Dani / Prof. dr. Azra Hadžiahmetović: Ne zanosimo se, niko neće biti pošteđen!

Redovna profesorica na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu i rukovodilac Katedre za ekonomsku teoriju i politiku, za naš list govori o gotovo bezizlaznoj ekonomskoj situaciji u BiH, nemogućnosti nalaženja alternative kreditnom zaduživanju u inostranstvu, opasnosti od “mjera štednje” koje bi mogle upropastiti potrošnju i durnuti bosanskohercegovačku ekonomiju u daljnju stagnaciju, te o (ne)mogućnostima pozicioniranja BiH naspram novih svjetskih ekonomskih blokova

DANI: Federalna vlada u nemogućnosti je da nastavi sa isplatom kredita MMF-u, najavljuje nova “rezanja” u zdravstvu, školstvu, policiji, dok Vlada RS-a to koristi da optuži državu za disfunkcionalnost. Kako biste, najbolje, stručno opisali situaciju u kojoj se nalazimo?

HADŽIAHMETOVIĆ: Važno je podsjetiti se da su se svojevremeno, u Pismu namjera koje su uputile MMF-u, vlade u BiH (Vijeće ministara i entitetske vlade) se obavezale da će izvršiti odgovarajuće reforme u njihovoj nadležnosti. Na osnovu toga, MMF je odobrio Stand-by aranžman kao finansijsku podršku budžetima za najavljene reforme, koja se isplaćuje u tranšama u zavisnosti od dogovorene dinamike reformi. Sada je došlo vrijeme da se ispune uslovi za novu tranšu, od kojih vrijedi posebno spomenuti obavezu federalnih vlasti u kontekstu donošenja zakona koji se odnosi na penzioniranje boračke populacije. Dakle, neispunjena obaveza FBiH a tranša se odnosi na cijelu BiH. U ekonomskom smislu, vrijedi podsjetiti na izuzetno loše ekonomske performanse BiH – skroman ili nikakav ekonomski rast kao rezultat niskog obima ekonomskih aktivnosti, veoma visoka nezaposlenost, nepovoljna platnobilansna situacija sa naglašenim vanjskotrgovinskim deficitom, povećanom vanjskom zaduženosti, pad investicija, posebno pad interesa stranih investitora za BiH, pad kreditnog rejtinga, nezavršene ključne strukturne reforme socijalnog sektora. Kao rezultat toga, pogoršanje životnog standarda smanjilo je potrošnju, čime su i prihodi u budžetima smanjeni i sa tendencijom daljeg pada.

DANI: Postoji li ikakva alternativa postojećim kreditnim zaduživanjima? Vlada RS-a najavljuje traženje alternativnih sredstava, s obzirom na to da se političke stranke u Federaciji ne mogu dogovoriti. Da li je to realna opcija?

HADŽIAHMETOVIĆ: Aranžman sa MMF-om putem tranši trebalo je da izvrši “premošćavanje” do okončanja ključnih reformi i efekata koji bi vanjske budžetske podrške učinili suvišnim. Ključno pitanje, ekonomski gledano, koje se nameće je šta, ukoliko izostane tranša MMF-a, može biti alternativa? Na povećanje prihoda po osnovu oporezivanja ne možemo računati u uslovima pada gotovo svih oblika potrošnje. Novo zaduživanje vani i pod pretpostavkom da nam takve mogućnosti stoje na raspolaganju, a što je upitno, teško mogu doživjeti ekonomsku opravdanost u uslovima već naglašenog rasta vanjskog duga u posljednje vrijeme. Unutrašnji dug, problem koji je bio apostrofiran i prije manifestacija ove krize, iscrpio je svoje mogućnosti. Ostaje opcija drastičnih rezova budžetskih stavki na strani rashoda, koje će, uvažavajući specifičnu težinu socijalnih problema, imati dodatne negativne i to multiplikativne efekte na pogoršanje ekonomskih performansi. I, posebno važno, treba imati u vidu da od ovih šokova niko neće biti pošteđen. Mogu neki nivoi vlasti naći neka privremena rješenja, ali, uz velika naprezanja i samo kratkog trajanja. Generalno, turbulencije koje bi eventualno počele u FBiH, veoma brzo bi zahvatile kantone i lokalne organe vlasti, drugi entitet – RS i državni nivo. Posebno bi bile pogođene vitalne funkcije koje se finansiraju iz budžeta, ali nijedna oblast ekonomske i socijalne razvojne komponente ne bi ostala pošteđenom. Ovo posebno iz razloga krhkosti ekonomskog sistema i velike ranjivosti, koje su rezultat nezavršene reformske agende, složene i neefikasne unutrašnje strukture, propuštenih i/ili promašenih poteza politike i sl.

