Naredne rečenice su otpor jednoj od najraširenijih pojava današnjice, a to je glupost. Glupost je konačan ishod i rezultat gotovo svakog oblika društvene interakcije. Logičan uzročnik, iz pozicije svjetskog prvaka u disciplini glupe izjave u pogrešan čas, su razne emocije koje su dio čovjekovog stanja uma, a pomirenost sa dogmama koje su se udobno smjestile na ljudskim plećima snažan je vjetar u leđa. Utjelovljenje nametnutih vjerovanja u individuama katalizator je gluposti. Kada se pomenute individue spoje, vrlo je teško kontrolisati njihovu razornu moć. Njihova uvjerenja se šire kao polen, a istaknutomišljenje je neoborivo i nije podložno kritikama. Oni se vječno sukobljavaju ispod čeličnog štita neznanja sa protivnicima koje ne poznaju, u ratovima koji su izmišljeni kako bi hranili njihove sentimente što uzrokuju glupost. Fizički se vrlo jednostavno manifestuje. Radna temepratura je nešto iznad temperature ljudskog tijela, približno na 37,8 stepeni celzijusa pozicioniranih u obrazima vlasnika gluposti sasvim je dovoljno za ovu uobičajenu pojavu.Također je fascinantna spontana organizovanost gluposti. Vrlo je lako upasti u tok homofobnih ili nacionalističkih aspiracija, tako da i oni koji misle da nisu dio toga, lako se upecaju u mrežu površnih strasti, izuzetno domišljatih psovki ili, što je kod nas popularno, osvrta na određene historijske događaje koji provjereno mogu osloboditi sav potencijal gluposti osobe sa druge strane.
Da li je takmičarski duh? Da li je njegova sveta dužnost očuvanje kulturnog i nacionalnog naslijeđa? Da li je to samopromocija? Da li je to nedostatak pažnje? Da li je neznanje lakosvarivo gradivo nastalo nizom pogrešno ispričanih priča koje su pogrešno tumačene? Ili su to nemilosrdni nagoni koji moraju izaći iz tiječa koje je premalo i suviše krhko da zadrži njihovu brutalnu navalu. Vjerovatno nikada nećemo saznati jer još jedan akter, čiji uticaj je zanemariv, šuti u tami, sa nevjericom posmatra, preplašen i nedovoljno uobičajen. Ta vrsta ljudi, koliko god ne bila glupa, ravnopravan je učesnik pokreta gluposti, da ne kažem glupog pokreta.
U nastavku pročitajte neke od pobjeda gluposti:
– Donald Trump kao personifikacija straha birača koji se nadaju da će zidovi i imigrantske zabrane riješiti problem ekstremizma i kriminala u jednoj državi;
– Religija kao priznati alibi za vršenje nedjela u ime Svevišnjeg;
– Turbo-folk u ulozi promocije sirovih strasti uz neodvojivo fetišiziranje djevojaka i momaka na njihove role modele koji su priznati kriminalci i promiskuitetne dame koje su našle prebrz izvor primanja;
– Demokratija u Bosni i Hercegovini gdje dobro odjevena plemena beskonačno ratuju, a njihove vođe ih pod krinkom vitalnog nacionalnog interesa filuju nacionalizmom;
– Reality show u funkciji obrazovanja mladeži gdje se par nasumičnih mladića i djevojaka upoznaju a potom, kad se upoznaju, uvide da veze nemaju što su tu, iako je lova značajna;
– Sapunice gdje su esmeralde prevaziđene i uspješno zamijenjene kojekakvim ferihama, onurima i šeherzadama dok je providna intriga nepromijenjena, radnja ostala istovjetna jer zašto mijenjati recept koji je tako uku$an (ovdje vrijedi napomenuti i hollywoodsku hiperproizvodnju superheroja, odmetnutih drotova, lažnih junaka i historijskih ličnosti uz neizostavne i šokantne tabue koji nama Evropljanima predstavljaju nužno zlo);
– Pomirenost mediokritetima i sistemsko okivanje ljudskih potencijala;
– Masturbacija na zvuk motora u selima, naseljima i gradovima gdje ljudi pokrivaju uši i trče u zaklon kao da je invazija svemiraca sa Andromede ali bolje da se utišam jer rejsing je život burazeru, ne mogu ti ja to objasniti;
– Snovi o postajanju opakog lika koga se svi boje i idu mu niz kosu, tipa zbog kojeg se šapće ako je u blizini kao da je Hanibal, a potajno mu zavide na statusu jer sve su ribe njegove, a neki pričaju da je kao tinejdžer ubio lika motornom pilom;
– Društvo u kojem su riječi poput rat, smrt, nacionalizam, ekstremizam, granatiranje postale toliko česte da ih se izgovara sa zabrinjavajućom lakoćom, a osobine poput stida, skromnosti, učtivosti, empatije i dobročinstva su predmet iščuđivanja i tretiraju se kao fenomeni;
– Društvo od kojeg njeni najbolji bježe glavom bez obzira ostavljajući samo memorije o prvim ljubavima i fudbalu na ulici kao nečemu istinski dobrom , a sve ostalo je nepojmljivo jer je apsurdno;
– Društvo gdje je zdrav razum uvršten na listu endemskih vrsta i sistemski se radi na njegovom istrebljenju;
– Zabrinjavauća pasivnost akademskih, naučnih i umjetničkih krugova koji su odustali od promjena i uživaju u paušalima i tezgama dok udovoljavaju mediokritetima.
Piše: muula – Buka
