BiHPolitika

Dragan Čović – nositelj klerikalnih i sovjetskih vrijednosti BiH

Nihad Hebibović za Vijesti.ba

Dragan Čović – nositelj klerikalnih i sovjetskih vrijednosti BiH

U četvrtak 16.marta i petak 17.marta ove godine u Neumu će pod pokroviteljstvom člana Predsjedištva Bosne i Hercegovine Dragana Čovića biti održan znanstveno – stručni skup sa međunarodnom sudjelovanjem pod nazivom “Hrvati Bosne i Hercegovine – nositelji evropskih vrijednosti”, a skupu će prisustvovati i hrvatska predsjednica Kolinda Grabar – Kitarović.

Nema sumnje biće to još jedna prilika da Čović, ovaj put pod egidom znanstvenosti, priprijeti sada već realnom blokadom države ukoliko se do 2018.godine ne izvrše izmjene Izbornog zakona, onako kao što je to on zacrtao, a zacrtao je, to je barem danas svima jasno, da jedini i isključivi vršioci vlasti iz reda hrvatskog naroda mogu biti samo i isključivo oni koji su iz reda njegove partije. Biće to prilika da Čović još jednom podrcrta nužnost federalizacije Federacije BiH, koja je kako kažu, već ionako federalizirana, samo je još treba ustavno i zakonski izfederalizirati na etničkom principu. Sve je to od ranije poznato, a izgledi da se takvi politički ciljevi na ovom znanstvenom skupu još jednom ne ponove ravni su nuli.

Međutim ostavimo se sada Čovićevih krajnjih političkih ciljeva i fokusirajmo se na tren na sami ideološko- propagandi aspekt znanstvene konferencije koju organizira Dragan Čović.

Sam naslov konferencije “Hrvati Bosne i Hercegovine – nositelji evropskih vrijednosti”, više je nego indikativan. Razumije se da Hrvati kao narod, baš kao i ostali narodi ovog podneblja baštine evropske vrijednosti, međutim, da li je politika koju provodi Dragan Čović u korelaciji sa evropskim vrijednostima? Šta Dragan Čović i društvo okupljeno oko njega samim nazivom konferencije žele poručiti?

Ako su Hrvati Bosne i Hercegovine, a Čović pod Hrvatima Bosne i Hercegovine podrazumijeva jedino Hrvate HDZ-a BiH, nositelji evropskih vrijednosti, onda to po automatizmu, iako to Čović i organizatori konferencije neće priznati i takvu kvalifikaciju će iz političke korektnosti negirati i nazvati je grubom insinuacijom, znači, da su Hrvati ti koji su kada je riječ o evropskim vrijednostima u jednoj “civilizacijski” superiornoj poziciji kao nositelji takvih vrijednosti, dok su drugi, i to tako treba iz suptilno plasirane poruke zaključiti, u jednoj inferiornoj poziciji.

Srbi sa jednom izvorno bizantijskom tradicijom i pod teretom suočavanja sa nedavno počinjenim genocidom u njihovo ime, naravno da ne mogu biti ( poruka je to “nositelja”) nositelji evropskih vrijednosti, a još manje od njih, to jeste daleko manje, nositelji evropskih vrijednosti mogu biti orijentalizirani Bošnjaci pod teretom “islamskog radikalizma” i tobožnjeg “klerikalizma”. Ko onda može biti nositelj evropskih vrijednosti? Naravno, Hrvati – i to oni Hrvati, ne kao građani nego kao pripadnici naroda nad kojim Čović suvereno vlada.

Izvorište takvog HDZ-ovog ideološko-političkog konstrukta je u shvaćanju evropskih vrijednosti kao vrijednosti jedne kršćanske (katoličke) unije, kojoj su Hrvati katolici najbliži pa bi ujedno oni kao takvi trebali biti nositelji evropskih vrijednosti. Sa druge strane na evropske vrijednosti kao vrijednosti kršćanske Evrope tako gleda i jedna muslimansko- erdoganovska interpretacija Evrope i njenih vrijednosti. U tome kontekstu postoje usaglašeni pogledi na Evropu i njene vrijednosti između Dragana Čovića i Redžepa Taipa Erdogana, dok u suštini evropske vrijednosti ni iz Čovićeve katoličke niti iz Erdoganove muslimanske vizure nisu kršćanske (katoličke) nego građanske prije svega utemljene na principima građanskog društva i za takve principe kršćanstvo i islam su u političkom smislu sasvim irelevantni.