DANI: Da li biste se složili da scenarij umnogome podsjeća na 80-e kada su jugoslovenske republike prebacivale federaciji da je ekonomski neodrživa, te su podgrijavale republičke nacionalizme, koji su doveli do kolapsa SFRJ? Kakva je, u tom smislu, budućnost BiH? Kako se izvući iz postojeće krize, a da ne dođe do političkog kolapsa?

HADŽIAHMETOVIĆ: Imate pravo da bi, u političkom smislu, ovaj nepovoljni scenarij podgrijao, a već, kako vidimo, podgrijava atmosferu “ugroženosti” RS-a od FBiH, prebacivanja loptice odgovornosti za neuspjeh ili kašnjenje reformi i lošu ekonomsku situaciju na nekog drugog, pravdanje političkih zahtjeva ekonomskim argumentima, posebno u kontekstu funkcioniranja državnih institucija (neefikasne, rastrošne). Nije da u svemu tome na prvi pogled nema istine, ali ne zaboravimo, državne institucije, njihov rad, efikasnost i rezultati, dozirane su najvećim dijelom političkom voljom RS-a.

Da li ova situacija priziva neka sjećanja i asocira na stanje u SFRJ neposredno prije raspada? Ne. Ja cijenim da su razlozi raspadu Jugoslavije bili druge prirode i mnogo dublji nego što se to na prvi pogled čini. Nažalost, nekima odgovaraju paralele takve vrste koje bi, po uzoru na Jugoslaviju, i Bosnu i Hercegovinu i njen opstanak učinile nemogućim. Nije to ni novijeg datuma niti neprepoznatljivo. Ono što im danas daje “krila” jesu trendovi koji generalno prate krize, recesije, ekonomska usporavanja, a to je jačanje nacionalizma, protekcionizma, ekonomskog šovinizma i sl. Kada se to preslika na sve naše političke i ekonomske krhkosti, onda to dobiva posebno značenje. Najveća zamka u koju sada možemo upasti bila bi da se bavimo ovim pitanjima, otvaramo rasprave političke naravi, zaoštravamo rječnik komunikacije, umjesto da se okrenemo suštinskim pitanjima – kako obezbijediti ekonomsku stabilnost, podstaći rast, zaposlenost, poboljšati životni standard. Tu leži najveći dio odgovornosti onih koji su dužni da stvari usmjere u dobrom pravcu. Ako se u tom kontekstu i otvore pitanja ustavnih reformi u cilju stvaranja efikasnijeg unutrašnjeg uređenja, diskusije te vrste treba usmjeriti u pravcu u kome će se voditi računa o posebno važnim ekonomskim argumentima. Otvarati teme koje su nas pratile posljednjih 20 godina i posebno, otvarati ih na način na koji su otvarane u posljednjih 20 godina, značilo bi dodatno gubljenje danas dragocjenog vremena, što samo može pogoršati ionako lošu ekonomsku i socijalnu situaciju u cijeloj BiH, dakle i u FBiH i u RS-u. Neka se niko ne zanosi da iz ovog stanja može izaći bolji. Mi moramo računati sa novim mjerilima unutar BiH – manje ili više loše, danas ili sutra loše i sl.

