ZLOČIN I KAZNA ALEKSANDRA VUČIĆA
Pitam se iz koje to vukoj….e dolazi predsjednik Srbije Aleksandar Vučić? Pitam se koji i kakvi roditelji su ga vaspitavali i kakvo okruženje je formiralo njegovu svijest i svijet? Jesu li ga naslađivali idejom i snom da će poput Miloševica jednog dana biti ujedinitelj svesrpskih zemalja koji će pred krajnjom bijedom i turobnom budućnošću ovaj čin učiniti etički opravdanim . Sa takvim idealom životi običnih ljudi koji mu se nalaze na putu ne vrijede ništa spram ”plemenitih” ideala kojim teži smatrajući sebe iznimnim (bolesnim) pojedincem sličnom Napoleonu iznad moralnih pravila koji obavezuju ostale ljude.
Da li je u tom socijalnom sazrijevanju kompleks dolaska iz ruralne zajednice u jedan velegrad poput Beograda ostavio traga na njegovoj zadrtosti i mozgu -razbolio se od povrijeđenog ponosa? Da li časni Srbi, sposobni da navuku normalne cipele na svoje noge i u njima hode, ne prepoznaju kako ih Vučić manipuliše vraćajući ih u istu onu mračnu vukoj….. iz koje je sam došao? I nije to ništa slučajno kada se zna da Beogradom i Srbijom danas vladaju bosanski Srbi, isto kao što su nekad vladali Crnogorci. Kompleksi niže vrijednosti se negdje moraju liječiti dodvoravanje i svesrpskim patriotizmom posebno ako naiđe na pogodno tlo kakvo je Srbija.
Ogledalo čovjeku služi da se ponekad pogleda i odmjeri. Vučićev poziv Srbima koji žive u Srbiji, Crnoj Gori, Hrvatskoj, Makedoniji i na Kosovu da danas u čast novog praznika Dana srpskog jedinstva izvjese nacionalne zastave je šovinsitički čin koji vrijeđa pamet normalnog čovjeka. Važno je da se nešto slavi jer samo tako aktuelna vlast vlada ljudima i njihovim umovima, dijeli ih na patriote i neprijatelje i drži ih u ”savršenom” krugu političkih igara ne nudeći im ništa osim lažnog osjećaja patritoizma, ponosa i metafizičke zablude iz koje nema izlaza. Kada svi dani u godini budu ”praznici” onda ćemo imati sveto- i pravoslavlje, slavit će se i piti samo što niko neće raditi i puniti državne i penzione fondove. Šta ćemo od tih silnih prava na slavlje? Srpske zastave viore se na svakom koraku u bh. entitetu RS. Na entiteskoj granici, raskrsnicama, ulicama čak i na mjestima gdje su počinjeni ratni zločini i genocid. Pa čak i na autoputevima koji pored zastava na svakom izlazu nose ime i 9 januara. Da se nekom ne omakne. Valjda kao simboli iskazivanja težnje za takozvanim ”svesrpskim” svijetom i ko je gospodar života i smrti na ovim prostorima. Valjda da strancima i onim koji su prognani kaže da nemaju što tražiti u njoj?
I naravno, pritisci na Bosnu i Hercegovinu se nastavljaju orekstrirano iz Beograda u skladu sa ciljevima Memoranduma 2 i po cijenu novog rata kako bi se Srbija kompenzirala za gubitke pretpljenje raspadom Jugoslavije. U tom kontekstu treba posmatrati i posljednje događaje vezane za harangiranje i hapšenje bh. građana u Srbiji koji su se suprostavili njenoj agresiji poput Edina Vranja i drugih kao i pružanja sigurnog utočišta zločincima osuđenim za ratne zločine i genocid. U stvari, jos jednomse potvdilo učešće i agresija Republike Srbije na suverenu i nezavisnu Republiku Bosnu i Hercegovinu 1992. godine .
Danas su samo nijanse drugačije: umjesto topova i tenkova u nekonvencionalnom i psihološkom ratu se ratuje zastavama, ljudskim osjećajima i sl. kao sredstvima imperijalističke agresivne politike i ratne doktrine. Vrijeme je da sa ovakvom Srbijom prekinu bilateralni odnosi i odgovori reciprocitetnim mjerama! Nismo svi iz iste vukoj…..!
Mr. sci. Edin Osmančević
