Dragan Bursać: U klanju nema boljeg od tebe

Četnički vojvoda Vojislav Šešelj, koji na privremenoj slobodi čeka presudu za ratne zločine u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Vojvodini, od svog izlaska iz Haškog zatvora, dobro se zajebava.

Otkrio je čari društvenih mreža, a Instagram mu je posebno mio.

Tako se četnički vojvoda vidno dvosmisleno zajebava sa temom klanja, a njegovi pratioci euforično pozdravljaju vojvodine eskapade. Šešelj, personifikacija zla i nesreće koja je protutnjala Bosnom i Hercegovinom, samo je ogledni primjer nečovještva, idiotluka i užasa, kome svjetina plješće.

Svjetina delirično mantra kako je riječ o “haaškom pobjedniku”, a ne pada im na pamet da je jedan od rodonačelnika neočetničkog pokreta koji je zavio u crno sve koji žive u BiH. Pa, i ako se sjete, perverzno to pozdrave.

Ali, hajde da ne budemo “dovitljivo inteligentni” i “crnohumorni”. Hajde da ozbiljno suprotstavimo činjenice od prije par dana ovoj ljagi za spski narod, koji je samo jedan u korpusu ljudi koji su nanijeli najveću sramotu Srbima u istoriji.

Koljači i zaklani

Sramota je i dovesti u korelaciju Šešelja ludaka sa osobom koja je preživjela pakao, ali mora se:

Zijo Ribić imao je samo osam godina kada su pripadnici paravojne formacije “Simini četnici” u Skočiću kod Zvornika ubili devet članova njegove porodice, među kojima oba roditelja, šest sestara i brata. Osmogodišnji dječak jedini je preživio strijeljanje. Zijo je poslije nepojmljivog horora morao na identifikaciju ekshumiranih ostataka svojih najbližih. Trauma na traumu.

Za to vrijeme, sa slobode, javlja se prvi čovjek posljednjeg četničkog pokreta, Vojislav Šešelj, koji kaže:

“U klanju nema boljeg od mene“, veli Šešelj

(svjetina salutira, aplaudira, klika i lajka)

“Prije mene su izveli sestru Zlatiju i silovali je. Sjećam se da sam govorio da želim kod majke. Dragana koja je i svjedočila na sudu, pa je oslobođena, mi je rekla ‘Sad ćeš ti kod majke’, uhvatila me za ruku i odvela ispred kamiona, nakon čega sam čuo pucanj i osjetio da me nešto ubolo u vrat – bio je to ubod nožem. Sljedeća scena je buđenje na leševima, preko leševa sam izašao na drugu stranu jame, čuo sam vriske”, kaže Zijo.

(muk i pokoje “ali i nas su njihovi”)

“Evo opet koljem”, Vojislav Šešelj, na jednoj od društvenih mreža

(salve aplauza, smijeh i prst gore)

“Koliko je zločina nad Srbima ugrađeno u temelje nacije Bošnjak”

(mladočetnik na jednom lokalnom portalu, lajkovi na sve strane)

Zijinu sestru Zlatiju su prije pogubljenja silovali. Majku su mu ubili u poodmakloj trudnoći s dvogodišnjim sinom u naručju.

(muk i poneko “ali”)

“Ko kolje, zlo ne misli” , dočekuje četnički vojvoda

(to majstore, kliče slinava masa)

“Ja imam dosta prijatelja iz Srbije i Crne Gore, nikad nisam osjećao mržnju ni prema kome, tim ljudima sam jednom prilikom, dok sam sjedio u kafiću prekoputa suda, kazao da samo želim dokazati pravdu da. Ja sam oprostio da bih išao naprijed. Zaboraviti nikad neću, jer je nemoguće, taj zločin će ostati zauvijek u meni“, kaže Zijo.

(muk)

Epilog:

Nije paradoks (samo) u pervertiji dva događaja u jednom danu. Nije (samo) paradoks niti u činjenici da se sa slobode brani jedan daklarisani četnik i sociopata u ime čije ideje je zatrto sve nesrpsko uz zapadnu Drinu. Nije paradoks niti fakat da su koljači, silovatelji i ubice-četnici Zoran Stojanović, Đorđe Šević, Zoran Alić, Zoran Đurđević i Dragana Đekić na slobodi.

Nedovoljni su to paradoksi za ludilo u kome živimo.

Vidite, Zijo Ribić, čovjek čiji vas oprost slomi, jer ne možete ni zamisliti, niti treba, kroz kakve traume je prošao ovaj čovjek, živi u hotelskoj sobici, jer mu država NIJE obezbijedila ništa. Nakon dugogodišnjeg liječenja od trauma kakve ljudski um ne može ni pojmiti, sam se iškolovao u Italiji, sam je sebi našao koricu kruha, sam je prošao svoj lični pakao. I postao ljudska GROMADA. Ono što većina nas ne može niti zamisliti.

I ta ljudina, taj NADČOVJEK Zijo, iz svoje malene sobice, pod uslovom da ima internet i kakav mobitel, može vrijeme kratiti jedino na internetu. A, tamo se jedan od predstavnika ideologije u čije ime mu je bukvalno pred očima masakrirana porodica, zajebava sa klanjem. Može, šta znam, izaći i na ulicu, pa možda i ugledati nekog od svojih dželata kako se slobodno švrćka.

Velika je Zijina žrtva, ali je nepojmljiva naša sramota. Pa, mi se ne možemo udostojiti osuditi morbidne zajebancije četničkog vojvode, mi ne možemo sebi u oči pogledati i zapitati se kakava je to država, kakvi smo mi to ljudi koji smo Ziju, nakon svega prepustili samom sebi.

I zato, Šešelju, ti kolji, to najbolje radiš, a ti Zijo budi ČOVJEK u inat idiotima koji su pozivali na klanje, i svima nama inertnima. Ja dupe svoje nisam pomjerio i sramota me je. Sramota me je što u svojoj sredini o Ziji samo sa  par ljudi, na prste jedne ruke ih mogu prebrojati, prozborim koju. Sramota me je što ogranak Javnog servisa u RS-u nije beknuo o ovome…

Eto, sramota me!

Dragan Bursać je novinar i kolumnista BUKA portala. Možete ga naći na Twitteru @dijalekticar