Na konkursima za posao kandidati stranačkim članskim kartama i rodbinskim vezama tajno dokazuju podobnost
Centar civilnih inicijativa je uličnom akcijom „Sposobnim, a ne podobnim“ organiziranoj 2. avgusta 2016. godine u Sarajevu zvanično pokrenuo peticiju kojom se zahtijeva zapošljavanje u državnoj službi, zdravstvu, obrazovanju i javnim predužećima isključivo na ličnoj sposobnosti, znanju i iskustvu kandidata. Na konkursima za posao kandidati stranačkim članskim kartama i rodbinskim vezama tajno dokazuju podobnost, ali sposobnost ili nesposobnost kako podobnih, tako i nepodobnih je teško dokaziva.
Akcija bi imala smisla da komercijalizacijom i politizacijom srednjeg i visokog obrazovanja, diploma nije prestala biti dokaz nečijeg znanja i sposobnosti. Zbog toga je korupcija u obrazovanju najpogubnija za jedno društvo, a komercijalizacija i politizacija su latentna korupcija.
Naučna zvanja stiču politički angažirane osobe ili već kako sebe neki zovu „profesionalni političari“. Šta će uopće profesionalnom političaru naučno zvanje? Velika je razlika između osobe koja je prvo stekla najviša naučna zvanja, a onda se politički angažirala, od osobe koja je s političkim angažmanom upisala magistarski i doktorski studij. Tako dobivamo kadar formalno stručan i podoban. Onima stručnima ne preostaje ništa drugo nego da odaberu „pravu“ političku opciju, aktivno se uključe u politiku i tako postanu podobni. Na taj način se nađu u grupi sa nestručnim i podobnim. Isto tako i nepodoban sa fakultetskom diplomom ne znači da je stručan i sposoban.
Visoko obrazovanje je degradiralo samo sebe, a onda i srednje i osnovno obrazovanje proizvodeći nestručan nastavni kadar za srednje i osnovne škole. Kao i druge fakultete, nastavničke fakultete upisuju i završavaju kako oni sposobni koji su spremni na cjeloživotno učenje, tako i oni koji mogu da plate studij i koji imaju „štelu“, a vrijeme zadnje pročitane knjige podudara im se sa datumom diplomiranja.
Uporedo sa uvođenjem studiranja po Bolonjskom procesu započela je i reforma osnovnog obrazovanja, odnosno počelo je uvođenje devetogodišnjeg osnovnog obrazovanja. Pošto je nastavni kadar uvijek glavni nosilac reformi Koncepcijom devetogodišnje osnovne škole bilo je propisano da se od nastavnika zahtijeva fakultetsko obrazovanje. Uslijedila je i promjena koeficijenata za obračun plaća nastavnom osoblju u osnovnim školama: stvorena je značajna razlika između nastavnika sa višom stručnom spremom i nastavnika sa visokom stručnom spremom. Konkursima za radno mjesto nastavnika u osnovnoj školi nije zahtijevana visoka stručna sprema, zbog čega se stiče dojam da je Ministarstvo ovim htjelo izbjeći finansiranje stručnog usavršavanja nastavnika.
Većina nastavnog osoblja u osnovnim školama je 2005. godine bila sa višom stručnom spremom, a sada je obratno. Bila bi to pozitivna promjena da je Ministarstvo za obrazovanje, nauku i mlade u saradnji sa fakultetima obezbijedila iste mogućnosti doškolovavanja za svo nastavno osoblje u osnovnim školama. Nisu svi imali iste mogućnosti: nekima je bilo omogućeno da upišu odmah treću godinu, neki su morali započeti studiranje od prve godine, a neki ni sada nemaju mogućnost da završe II. ciklus visokog obrazovanja, jer ne postoji odgovarajući dvopredmetni studij. Neki oblici doškolovavanja nastavnika su u poređenju sa redovnim četverogodišnjim studijem svedeni na nivo večernjih škola.
