BiH bi nakon sedamnaest godina mogla dobiti novi Zakon o slobodi pristupa informacijama. Ministarstvo pravde BIH je već uradilo Prednacrt zakona, a javne konzultacije su trajale do 12.12. 2016.
No, sudeći prema ocjenama organizacija civilnog društva Prednacrt donosi više nedoumica nego što ih otklanja. Osim toga sadrži i vrlo restriktivne odredbe koje u praksi mogu dovesti do toga da pristup informacijama o radu institucija bude otežan, pa čak i onemogućen.
Iz tog razloga su uputili Ministarstvu zahtjev da Prednacrt ovog zakona povuče iz procedure i vrati ga na doradu jer smatraju da predložena rješenja prijete ukidanju postojećih prava u oblasti pristupa informacijama te se kose sa međunarodnim standardima.
Prema mišljenju Uglješe Vukovića, istraživača u Transparency International BiH (TI BiH), jedna od spornih odredbi je ona koje se odnosi na izuzetke od primjene ovog Zakona. Glavni problem je što oni nedovoljno precizirani.Također, test javnog interesa nije postavljen kao opće pravilo koje važi za sve izuzetke i situacije, tako da se na ovaj način ukida najznačajnije dostignuće važećeg Zakona.
”Prednacrt je čak isključio test javnog interesa u odnosu na jedan izuzetak ne poboljšavajući trenutačni kvalitet, čime će se i dalje ostaviti mogućnost postupajućim organima da arbitrarno tumače šta jeste, a šta nije u javnom interesu”, kaže Vuković. Dodaje da bi zakonodavac pažljivo odmjerenom formulacijom trebao pokušati definirati javni interes i što podrazumijeva njegov test.
Također, jedna od spornih stvari je da Prednacrt propisuje da podnositelj zahtjeva treba navesti razloge zbog kojih traži pristup informaciji.
“To znači da je Prednacrt u sukobu sa svojim načelnim odredbama jer u stavu 4. stoji da ‘svako domaće i strano fizičko i pravno lice ima pravo na slobodan pristup informaciji, bez obveze da navodi razloge i objašnjava interes traženja informacije kojom raspolaže javni organ”, navode iz TI-ja.
Dodaju da navođenje razloga ne bi trebalo postojati ni kao fakultativna mogućnost jer se onda više ne radi o slobodnom pristupu informacijama u skladu sa međunarodnim standardima i preporukama.
Nermina Voloder, istraživačica iz Centra za društvena istraživanja Analitika, koja je radila istraživanja na temu razvoja proaktivne transparentnosti institucija u BiH, kaže da je ova odredba sporna budući da se javni organi financiraju javnim novcem i rade u službi građana, pa prema tome pravo na informacije o radu ovih organa imaju svi građani, bez ikakvih organičenja.
”Zahtijevanje od podnositelja zahtjeva da objasne razloge traženja informacijama ili svrhe u koje će te informacije biti korištene, protivno je samoj suštini zakona koji propagira ideju da su građani, činjenicom da plaćaju poreze kojima se financira rad javnih organa i samim tim kreiranje svih informacija unutar javnog sektora, pravi vlasnici tih informacija”, navodi Voloder za Akta.ba.
Smatra da u u praksi ovakva odredba može značajno ograničiti pristup informacijama, jer ostavlja prostor organima da tumače eventualnu opravdanost ili neopravdanost zahtjeva, što može biti osnova za odbijanje pristupa.
Što se tiče rokova za odgovore na zahtjev za pristup informacija on je kao i do sada određen na 15 dana, ali je predviđena i mogućnosti produženja za još 15 dana i to u slučaju ako se informacija mora tražiti izvan sjedišta javnog organa, ako se jednim zahtjevom traži veći broj različitih informacija, ako je to nužno da bi se osigurala potpunost i točnost tražene informacije.
Iz TI-ja kažu da je trenutno jedno od najčešćih kršenja važećeg Zakona nepoštivanje zakonskog roka koji iznosi 15 dana, što je optimalno rješenje, a datim rješenjem iz Prednacrta bi se omogućilo da se ‘ozakoni’ nepoštivanje zakonskih rokova.
| NIJE NAVEDENO NA KOJI NAČIN ĆE SE VRŠITI NADZOR NAD PROVEDBOM ZAKONA
Voloder ističe da, kako bi se povećala transparentnost rada javnih institucija, zakon uvodi princip obveznog proaktivnog objavljivanja informacija, što je svakako značajan pomak. Međutim ova odredba je u velikoj mjeri restriktivna, odnosno obuhvata tek ograničen broj informacija od javnog značaja. Pritom se ne navode informacije čija objava propisana drugim zakonima, kao što je na primjer Zakon o javnim nabavkama, te informacije čija proaktivna objava propisana standardima utemeljenim na međunarodnim dokumentima ( kao npr.Konvencija Vijeća Europe o pristupu službenim dokumentima, UN-ova Konvencija protiv korupcije), te naprednim zakonskim rješenjama u brojnim zemljamasvijeta, kao na primjer Velika Britanija, Meksiko, Indija, zatim zemlje u regionu kao što su Hrvatska i Srbija. Također, tu je slaba zaštita prava na pristup informacijama koja se ogleda u činjenici da nije propisana na koji način, u kojem roku i uz koje pretpostavke Žalbeno vijeće Vijeća ministara BiH odlučuje o žalbama po osnovu zahtjeva za pristup informacijama, zatim nije definirana struktura, proces imenovanja i razrješenja članova Vijeća, te drugi mehanizmi kojim se garantira neovisnost i stručnost ovog tijela kada je u pitanju zaštita prava na pristup informacijama. Nadalje, u Prednacrtu teksta nije navedeno na koji način se provodi nadzor nad provedbom zakona. “Zakon u trenutnoj formi nije usklađen sa zakonodavstvom Europske unije, iako je harmonizacija propisa sa zakonima EU jedna od obveza Bosne i Hercegovine u procesu europskih integracija. U tom smislu, tekst zakona ne propisuje pravo na ponovnu upotrebu informacija javnog sektora, kako je to navedeno u EU Direktivama iz 2003. i 2013. godine”, kaže Voloder. |
D.Kozina
Akta.ba
