ŽIVOT IZMEĐU HALALA I HARAMA
Dvanaestogodišnji Emin, učenik šestog razreda pita da li je haram da prisustvuje sahrani svoga školskog druga iz razreda Jana koji je naglo obolio i umro. Svi iz razred će prisustvovati misi u crkvi i nakon toga ukopu na groblju. Otac je rekao Eminu kako je haram i da on kao musliman ne smije da ide na sahranu nemuslimanu. Kevin dvadesettrogodišnji mladić je došao u džamiju želeći razgovarati o islamu sa imamom. Već duže vrijeme se zanima za vjeru općenito, a posebno za islam u kojeme je našao mnoge odgovore o smislu života koje je tražio. „Pratim doista predavanja na youtube, ipak želim da razgovaram sa nekim ko poznaje islamske propise. Ono što me posebno brine u islamu jeste broj zabrana-harama u svakodnevnom životu. Već deset godina treniram fudbal i sad sam slušao jednog šejha koji kaže da je fudbal haram, jer se fudbaleri ne oblače šerijatski, na stadionima se pušta muzika i sl.“. Gotovo je i pravilo postalo da nakon nekog predavanja o vjeri u džamiji ili nekom drugom mjestu, kada se ostavi vrijeme za pitanja i diskusiju, razgovor počinje sa „ smije li se u islamu…“
Sa ovakvom svakodnevicom su muslimani suočeni, posebno u zapadnoevropskim zemljama, gdje je komunikacija licem u lice svedena na minimalno, a vjera i vjerski propisi se, posebno kod omladine naučavaju i prate putem digitalnih medija. Većina vjerskih tema kojima se prezentira islam, posebno kod određenih grupa ili pojedinaca sa izraženim ekstremnim ideologijama, a koji su najaktivniji na virtualnim mrežama i medijima, odnose se na pitanja u vjeri tipa, da li je nešto zabranjeno u islamu, šta se smije, a šta ne smije po islamskom učenju. U današnjem vremenu kad se preferira instant znanje ili brzi i kratki odgovori došlo je do reduciranja islamskih propisa, time i same vjere islama na vjeru halala i harama. Prije bi kazali na vjeru harama i eventualno halala. Haram je postao jedan od najfrekventnijih termina kada se govori o islamu.
Islam se umnogome predstavlja kao vjera zabrana i kodeks tačno utvrđenog ponašanja koje obuhvata sve sfere ljudskoga života. Pozivači i tumači takvoga jednoumlja koje nazivaju islamom, na žalost su svojim dejlovanjima nametnuli i jednu opću sliku islama, posebno u zapadnim medijima, a isti dalje proširili i šire svakodnevno u javnosti. Pogledaju li se samo ovlaš web portali i video stranice tzv. selefijskih grupa i pojedinaca na prvi pogled se da primjetiti da je jedna od glavnih aktivnosti i tema istih, pitanja i odgovori, a koja opet su sadržinom uglavnom, šta je sve u islamu haram i zabranjeno. Žalosno je primjetiti da su upravo te rubrike najposjećenije na web portalima. Da takvo predstavljanje vjere odvodi u krajnost vidljivo je kako pomenute grupe i pojedinci podstaknuti „sprječavanjem“ harama u javnosti djeluju i javno na ulicama. Poznati slučaj od prije nekolike godine, u gradu Wuppertalu u Njemačkoj, kada je grupa mladih, proselefijski orjentisani, obučeni u reflektirajuće prsluke sa uočljivim natpisom šerijatska policija, zaustavljala prolaznike i sprječavala javno činjenje harama, prije svega ono što su oni smatrali da je haram.
U manje uređenim društvima ili pak onim u kojima se gaze ljudska prava i slobode, a kojih je opet velik broj sa muslimanskom populacijom, ovakvi pokreti se vrlo brzo pretvaraju u militarističke i terorističke hunte. Neki čak u svome nazivu imaju riječ haram kao glavno obilježje svoga cilja, poput nigerijske skupine Boko Haram.
Percepcija vjere, posebno kod omladine, reducirana na pojmove harama i halala, zabranjeno-dopušteno je pojava koja je uzela maha. Nepregledna prostranstva života se omeđuju granicama harama i halala praveći od polja života crno bijelu šahovsku tablu na kojoj se ljudi poput drvenih figura moraju ponašati i slijediti samo i isključivo već unaprijed određene i propisane poteze. Na taj način se slušateljstvo, a to su najšire mase, većina onih koji rijetko ili slabo dolaze u džamije kritikuje i plaši eventualnih grešaka i harama koji im sužavaju polje djelovanja i življenja. Vjera se predstavlja kao suhoparni zakonik i kodeks zabranjeno-dozvoljeno, kazna-nagrada, džennet-džehennem. U nastavku to rezultira polarizacijom dobar-loš, u ovom slučaju oni koji takvo poimanje propagiraju u pravilu su jedini dobri, a ostali su loši, zabludjeli i griješni. Proklamovano pravilo u islamu kako je haram jasan i halal jasan je manje više sve ono nejasno svrstalo pod kategoriju harama. Šerijatske odredbe mekruha (pokuđenog) su uglavom podignute na stepen harama. Polarizirajući vjeru, polarizira se i ljudsko ponašanje, u konačnici sam život, te se sužavaju horizonti kreativnosti i napretka, posebno kod mladih koji vagaju svaki korak sa strahom plašeći se crvenog alarma haram.
Da bi se haramljenja potkrijepila argumentacijom ne preza se ni od iskorištavanja za te potvrde osnovnih izvora vjere , prije svega hadisa kojem se neselektivno i bez ikakvih obzira na povode i razloge pojedinih Poslanikovih izreka priskrbljuje bezvremenski karakter, često ga stavljajući i ispred Kur’ana. Također je primjetna zloupotreba sekundarnog izvora šerijatskih propisa seddu-zerai ili prevencije, a koji iako karakterističan za hanefijsku pravnu školu biva počesto korišten posebice od negatora priznatih mezheba, a koji istovremeno formiraju dodatni mezheb, da se zbog navodne bojazni od činjenja harama uvode stroga ograničenja i zabrane u domenu ljudskih prava i demokratije. Ideja vodilja ovakvog poimanja vjere vidi čovjeka a priori kao potencijalnog prijestupnika kojega jedino zabrana može sačuvati od činjenja harama. Ne ostavlja se prostora slobodi izbora, guši se dobrota, iskrenost i lijepa namjera kod vjernika i nastoji se etablirati jednoumlje i prisila, pri tom sve to opravdavajući brigom da Božija riječ bude gornja. Klasificiranjem na samo dozvoljeno i zabranjeno, vjera se kao izraz najveće vrijednosti i dara Božijeg čovjeku svodi na puki formalizam i karakter dužnosti i obaveze, čime gubi svoju osnovnu vrijednost, osjećaj ljubavi vjernika prema svome Gospodaru.
Asim ef. Jelovac
Preporod