Dakle Čovićevo poimanje Evrope jeste duboko konzervativno i religijsko a evropske vrijednosti to nisu. Pored toga Čovićevo i HDZ-ovo poimanje evropskih vrijednosti, pri čemu se ono oslanja na klerikalnu dimenziju Evrope jeste u odnosu na druge narode u BiH, rasističko. Ako u Evropi danas postoji kontinuirana borba između klerikalaca (desničara), te jedne antigrađanske Evrope i građanske Evrope koja se bori za ono što su temeljne građanske vrijednosti, Dragan Čović i HDZ- su ovo prvo, i u takvom svjetlu evopske vrijednosti ovdje i nastoje da prezenitiraju. Čovićeva Evropa je jedna burbonska Evropa koja diže svoj klerikalni glas protiv građanske. U historijskom smislu Čovićeva zastava “HDZ-ovog naroda” je bijela burbonska zastava a ne trikolor  građanska zastava, ili sa druge strane Čović je pristalica osmanlijskog pogleda na Evropu a ne Ataturkovog građanskog odnosno sekularnog.

Međutim nije samo “najevropljanin” BiH Burbonac i Osmanlija on je i politički lenjinista. Ne postoji vlastodržac u Evropi koji se vjernije drži konstitutivnosti kao ustavnopravnog koncepta do Dragana Čovića. Nigdje u Evropi, pa čak ni u propalom Sovjetskom Savezu, to jeste današnjoj Rusiji, princip konstitutivnosti više ne postoji. Taj ustavnopravni princip koji je u načelu u suštoj suprotnosti sa građanskim ustavnopravnim principom koji je temelj evopske vrijednosti ustoličen je u Sovjetskom Savezu kao lenjinistički model rješavanja nacionalnog pitanja i pitanja participacije u vlasti koji je počivao na tzv “narodnoj demokratiji” a ne građanskoj. Komunistima građanin nije predstavljao politički subjekt nego narod.

Tu ustavnopravnu poziciju kasnije će iz Lenjinove teorije na politički teren prevesti Staljin. Narodna demokratija u daljem historijskom slijedu biće okasnica socijalističkih sistema. Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine ( ZAVNOBIH)  iz kojeg HDZ i Čović danas crpe princip konstitutivnosti proizvod je “narodne demokratije” odnosno lenjinističko-staljnističkog koncepta ustavnotvornosti. Međutim ne u potpunosti. ZAVNOBIH kao i AVNOJ jedan su historijski kompromis između “narodne demokratije ( komunisti) i građanskog zapadnog ( evropskog) društva i vrijednosti, nastao u specifičnim okolnostima pod uticajem sa jedne strane Sovjeta a sa druge strane zapadnih (građanskih demokratija). Ta dva ustavnopravna koncepta zastupljena su i danas u postojećem Ustavu BiH, Aneksu IV Dejtonskog mirnovog sporazuma. Ono što je nekada ranije predstavljalo ustavni i politički kompromis danas je kamen ustavno-političkog spoticanja. Borba između ta dva koncepta još uvijek traje. Ona se manifestira u svakodnevnoj politici u njenom širem i užem smislu.

Pošto Bosna i Hercegovina teži ka članstvu u Evropskoj uniji, logično bi bilo da u krajnjem cilju kao završetak tranzicionog procesa iz socijalističkog u građansko društvo, građanski ustavnopravni princip prevagne i odnese pobjedu nad principom konstitutivnosti koji je historijska zaostavština propalog socijalističkog narodno – demokratskog principa. Dragan Čović i HDZ BiH nalaze se na strani ovog drugog, temeljno antigrađanskog, antidemokratskog i antievropskog, dakle sovjetskog. Podsjećanja radi, o Čovićevoj “Sovjetskoj republici” u nastajanju na ovom portalu je već koncizno pisao Haris Imamović u tekstu – “Treći entitet i očuvanje države BiH”.

Pa ipak razumljiva su Čovićeva nastojanja da uz pomoć starih i prevaziđenih koncepata zadrži vlast. Razumije se, niko ne želi ispustiti vlast iz svojih ruku, ali ono što je zapravo fascinantno jeste Čovićava sposobnost da propale koncepte koji su u potpunoj suprotnosti sa evropskim vrijednostima, inauguirira, jasnije rečeno podvali, kao evropske vrijednosti a svoju politiku za koju je uvjeren da je podjarmila sve Hrvate u Bosni i Hercegovini prikaže kao nositelja evropskih vrijednosti, iako bi se prije i to argumentovano moglo reći, da ona počiva na crkveno- sovjetskim principima.

Predstavljati ono što je negacija evropskih vrijednosti u političkom smislu kroz oblik jedne političke platforme kao evropske vrijednosti uistinu je umijeće nemogućeg i u tome je Dragan Čović najbolji.

Piše: Nihad Hebibović

(Vijesti.ba)

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close