Tako u Mostaru slobodno šetaju ustaše i niko se već godinama ne brine o tome
Danas u 12 sati skupina od 15-ak ustaša je u crnim majicama, po uzoru na Crnu legiju ustaškog koljača Jure Francetića, napala stariju skupinu antifašista koji su došli položiti cvijeće na Partizansko groblje.
Mediji su pomazili ovu ustašku izvidnicu nazivajući ih huliganima. Huligani nisu sljedbenici ideologije koja je bacala djecu na nož. Shodno tome, u Mostaru ordiniraju ustaške horde i napadaju antifašiste.
Napad na ljude koji su u državi Bosni i Hercegovini, nastaloj na tekovinama antifašizma i ZAVNOBiH-a, željeli da obilježe Dan državnosti te iste države ponajbolje svjedoči o velikoj i plemenitoj borbi koju su partizani vodili protiv ustaša i svih ostalih fašista.
Ovaj napad svjedoči i dokida bemislene objašnjavajuće repeticije debelih akademskih glava koje se upinju razjasniti razliku između ustaša i filoustaša. Napad koji se desio pokazao je – nema razlike, a rješenje može biti samo jedno za njih.
Tako u Mostaru slobodno šetaju ustaše i niko se već godinama ne brine o tome. Razlog je jednostavan, razlika između njih i HDZ-a ista je kao i razlika između ustaša i filoustaša.
U izjavi za medije, Ljudevit Marić, portparol MUP-a HNK, podmuklo je u prvi plan istaknuo da su pripadnici SABNOR-a nisu najavili posjetu groblju. Dakle, bijesni penzioneri na svoju ruku odlaze na groblje. Logično, snose odgovornost. To je posve logično, trebalo bi se uvažavati da je Mostar grad otvoren za ustaše i glupo je uzimati zdravo za gotovo da te oni neće malo napasti u svojim redovnim ekspedicijama.
Mutava policija će ih potražiti, kao što već godinama traži sve te ustaše koje neumorno ruiniraju Partizansko groblje.
Reakcije tobožnjih normalnih ljudi su sablažnjivo ibrećenje. A iza te uljuđenost se krije kukavičluk. A kukavičluk onih koji bi trebali davati otpor je ohrabrenje ustašama da nastave svoje igrarije, napadanje starijih, otvaranje radnih logora i unajmnjivanje logoraša po uzoru na svog partijskog šefa. I sve dok antifašisti izbjegavaju otvoreno priznati da živimo u zemlji koja trpi fašističko nasilje, ostat ćemo ucijenjeni da ponavljamo floskulu kako je ovo “pravna država” da “sudovi trebaju raditi svoj posao” da “nasilje nije rješenje” dok ustaše neumorno vrše nasilje, nekad više, a nekad manje. No, uvijek i kontinuirano su prisutni da podsjete i šire strah.
Smrt fašizmu, sloboda narodu!
Prometej.ba