Vijeće ministara BiH je 2011. godine usvojilo dokument “Osnove kvalifikacijskog okvira u Bosni i Hercegovini” (Službeni glasnik BiH, god. XV, br. 31) koji sadrži i tabelarni prikaz nivoa osnovakvalifikacijskog okvira u Bosni i Hercegovini. Iz tabelarnog prikaza se vidi da je za zvanje bachelor ili baccalaureat koje se stiče nakon završenog I. ciklusa visokog obrazovanja (po Bolonji), ekvivalent viša stručna sprema. Visoka stručna sprema iz ranijeg sistema je ekvivalentna II. ciklusu visokog obrazovanja sa kvalifikacijom master.
O ovome dokuemntu je po prvi put javno govorio aktuelni ministar za obrazovanje, nauku i mlade KS prof. dr. Elvir Kazazović. Gdje se krije odgovor na pitanje zašto ovakav dokument nije donijet ranije i zašto nije primjenjen u praksi? Kome je odgovaralo? Fakultetima i studentima sa novcem i vezama, bez želje za znanjem?
U pomenutom dokumentu postoji napomena: „Magistar nauka ne može se koristiti za predlaganje sticanja novih kvalifikacija, već samo za prepoznavanje postojećih kvalifikacija, te onih koje su stekle ili će se steći u inostranstvu.“
Tako magistri nauka najgore prođoše u reformi visokog obrazovanja! Treći ciklus visokog obrazovanja traje tri godine, a svaka godina košta 4000 KM! Magistri nauka su jedino oslobođeni polaganja ispita, ali nisu oslobođeni plaćanja?! Zar ne bi bilo bolje da je obratno? I šta uopće plaća doktorant, ako profesori neće imati nikakvu obavezu prema njemu? Šta se može drugo zaključiti iz ovakve prakse, već da je fakultetima bitan novac, a ne znanje!?
Javna je tajna da se ispiti i diplome kako na državnim, a pogotovo na privatnim fakultetima prodaju. Kupaca ima, što objašnava i postojanje velikog broja visokoškolskih ustanova. Prema podacima Centra za informiranje i priznavanje dokumenata iz oblasti visokog obrazovanja, na području Bosne i Hercegovine 2014. godine radilo je 10 javnih i 39 privatnih licenciranih visokoškolskih ustanova sa sjedištima u: Sarajevu, Banjoj Luci, Istočnom Sarajevu, Tuzli, Mostaru, Bihaću, Travniku, Prijedoru, Brčkom, Trebinju, Gradiški, Laktašima, Cazinu, Bijeljini, Doboju, Vitezu, Kiseljaku, Goraždu, Konjicu i Sokocu.
Ako se uzme u obzir da školarina na privatnim fakultetima za jednu godinu iznosi i do 2.500 KM, može se zaključiti da je takvim fakultetima u interesu da imaju što više studenata. Bitan je kvantitet, a ne kvalitet! Kako biti siguran da je ovo zaista prodaja znanja, a ne legalna prodaja diploma? Isto je i sa javnim fakultetima na kojima postoji vanredni studij ili kako se to sada zove „samofinansirajući studij“ koji košta oko 1000 do 1200 KM godišnje.
Na konkursu za posao svi kandidati su ravnopravni i svi zahtijevaju pošteno zapošljavanje: oni koji su znanjem zaslužili diplomu, oni koji su platili jedan ili više ispita, oni koji su platili sve ispite, oni koji su zahvaljujući stranačkim, rodbinskim i prijateljskim vezama polagali ispite i oni koji su kupili diplomu. Situaciju u pogledu obrazovanja i zapošljavanja najbolje definira aforizam legendarnog Duška Radovića samo što izraz „dobar“ treba zamijeniti izrazom „pošten“. U izmijenjenoj varijanti aforizam glasi: “Da li bi ljudi mogli biti pošteniji? Mogli bi, ali niko neće prvi da počne. Svi imaju loša iskustva. Nismo li se malo puta zaklinjali da ćemo biti pošteniji? I neki stvarno postanu pošteni, pa ispadaju naivni. Jer su oni drugi – postali još gori.”
Mr. sci. Arifa Isaković/Prometej.ba
