Danas se navršava sto godina od rođenja legendarnog glumca Marlona Branda, koji je bio glavni zavodnik svog vremena.
Rođen 03.aprila 1924. legendarni glumac Marlon Brando bio je ikona jednog vremena, i tiha patnji mnogih žena. Prodornog pogleda i savršenih crta lica u mladosti, teško ga je prepoznati na slikama u poznijim godinama, kada je poprilično dobio na kilaži i ostao bez kose.
Brando će osim po svojim sjajnim ulogama ostati upamćen i kao vječiti buntovnik. Nakon što je izbačen iz srednje škole, otac ga upisuje u vojnu školu u koju je i on išao, međutim zbog sukoba sa pretpostavljenim, Brando je vrlo brzo izbačen i iz ove škole. Jednom prilikom je izjavio: “Smetala mi je disciplina. Morao sam da iskazujem poštovanje onima koje nisam poštovao. Mrzio sam i zvono. Volim život u kojem vrijeme ne znači ništa”.
Dio svog bunta je pokazao i kada je postao prvi čovjek koji je odbio Oskara (za “Kuma”) zbog lošeg tretmana Indijanaca u filmskoj industriji.Oskar je primila i govor je pročitala indijanska glumica Sačin Malo Pero:
“Dvije stotine godina smo govorili američkim Indijancima koji se bore za svoju zemlju, svoje živote, svoje porodice i svoje pravo da budu slobodni: položite svoje oružje, prijatelji, i nastavićemo da živimo zajedno. Kada su položili svoje oružje – ubili smo ih. Lagali smo ih. Prevarili ih na njihovoj zemlji. Natjerali ih da potpišu ugovore koje mi sami nismo poštovali. Pretvorili smo ih u prosjake na kontinentu koji im je davao život otkad život postoji. Prema bilo kojoj interpretaciji istorije, koliko god izvrnutoj, mi nismo bili u pravu. Nezakonito smo postupali, niti smo bili pravedni. Ne treba nas čuditi to, što se njih tiče, ne moramo vratiti njihove ljude, niti živjeti u skladu s dogovorima. Nama je dato prirodno pravo da napadamo prava drugih, otimamo njihovo vlasništvo i uzimamo njihove živote, dok oni brane svoju zemlju i slobodu; dato nam je pravo da njihove vrline prikazujemo kao zločine, a naše razvrate kao vrline.”
“Ipak, postoji jedna stvar koja je iznad ove perverzije, a to je ogromna presuda istorije, koja će nas sigurno osuditi. Ali brinemo li mi o tome? Kakav je to šizofreni moral koji nam dozvoljava da cijelom svijetu prenosimo poruku da živimo po datim obavezama, kada svaka stranica istorije govori suprotno; kada su svi žedni, gladni i ponižavajući dani i noći posljednjih 100 godina života američkih Indijanaca tome potpuno protivrječni?”
Pamti se još i poznata izreka glumca poznatog po ostvarenjima “Apokalipsa sada”, “Posljednji tango u Parizu”, “Juluje Cezar”, “Supermen”: “Noge su mi u okeanu, a glava naslonjena na kokosov orah i sjetim se profesora iz vojne škole koji je rekao da od mene nikad neće biti ništa i počinjem glasno da se smijem.”
U starosti, Marlon je imao izazova sa zdravljem, bolovao je od dijabetesa, zbog čega je imao problema sa vidom. Preminuo je 1.jula 2004. u osamdesetoj godini, od komplikacija respiratornog sistema i otkazivanja srca. Imao je tri braka iza sebe i čak jedanaestoro djece.
