Zašto sam opet glasao za gospara Mata Frankovića (HDZ)
Ne znam zastupa li ovu tezu još tko, pa ću se ponoviti: Josip Broz Tito i njegovi komunisti su pod svoju pobjedu u Narodno-oslobodilačkoj borbi u II. svjetskom ratu podvalili i socijalističku revoluciju, i na toj podvali utemeljili poratnu rigidnu komunističku diktaturu, koja je s vremenom evoluirala u autentičnu i za život pretežne većine svojih državljana, osim, u hrvatskom slučaju, ustaša i Crkve, ugodnu državu koja se nazvala Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija, a jedna od šest država, tako su ustavima bile definirane, u toj federaciji bila je i Socijalistička Republika Hrvatska, u kojoj je po popisu 1991.živjelo 4.784.265 stanovnika.
Frustrirani Titov generalčić Franjo Tuđman i njegov populistički nacionalistički HDZ osvojili su izbornu pobjedu na demokratskim izborima provedenim u SR Hrvatskoj, te prisvojili pobjedu u građanskom ratu 1990-tih kojim se SFRJ raspadala na proste etnoreligijske faktore, nazvali taj rat „Domovinskim“, te pod njegovim plaštem stvarno proveli temeljitu kleroustašku kontrarevoluciju onoj Titovoj „socijalističkoj revoluciji“, te požurili da još uvijek Socijalistička Republika Hrvatska raskine sve „državnopravne sveze“ sa SFRJ-ot, kako bi posprdno znao podbosti Tuđman.
Rečena kleroustaška kontrarevolucija je danas u Hrvatskoj gotovi, završeni čin. Na simboličnom planu u vidu, kažu, preko 3000 uništenih partizanskih spomenika, od skromnog Kršinićevoga stražara na Trgu oružja u Dubrovniku do Bakićevog velebnog monumenta na Petrovoj gori, da ne spominjem devastaciju Bogdanovićeva Partizanskog groblja u Mostaru, jer to divljaštvo nema veze s Hrvatskom i Hrvatima, već s Herceg-Bosnom i tamo dominirajućim ustašama. A na suštinskom, ideološkom planu tako da je hrvatski identitet definiran dvama temeljnim odrednicama: nacionalizmom i katoličkom crkvom. Pravi, autentični hrvatski nacionalizam jest – ustaštvo, a katoličanstvo je njegova temeljna, nezaobilazna, sine qua non, komponenta. Pojave poput Zlatka Hasanbegovića su tzv. iznimke koje potvrđuju pravilo. Za taj amalgam hrvatskog nacionalizma i tzv. Crkve u Hrvata ja, u želji da budem jezgrovit, koristim termin „kleroustaštvo“. Nekad se i meni učini da pretjerujem, pa kad još jednom prođem tekst u kojem sam „pretjerao“, obično zaključim da bi ih stvarno trebao moliti da mi oproste… što sam im malo rekao.
Za taj kleroustaški mentalitet odnosno identitet, sve vrijeme koje je Hrvatska provela u Jugoslavijama, naročito drugoj, izgubljeno je, nema ga, odnosno nema ni Hrvatske ni hrvatstva u tim „olovnim vremenima“. Nakon Pavelićeve Nezavisne Države Hrvatske, ona je kao takva, dakle nezavisna država, uskrsla tek u Domovinskom ratu. Jer nakon propasti „Za Dom Spremne“ NDH, nije za Hrvate bilo domovine sve dok nam je Otac Domovine i HDZ i HOS nijesu povratili u Domovinskom ratu. Svetinja Domovinskog rata izrasla je u treću odrednicu identiteta Hrvata. Dakle, formula predominantnog hrvatskog identiteta danas glasi = ustaštvo + Crkva u Hrvata + Domovinski rat.
To je okvir pravila političke igre koja je nametnuo HDZ i koja su danas općeprihvaćena od svih iole ozbiljnijih faktora na hrvatskoj političkoj sceni, ali i od političkog naroda. Koji će to zorno demonstrirati za desetak dana kad će svaki sedmi Hrvat, dakle po predstavnik skoro svake hrvatske obitelji, upisivati hrvatsku naciju u Ginisovu knjigu rekorda. Rekorda čega? Čime je Thompson zaslužio toliku popularnost? Pa nije valjda koketiranjem s ustaštvom? Ili Gospom hercegovskom? Da Domovinski rat ni ne dovodimo u pitanje.
