„Šarena laža kapitalizma“

Dvije velike  šarene  instalacije  veličine 130X130  cm oslikane na svili, okačene na visokim bijelim stropovima galerijskog prostora u berlinskoj četvrti Schoeneberg, na prvi pogled i iz daljine izgledaju kao šareni lijepi pejzaž. Kad im se približite, sa iznenađenjem vidite da su na njima fotografije radnika iz cijelog svijeta: iz Indije, Bangladeša… ali i iz Bosne i Hercegovine.  Štrajkači radnika fabrike namještaja „Konjuh“ iz Živinica motivi su i na luksuznim svilenim šalovima, koji leže razastrti na stolovima; da ih se može uzeti u ruku, opipati, staviti oko vrata…  Svileni šalovi kao simbol elegancije, luksuza, blagostanja sa socijalno-kritičkim motivima, to je tema novog projekta Šejle Kamerić pod nazivom „Maze“. Okupljeni u galeriji skoro sa strahopoštovanjem dodiruju izložene eksponate, udubljuju se u portrete radnica tekstilne industrije u Bangladešu koje za minimalne nadnice izrađuju luksuzne artikle za tzv. Zapadni svijet. Da li ih je politički korektno nositi oko vrata?

Umjetnost kao korektiv

Za Šejlu Kamerić je upravo ta dilema cilj.  41-godišnja Sarajka se svojim neobičnim projektima svrstala se među najuspješnije savremene umjetnice ne samo u Bosni i Hercegovini. Njeni radovi su, što u kolektivnim, što u samostalnim izložbama  prikazani diljem svijeta, od New Yorka, preko Tokija, do Londona,  Pariza i Barcelone.  Njena internacionalna karijera je, priča šarmantna Sarajka, započela  nakon završetka  studija grafičkog dizajna na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu, 2000. godine na Evropskom bienalu savremene umjetnosti u Ljubljani. Svjetski poznata je međutim postala projektom „Bosnien Girl“.  Portret same umjetnice preko kojeg je napisan tekst: No teeth? A moustache? Smel like shit? Bosnian girl!  (Bez zuba? Brkata? Smrdi na govna? Bosanska djevojka!), što je zapravo grafit koji su holandski vojnici mirovnih snaga u Srebrenici ostavili na zidovima kasarne u kojoj su bili smješteni, šokirao je međunarodnu javnost. Za mladu umjetnicu je upravo to i bio cilj, ukazivanje na „dvostruki moral te tzv. međunarodne zajednice”. Zadatak umjetnika je, po njenom mišljenu upravo to, da ukazuju na ovakve pojave, podstakne na razmišljanje i da ih, čineći ih poznatima ukoliko je to moguće, na neki način koriguje. „Bosanska djevojka” je danas dio stalne postavke Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu.

Život između Sarajeva i Berlina

Šejla Kamerić zbog svojih projekata putuje po cijelom svijetu, a u Berlinu boravi redovno. U ovom gradu je živjela tri godine, od 2007. do 2010, kao stipendista  DAAD-a, Njemačke službe za akademsku razmjenu. Tu je kaže, našla novu poticajnu stvaralačku sredinu.

Ovdje su prezentirani i njeni drugi različiti projekti, poput filma „Šta ja znam“, koji je prikazan na međunarodnom festivalu u Veneciji. Tema filma su sjećanja na napuštenu porodičnu kuću u Sarajevu, koja je danas jedna vrsta privatnog muzeja. Sarajevo joj je, ističe, najveća ljubav i inspiracija. Tamo je i porodica, dvoje djece. Da li, s obzirom na sadašnju političku i ekonomsku krizu, svoju budućnosti i budućnost svoje djece vidi u Bosni i Hercegovini? Da, dodaje kroz skoro sjetan osmijeh, mada tu odluku želi prepustiti svojoj djeci, kojoj želi budućnost neovisnu od geografskog i nacionalnog identiteta.

Berlin uvijek nanovo inspiracija

Njemački glavni grad je za Šejlu Kamerić druga „kuća”,  neka vrsta surogata domovini, a zahvaljujući i galeristkinji Tanji Wagner, koja je jedna vrsta berlinskog mentora mlade umjetnice. Tanja Wagner je oduševljena njenim  radovima, koji su, kako kaže, kritični, politički, ali u njihovoj obradi neobično  senzibilni. To je njihova snaga i kvalitet, i time se Šejla Kamerić razlikuje od drugih umjetnika. Njeni radovi, ističe Wagnerova, preko srca dolaze u razum i tjeraju na razmišljanje. Oni su emocionalni jednako kao njihova autorica ili kao svileni  šalovi aktuelne izložbe „Maze” za koju je sigurna da će naći put do srca  mnogih posjetilaca.

Šejlini budući projekti

Šejla Kamerić ostaje neko vrijeme u Berlinu. Želi  se poklonicima njene umjetnosti naći „pri ruci“ kad posjete galeriju, objasniti im svoj rad i motive za njega. Planira i nove projekte, video- instalacije, filmove. Nakon zatvaranja izložbe u Berlinu, krajem aprila boraviće u Milanu, na tamošnjem Trineaelu čija je tema evropski identitet.  Kaže da uvijek paralelno radi na različitim temama koje je pokreću. Ovo teško i komplikovano političko vrijeme u cijelom svijetu, siromaštvo na jednoj, a ogromno bogatstvo malog broja ljudi na drugoj strani, je posljedica kapitalizma, koji je po njoj, „šarena laža”, zbog koje se ogroman broj siromašnih i zbog ekonomskih razloga, želi dočepati „bogatog” Zapada. Ovaj i generalno problem izbjeglica i prognanih je kaže, inspiriše, ono je za umjetnike poput nje nadahnuće i obaveza da se njime kritički pozabave.  Šejla Kamerić će to u svakom slučaju  činiti, kao „bosanska” i pomalo i kao „berlinska djevojka.”