Kultura

Židovski čelnik David Ben-Gurion 14. svibnja 1948. proglasio državu Izrael

Godine 1897., u vrijeme Prvog cionističkog kongresa, u Palestini je bilo samo oko 600.000 stanovnika, od toga 95% Arapa, a tek 5% Židova. Suočen s takvom demografskom neravnotežom, kao očitom preprekom planu stvaranja
židovske države, Theodor Herzl je razvio dvosmjerni plan rješavanja »demografskog problema«. Jedan smjer djelovanja bio je poticanje imigracije Židova u Palestinu, a drugi je bio razvijanje taktika koje bi nagnale Arape na napuštanje zemlje. Iako se između 80-ih godina 19. stoljeća i 1914. iz područja današnje Ukrajine, Bjelorusije, Poljske i Rusije (tzv. Pale of Settlement) iselilo oko 2,5 milijuna Židova, samo ih je oko 30.000 krenulo u Palestinu.

U kampanji za naseljavanje Palestine nakon Drugog svjetskog rata, slogan: »Zemlja bez naroda za narod bez zemlje« bio je ključan za motiviranje židovskog useljavanja u Palestinu.

Ono što Izraelci nisu nikako mogli prihvatiti, a ni danas većina ne može, jest da istjerivanje Palestinaca nije samo posljedica »ratnog vihora« već dio unaprijed smišljenog plana koji je pak donesen na temelju ideoloških postavki
cionističke ideologije. Istina o protjerivanju stotina tisuća Arapa izašla je na vidjelo početkom 80-ih, nakon što su deklasificirani brojni dokumenti iz izraelskih vojnih arhiva.

Plan Ujedinjenih naroda o podjeli Palestine u dvije države, jednu arapsku i jednu židovsku, usvojen je 29. studenoga 1947.,  doveo je do stvaranja Izraela, no neovisna palestinska država još nije zaživjela. 

Britanci su nakon Drugog svjetskog rata izgubili kontrolu nad Palestinom koju im je Liga naroda 1922. povjerila na upravljanje.

Od tada do 1947. mnogo se toga promijenilo – dogodio se Holokaust, stvoren je velik pritisak cionističkih skupina, osnovana je Arapska liga, a Sjedinjene Države su postale sve prisutniji faktor na Bliskom istoku.

London je u veljači te godine objavio da odustaje od Palestine i da je predaje Ujedinjenim narodima, novoj svjetskoj organizaciji. 

Opća skupština UN-a je 29. studenoga 1947. u New Yorku usvojila Rezoluciju 181 o podjeli Palestine. 

Glasanje je trajalo samo tri minute, a njime je Palestina, tada dom za oko 1,3 milijuna Arapa i 600 tisuća Židova, podijeljena na tri entiteta koji su trebali biti formirani do 1. kolovoza 1948. godine. 

Buduća židovska država dobila je 14 tisuća kvadartnih kilometara područja, a Palestinci tri regije ukupne veličine 11,5 tisuća kvadratnih kilometara. Od Jeruzalema i njegove okolice stvorena je posebna međunarodna zona. 

Izrael je dobio oko 54 posto tadašnje Palestine iako su Židovi predstavljali 30 posto populacije.

U planu UN-a su određeni i detalji o građanskim pravima, pravima kretanja, ekonomskoj uniji i pravu da svaka od novih država ima pristup svetim mjestima i mora poštovati prava religijskih zajednica i manjina. 

Iako je Velika Britanija sazvala sjednicu na kojoj je održano glasanje, ostala je suzdržana zbog eksplozivne naravi teksta. Često mijenjajući svoj stav oko palestinskog pitanja, London je u tom trenutku bio na strani Arapa. 

Arapske države protivile su se planu, pozivajući na stvaranje jedinstvene, demokratske i neovisne palestinske države koja će obuhvaćati cijeli teritorij. No suprotstavio im se neočekivani savez između hladnoratovskih neprijatelja, Sjedinjenih Država i SSSR-a, koji je omogućio dvotrećinsku većinu potrebnu za usvajanje dokumenta. 

Sovjetski Savez je želio odlazak Britanaca iz Palestine, a američko vodstvo, ohrabreno svojom židovskom manjinom, podržalo je osnivanje neovisne židovske države.

Židovski čelnici su prihvatili UN-ov plan, no neki cionisti su ga odbili jer dobiveni teritorij nije odgovarao njihovoj ideji velikog Izraela kojoj su težili. Ipak, vijest o usvajanju teksta razveselila je Židove u Tel Avivu. 

Arapske države su odbile taj projekt, među Palestincima je zavladao dubok osjećaj nepravde, a broj nasilnih incidenata na palestinskom teritoriju naglo je porastao. 

Židovski je čelnik David Ben-Gurion 14. svibnja 1948. proglasio državu Izrael, pošto je završio britanski mandat u Palestini. Već idući dan počeo je prvi Arapsko-izraelski rat. 

Do kraja tog sukoba Izrael je okupirao 78 posto palestinskog teritorija, a istodobno je započeo egzodus Palestinaca kojih je ukupno otišlo 760 tisuća. 

Tijekom Šestodnevnog rata u lipnju 1967. Izrael je osvojio dodatni teritorij, okupirajući Zapadnu obalu, Istočni Jeruzalem, te Pojas Gaze odakle se jednostrane povukao 2005. godine. Tada je preuzeo i dio Golanske visoravni od Sirije i Sinaja od Egipta, koji je Kairu vraćen 1982. godine. 

Izvori: PDF dokumenti

Država Izrael i takozvana demografska bomba

Izrael – židovska i demokratska država

100posto.jutarnji.hr

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close