Na političkom polju na kojem se igra po ovako definiram pravilima HDZ će biti vječni privilegirani domaćin koji u startu ima, za hrvatske prilike nedostižnih, onih hipodromskih pola milijuna grla fore. Svi, pa i najčistiji H(Č)SP-i, mostovci, domovinski suverenisti, demokršćani ili konzervativci koji se usude konkurirati HDZ-u osuđeni su na propast. A oni koji bi se, nakon izgubljenih 35 godina!, drznuli evropski relevantnim programom kontrirati ovoj u suštini idiotskoj hadezeovskoj ideologiji, morali bi biti puno autentičniji od socijaldemokratskog ćorsokaka u koji se doveo SDP vežući svoju sudbinu za Zorana Milanovića, čudotvorca koji je uspio hametice pobijediti HDZ na njegovu terenu, igrajući po njegovim nacionalističkim pravilima, pokazujući se za svako do jednoga grla sa zagrebačkog hipodroma kud-i-kamo prihvatljivijim hadezeovcem odnosno nacionalistom od katastrofalno, ko prstom u g..no probranog službenog mu HDZ-ovog protukandidata. Pa su sad na takvom fake socijaldemokratskom čudotvorcu Milanoviću svoj izborni optimizam gradili dubrovački SDP-ići i njihova gradonačelnička kandidatkinja Anita, splitski SDP-ići i njihov tobože perspektivni kandidat Davor, a predsjednik svih SDP-ića okoprčni Siniša, skrivajući se na ovim lokalnim izborima iza sjene Tomaševića i Možemovaca, optimistično najavljuje pobjedu na parlamentarnim izborima za, ko živ ko mrtav, tri godine, nadajući se da će nekako, poput Milanovića nekidan, obrlatiti onih pola milijuna hipodromskih grla. Zanemarujući pri tome svoje prirodno biračko tijelo, nas, još uvijek postojeće lijevo, sekularno, evropski orijentirane građane.
Nas koji osjećamo da nam je identitet, pa i nacionalni, završno formiran na antiustaštvu i NOB-u, temeljima na kojima su izgrađene SFR Jugoslavija i SR Hrvatska. I da se nemamo razloga sramiti tog recentnog razdoblja hrvatske povijesti. Dapače, da smo već u u 1960-tima, a svakako u 70-tim i 80-tim, živjeli možda i najkvalitetnijim životom, kakvim vjerojatno više nikad i nitko i nigdje neće živjeti. Umjesto što šutke prihvaća nametnutu stigmu bauka jugoslavenskog komunističkog mraka, SDP bi se trebao ponosno isprsiti kao sljednik Saveza komunista Hrvatske, partije koja je, mutatis mutandis, po mnogo čemu bolje vladala Hrvatskom od HDZ-a danas. Od gospodarske politike, kako poljoprivredne tako i industrijske, i turističke i uslužne, preko socijalne i stambene politike, do općeg društvenog ustrojstva u kojem su crkve, religije i popovi svedeni na pravu mjeru svoje općedruštvene štetnosti…SR Hrvatska je bila država u kojoj su ljudi, građani, Hrvati rado živjeli, iz popisa u popis broj stanovnika je rastao, do onih spomenutih 4,8 milijuna, da bi u ovih 35 godina HDZ-a, spao na 3,8 milijuna…
To bi trebao biti autentični SDP, ali nije i nema naznaka da će biti, pa sam ja i ovoga puta glasao (a uvijek glasam, što držim, između ostalog, minimumom koji mi daje moralno pravo ovako javno politizirati) za dokazano poštenog i vrijednog, autentičnog, rekao bih prosvijećenog HDZ-ovca gospara Mata Frankovića. Jer, i s pozicija identiteta kako ga je nametnuo HDZ može se biti dobar gradonačelnik, a nitko me ne može uvjeriti da se s pozicije ideološkog fejka ala Milanović može biti bolja gradonačelnica.
Darko Kaciga Evropljanin
magazinplus.eu
