Kolumne

Ladislav Babić: Svaki narod ima pravo…

Svaki narod ima pravo…

 

Što hrvatski, i narodi drugih zumbul državica nastalih sahnućem bivše (zarad nezalijevanja), imaju neupitno pravo? Jeli vam poznato:

 

– da svaki narod ima pravo ima pravo mrziti četnike, ako prije toga zamrzi sama sebe:

 

„Što se tiče staroga hrvatskog nazivlja činova, Mikulan je otkrio jednu zanimljivost: – Otkrio sam da riječ bojnik nije stari hrvatski naziv. Taj se čin nije upotrebljavao prije 1941. godine. Pregledavajući stare hrvatske rječnike i stare spise na hrvatskom jeziku, našao sam da je prvi naziv za zapovjednika postrojbe od približno tisuću ljudi bio – četnik. Takva se postrojba zvala četa, pa je to logično. Kad je stvorena Austro-Ugarska, taj se naziv iz nepoznatog razloga promijenio u „tisućnik“.“

 

– da svaki narod ima pravo ima pravo mrziti ustaše, ako prije toga zamrzi sama sebe:

 

„Šokantno! Ustaša je srpska reč! Srbi su bili ustaše vekovima pre Hrvata“ 

 

– da svaki narod ima pravo pripadniku drugog naroda odsjeći tri prsta s kojima se zaklinje (priseže!), ako ih prije toga amputira svojim pripadnicima

 

– da svaki narod ima pravo (koje ne koristi) preventivno svojoj novorođenčadi amputirati tri/dva prsta desnice, čime bi se izbjegle potonje žrtve, jer uzjogunjeni mladići i starci nebi mogli povući okidač puške

 

– da svaki narod ima pravo na svoje ratne zločince; njegovati ih pažljivije no istu žgadiju drugih naroda

 

– da svaki narod ima pravo na vlastite pljačkaše, bandite, lopove, ljudske skakavce kojih – nakon preleta teritorija sa zastavama, himnama, floskulama – ne ostaje ni kamen na kamenu

 

– da svaki narod ima pravo na svoje izbjeglice, koje se od izbjeglica drugih naroda razlikuju po uvjerenosti u odsustvo vlastitog kukolja

 

– da svaki narod ima pravo na svog Jamesa Horvatinchicha sa dozvolom za ubojstvo

 

– da svaki narod ima pravo na sutkinju Shipack (šupak) koja privilegiranima dijeli tu dozvolu

 

– da svaki narod ima pravo slaviti Oca domovine koji je izričito zabranio evakuaciju 2000 djece iz opsjednutog Vukovara

 

– da svakom narodu pripada demokratsko pravo birati za ministra obrane ili kulture ustašu/četnika/baliju šuškavog kalibra

 

– da svaki narod ima pravo na nezaposlenu sirotinju koja obožava državu koja im je to pravo priuštila

 

– da svaki narod ima pravo u ime ravnopravnosti, dozvoljavati svojim osloboditeljima kršenje zakona bez sankcija, usred vlastite “prijestolnice”

 

– da svaki narod ima pravo uzdržavati višak od cirka 150 hiljada “branitelja” vlastitih privilegija

 

– da svaki narod ima pravo na branitelje koji se ne vrijeđaju na prisustvo ratnih zločinaca u Saboru, njegovanje istih po sanatorijima i prisustvo na državnim proslavama, koje ne vrijeđa spašavanje zločinačkih guzica primjenom dvostrukog državljanstva, ne traže isprike zbog revizija povijesti, ali su smrtno uvrijeđeni kad se branitelji drugih naroda ne vrijeđaju na sasvim jednake postupke spram sebe

 

– da svaki narod ima pravo gurati se u dupe kome poželi, pa i onima koji su od Afganistana, preko Iraka i Libije i Sirije uzrokovali četiri milijuna mrtvih

 

– da svaki narod ima pravo ubojicama koji to svojim žrtvama nisu priznavali, priznati olakotne okolnosti te ih simbolično kazniti, plaćajući im iz budžeta branitelje

 

– da svaki narod ima pravo odbiti odštetu žrtvama svojih ratnih zločinaca, isporučivši im zahtjev za naknadu sudskih troškova

 

– da svaki narod ima pravo na reviziju historije, koja će se jednom opisivati u historijama revizija

 

– da svaki narod ima pravo ukinuti stečena prava drugim narodima, jer su ih stekli na način koji se kosi sa revizionističkim pravilima

 

– da svaki narod ima pravo jezik kojim govori sijaset naroda međusobno se savršeno (lingvistički, ne i etički) razumijevajući, nazove kako mu se sprdne, serući na znanstvene kriterije

 

– da svaki narod ima neupitna prava osloboditelje zvati okupatorima, a izdajnike osloboditeljima

 

– da svaki narod ima prava zabraniti ćirilićno pismo, jer su navodno njime bila klasificirana eksplozivna sredstva padajuća po tom narodu, ali – dakako – nema pravo zabraniti latinicu kojom je označavao svoje naoružanje (još od NDH), ili pak arapske brojke kojima klasificira oružje prodano svim mogućim teroristima

 

– da svaki narod ima pravo suradnike sa Srbima protiv svoje vlade zvati izdajnicima, a komplotere s Turcima (Zrinski i Frankopan) protiv vlastitog cara – nacionalnim veličinama

 

– da svaki narod ima pravo formirati USKOK – grupu uhljeba i amatera nesposobnih (ha!) formulirati iole održivu optužnicu protiv kriminalaca na koje svaki narod ima pravo

 

– da svaki narod ima pravo formirati Remetinec – odmaralište i sanatorij za kriminalce opterećene svojim svakodnevnim frustracijama oko lopovluka

 

– da svaki narod ima pravo formirati Sabor s delegatima ratnim zločincima, predstavnicima fašističkih stranaka

 

– da svaki narod ima pravo prdnuti u vjetar i to prodati kao najljepši miomiris žiteljima i međunarodnoj zajednici

 

– da svaki narod ima pravo smatrati se bogom dan, zaboravljajući da većinu njega čine bitange i prosjek nad prosjecima, a tek manji dio etike osobe

 

– da svaki narod ima pravo guziti manjine po svojoj volji, istovremeno se žaleći na bolove u vlastitoj guzici

 

– da svaki narod ima pravo birati Predsjednika zločinca, premijera lopova. Predsjednicu militantnu mužaču i dati mandat najgorom špiji

 

– da svaki narod ima pravo umišljati temeljem gore rečenog, kako je izašao iz božjeg pimpeka

 

– da svaki narod ima pravo organizirano klati žitelje drugog naroda, nazivajući potonju osvetom najvećim zločinom

 

– da svaki narod ima pravo srati kako je svaki njegov filo(fašistički) pripadnik suđen ili pogubljen samo zato što je Hrvat (tko mu je kriv!), a ne stoga što je pokvareni Hrvat!

 

– da svaki narod ima pravo propisati što on ima pravo, a drugi ga nemaju

 

Eto, to su tek neka od neupitnih prava suverenih naroda kojima vlada cvijeće ljudskog roda, s primjercima koji moralnom ljepotom nadmašuju sve primjerke drugih naroda. Ako to vrijedi za svaki narod, onda je logički jedino neupitan zaključak o nazivlju tog cvijeća: drač, korov, pljeva ili kukolj – na samostalni izbor kojega svaki narod ima suvereno pravo!

 

Ladislav Babić

magazinplus.eu

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close