. Ubrzo je i umro od posljedica srčanog udara. Život je živio srcem, pjevao je srcem, od čega živio od toga i umro.
Ukopan je na Gradskom groblju Bare u Sarajevu, a jedna ulica u Sarajevu nosi njegovo ime.
Uživajte u Šantićevoj i Himzinoj Emini u video ispod.
Izvori: abc.ba
