Izbori u BiH se moraju održati, to smatra većina političkih predstavnika osim predsjednika HDZ BiH Dragana Čovića. On je eksplicitan da bez promjene izbornog zakonodavstva nema uslova za njihovo održavanje. Iz SDA su kontra toga ali razumljivo ne bi im bilo mrsko prolongiranje. Oni ipak sa HDZ-om drže sve poluge moći u F BiH.
Jedno od opravdanja za Čovića je teško održiva priča o majorizaciji Hrvata po važećem Izbornom zakonu. Majorizacija postoji to je tačno, samo što su žrtve građani čija volja se krade na izborima. Majorizirani su i svi oni koji vjeruju da se pošteno i na osnovu programa može osvojiti mandat. O tome je ovih dana progovorio vijećnik HSS-a Mario Šušnjar u Posušju.
On tvrdi da je javna tajna u općini Posušje i u Zapadnohercegovačkom kantonu da se na dan izbora, bilo općih, bilo lokalnih, iza 19 sati “događaju prava izborna čuda i da dolazi do majorizacije nad vlastitim stranačkim kolegama”. Kaže da se radi o izbacivanju onih kandidata koji nemaju na tom biračkom mjestu svoje posmatrače.
“Ne radi se tu o protuzakonitom djelovanju protiv kolega s listi, nego i o jasnom negiranju legitimne volje birača. Hoće se reći – ok, birači su dali toj i toj listi povjerenje, a mi ćemo sada odrediti tko ulazi u igru a tko ispada. To je gospodo majorizacija. A protiv nje se kao borimo? Ili ne?”, rekao je Šušnjar na sjednici.
Za primjer je uzeo Daria Knezovića iz Širokog Brijega koji je za Parlament F BiH dobio preko 14.000 glasova. Za provjeru je predložio da se anketiraju građani vjerujući da će se ispostaviti kako njih većina nema pojma ko je Knezović.
U CIK-u su svjesni toga i pripremili su prijedlog promjene izgleda izbornog listića. Prilagodili su ga mogućoj upotrebi skenera s tim da na njemu više ne bi bila imena kandidata, već tri polja u koja se mogu upisati brojevi onih koje bi voljeli preferirati. Od struke se može čuti i da je pogrešno povezivanje izborne krize u Mostaru sa onim što danas priča Dragan Čović. U Mostaru nije bilo uslova za održavanje izbora, što nije slučaj za Opće izbore. Po tom zakonu su održani izbori 2018. godine koji nikada nisu do kraja implementirani isključivo voljom HDZ-a koji je dobio ne samo poluge zaštite interesa Hrvata, već i blokade rada institucija, što implicira da je to krajnji cilj.
Da je riječ o spinu iz HDZ-a pokazuju i njihovi kadrovi Čović, Lidija Bradara, Bariša Čolak i Marina Pendeš koji sjede u Domu naroda. Izabrani su po zakonu koji im ne valja. Po tom zakonu je i Dragan Čović biran za člana Predsjedništva BiH baš kao i Željko Komšić.
Stvarni strah HDZ-a je CIK u kojem su sa SNSD-om izgubili poluge moći za majorizaciju o kojoj je govorio Šušnjar. Kada bi HDZ i SNSD povratili kontrolu nad CIK-om vjerovatno priče o neodržavanju izbora ne bi bilo. Ovako smeta im činjenica da Ustavni sud BiH nije van snage stavio član 10. stav 12 Izbornog zakona kojim se daje nadležnost CIK-u da određuje broj delegata iz svakog konstitutivnog naroda iz svakog kantona.
Opravdan je strah HDZ-a da bi se moglo desiti da ovaj put ne ostvari potpunu kontrolu nad Klubom Hrvata u Domu naroda Parlamenta F BiH koja garantuje mogućnost blokade donošenja bilo kakvih odluka. Zato se u javnost plasira teza da se može blokirati izbor delegata u Dom naroda F BiH iz kantonalnih skupština. Bilo je toga i do sada, pogađate, pokušao je to upravo HDZ, ali i SDA. Problem je što CIK može zakazati održavanje kantonalne Skupštine.
To je potvrđeno dopisom iz 2014. godine kada su hrvatski kadrovi u CIK-u opominjući SDA uradili ono što nisu htjeli 2010. kada je imenovanje delegata pokušao blokirati HDZ. Imajući u vidu da predsjednik SNSD-a Milorad Dodik želi potvrditi svoju moć na izborima, ali i da opozicija u RS-u izbore vidi kao šansu za promjenu HDZ ne može računati na podršku političkih partija iz RS-a za bojkot izbora. Jasno je da bojkot izbora nije ni opcija za sve hrvatske stranke kojima Bošnjaci nikada nisu bili prepreka da se obračunaju sa HDZ-om. Pluralizam kod Hrvata nije ugasio Izborni zakon već majorizacija o kojoj govori Šušnjar.