DANI: Zemlje BRICS-a (Kina, Indija, Rusija, Južnoafrička Republika, Brazil) najavljuju formiranje pandana Svjetskoj banci i MMF-u. Da li to znači uvod u nove svjetske blokovske podjele i da li su one dodatna opasnost za opstanak BiH?

HADŽIAHMETOVIĆ: U pokušaju odgovora na ovo pitanje, smatram važnim skrenuti pažnju na nekoliko činjenica. Kriza koja je potresla svijet počevši od 2006/7 god., niti je obična, niti uobičajena kriza koja je pratila svijet kroz historiju. Ova kriza je imala i ima sva obilježja – i finansijske, ekonomske i dužničke krize, krize ekonomske teorije i krize ekonomske politike, krize ekonomskog modela, dominantnog ekonomskog obrasca, itd. Danas se sa sigurnošću jedino zna da svijet ekonomije i politike ne mogu funkcionirati kao što je to bio slučaj do ove krize, ali, niko još sa sigurnošću ne zna kako ćemo funkcionirati u budućnosti. Svijet je danas praktično u nekoj vrsti velikog preustrojavanja – i teorijskog i ekonomsko-političkog. Koliko će ovaj period traganja za novim obrascem ekonomskog ponašanja trajati, to niko ne može predvidjeti. Šta se čini u međuvremenu? Svako pokušava naći novi put za podsticaj ekonomskom rastu, nove impulse rastu, nove načine jačanja konkurentnosti na globalnom planu. Mijenja se i sjevernoamerički region, Evropa, azijski region. Mijenjaju se odnosi između ova tri glavna svjetska igrača, mijenjaju se njihove pozicije u globalnoj konkurentnosti. U tom kontekstu imamo i najave formiranja zone slobodne trgovine u azijskom regionu, zone slobodne trgovine od Lisabona do Vladivostoka, na sceni među ključnim ekonomskim igračima imamo BRICS, MIST, nove zajednice zemalja koje ruše dosadašnje kriterije ekonomskog integriranja, stvaranja ekonomskih saveza. Kako su snažni i neuobičajeni današnji ekonomski interesi, pokazuju upravo ove nove konstrukcije – dokaz da ni geografske, političke, historijske, kulturne, religijske i druge različitosti nisu barijera za realizaciju zajedničkih interesa. Dakle, ništa nije niti će biti kao što je bilo ranije. Institucionaliziraju se novi odnosi, nova pravila, novi ekonomski blokovi, do jučer nezamislivi ekonomski savezi. Podsjećam, riječ je o novim ekonomskim pravilima igre.

DANI: A gdje će završiti BiH u svim tim silnim globalnim preustrojavanjima?

HADŽIAHMETOVIĆ: Previše smo mi još uvijek zabavljeni unutrašnjim problemima i previše zarobljeni u stereotipima ekonomskog ponašanja. Kao dio evropske ekonomije, dijelimo sudbinu njene pozicije u globalnoj konkurentskoj igri. A rezultati globalne igre trenutno ne idu u prilog evropskoj, a posebno ne EU ekonomiji. Iole pažljivijim analitičarima globalnih preustrojavanja, ova situacija bi trebala biti stimulans za što bržu integraciju BiH u EU. Treba imati u vidu da pitanje proširenja danas nije u vrhu EU agende, posebno ne iz ugla cijene koštanja. Prioritetan angažman EU je usmjeren u drugom pravcu. Sve ovo obavezuje BiH na trostruko brži napor, kako ne bismo ostali izvan globalnih tokova. U kojoj mjeri jesmo i, posebno, u kojoj mjeri ćemo biti dio ovog novog svijeta, po tome će se mjeriti uspješnost ili neuspješnost nošenja sa ekonomskim problemima. Jedno je sigurno – danas niko, a posebno male zemlje kao što je BiH, ne može sam. I EU je dovoljno mala za ove velike igre. Što prije shvatimo gdje nam je mjesto i što prije do njega dođemo, imamo šansi. Alternative nema a cijena kašnjenja je, kao što vidimo, izuzetno visoka i sve više rastuća.

 

(Dani)